Kako izgleda život jednog food influencera u Hrvatskoj, koji uz to još radi i kao radni terapeut s djecom oboljelom od autizma?
Ponekad nam se čini da je influencer biti lako, ali to je danas, posebno za milenijalce, ozbiljan i intenzivan posao, bez radnog vremena i financijske sigurnosti. Ličanin sa zagrebačkom adresom, Mile Butorac (26), na Instagramu poznatiji kao Hungry Mile, dao nam je uvid u oba svoja posla, u "miješanje tijesta u kojem doživljava zen" i u individualne treninge s djecom. Mile je bivši natjecatelj u showu "3, 2, 1, kuhaj", a pitanje koje se prvo nameće jest – kako je postao "hungry", odnosno kako je ogladnio.
– Profil nije nastao ciljano, mislim da su me do svega doveli život i činjenica da sam mu se prepustio (ili barem pokušavam). Prije više od četiri godine, nakon sudjelovanja u kulinarskoj emisiji "3, 2, 1, kuhaj", jedna prijateljica je za moj tadašnji privatni profil "das_mile" izjavila da je samo takav promašaj i kako bi se ja trebao zvati "hungry_mile". U tom trenutku mi je to bilo jako smiješno, ali nakon nekoliko dana mi je postalo simpatično i odlučio sam promijeniti ime. Tek dvije godine nakon toga odlučio sam se malo ozbiljnije posvetiti ovome. Ovo je vrlo zanimljiv posao i ljudi koji vole konstantu, sigurnost i rutinu ne bi se mogli nositi s njim. Danas se dosta ljudi odlučuje krenuti ovim putem, a malo tko je svjestan koliko je vremena i rada potrebno za sve ovo. Nekad se šalim kako bih bio najsretniji da imam asistenta ili menadžera jer bih tada još više i bolje radio. Ali svi oni koji kreću u ovo kalkulirano nerijetko se vrlo brzo pogube i nestanu sa scene ili promijene smjer – kazao je Mile, kojem je, osim pećnice, velika ljubav i rad s djecom. Formalno se obrazovao za fizioterapeuta i radnog terapeuta.
– Nakon rada u jednoj specijalnoj bolnici, odlučio sam raditi nešto slično, ali pod mojim uvjetima i onako kako mislim da treba, tako sam krenuo s individualnim treninzima s djecom iz autističnog spektra. Prva godina je donijela velike rezultate, s jednom curicom su se dogodile velike promjene, volim je nazivati svojim najvećim životnim projektom. Za mene nema ljepše stvari od pomoći drugima i znati kako si im uljepšao živote. Vidjeti, pak, ponos u očima roditelja je nešto neprocjenjivo – govori Mile, koji svoj, pak, ponos i zen pronalazi, kako je priznao prije nekog vremena, u razvlačenju tijesta.
– To je i danas istina, taj ponos i zen kad razvučeš kore za pitu preko cijelog stola... Comfort food su mi sva jela na žlicu – mahune varivo, punjena paprika i juhe, bilo guste ili neke bistre, s puno povrća. I da, dobra pizza me čini sretnim. Jako. No, što ne mogu jesti? Danas se čudim samom sebi što sve nisam jeo kao mlađi. Ali tripice i dalje ne mogu. Nikako! Uvjeren sam kako ih svi koji ih jedu nikada nisu čistili. Najluđe što sam jeo su vjerojatno skakavci i krokodil. A zapravo ništa posebno, samo zanimljivo zvuči, prvo je kao čips, a drugo kao egzotičnija piletina – kazao je Ličanin (rođen i odrastao u Korenici) koji specijalitetima smatra sve namirnice koje nabavi u Lici.
– Kod mene ljudi dođu i probaju meso i kažu kako je ukusno, najukusnije, a sve zbog toga što je nabavljeno s ličkih farmi, od ljudi koje poznajem godinama i za koje znam kako se brinu o svojim životinjama i što one jedu – ispričao je Mile. Objave mu nekad dođu prilično brzo i spontano jer "moraš doručkovati, ručati i večerati"...
– Volim reći kako sam ja u ovome procesu konstantno jer je riječ o hrani. Kad si pravi zaljubljenik, onda svaki dan isprobavaš, vrtiš i smišljaš kombinacije, gledaš kod drugih, jedeš po restoranima, očekuješ sezonu... Kod objava se nekad sve odigra vrlo spontano, kao da se kadar sam složi i jednostavno traži i čeka da se uslika. Kod većih suradnji priprema zna trajati i danima unaprijed jer se sve dogovora i planira.