Ostani doma! Nije previše razmišljao Giuseppe Giergija, legendarni košarkaš Zadra, koji je istoga trenutka čak i prije nego su pristigle upute Nacionalnog stožera civilne zaštite poslušao zapovijed....
- Onoga trenutka kad se nakon Kine, korona virus proširio ponajviše na Italiju gdje imam dosta prijatelja i rodbine, odmah sam računao da i nas očekuje jedna velika neizvjesnost. Zato svi odreda moramo biti svjesni opasnosti koja nas okružuje i ozbiljno prijeti , međutim , valja ostati pribran. Znam, uvijek je lakše reći nego učiniti , ali drugog izlaza nemamo. Meni nije bilo jednostavno prekinuti skoro pa svakodnevno igranje košarke, ali se nisam kao neki hvatao za kvaku od dvorane na Višnjiku i uporno želio unutra, bilo da je riječ o rekreativcima ili profesionalcima. Svako nepoštivanje izrečenih mjera, po meni je neodgovornost , ne samo prema sebi nego još više za druge oko sebe – veli Pino , koji unatoč svemu nije prestao s tjelesnim aktivnostima. Naprotiv...
- Svakodnevno vježbam, radim sklekove, razgibavam se na razne načine, ponajviše rastezanjem, kao da će ovoga trenutka početi utakmica. Mišići moraju biti aktivni, ovako ili onako , važno je biti u pokretu. Istina, nije isto sve te radnje obavljati u dnevnom boravku ili na balkonu, ovisno o vremenu, međutim, čovjek se privikne i prilagodi uvjetima u kojima jeste. Puno mi pomaže što prakticiram jogu koja potiče samodisciplinu, a to nam je u ovom trenutku jako potrebno – poručuje Giergja, koji se inače pozorno drži prehrambenih navika. Neke je morao i promijeniti...
-Najteže mi je palo što se zatvorila peškarija, pa sam se morao prebaciti na mesna jela , ali ne pretjerujem, tako da mi ne stvara veliki problem. Popijem i čašu ili dvije crnog vina iz Nadina. Ono što bih svima preporučio neku jedu voće i povrće, to je od velike koristi u održavanju imuniteta – savjetuje Pino, kojem su se nakon potresa u Zagrebu vratila sjećanja na davnu 1963. godinu. Naime , u to vrijeme su ga kao vojnika, umjesto u specijalnu sportsku jedinicu, kao inžinjerca uputili na šestomjesečno raščišćavanje ruševina u Skoplju.
- Gledam mlade hrvatske vojnike na ulicama Zagreba i ponosan sam na njihovu odlučnost da pomognu potrebnima , ali i široj društvenoj zajednici, da bi se koliko toliko normalizirao život. Nije jednostavno gledati kako ljudi napuštaju domove ili kako im se ruši krov nad glavom. Meni je bilo najteže kad smo morali postavljati eksploziv pod kuće, kako bi ih srušili da ne ugroze nekoga. Kuća se može sagraditi , ali ljudski život je samo jedan, imajte to na umu! Stoga izražavam dužnu zahvalnost svim djelatnicima koji vodu brigu o nama , napose onima u zdravstvu jer daju sve od sebe , kako bismo se riješili ove pošasti koja je okovala cijeli svijet – zaključio je Giergia.
ra, koji je istoga trenutka čak i prije nego su pristigle upute Nacionalnog stožera civilne zaštite poslušao zapovijed....
- Onoga trenutka kad se nakon Kine, korona virus proširio ponajviše na Italiju gdje imam dosta prijatelja i rodbine, odmah sam računao da i nas očekuje jedna velika neizvjesnost. Zato svi odreda moramo biti svjesni opasnosti koja nas okružuje i ozbiljno prijeti , međutim , valja ostati pribran. Znam, uvijek je lakše reći nego učiniti , ali drugog izlaza nemamo. Meni nije bilo jednostavno prekinuti skoro pa svakodnevno igranje košarke, ali se nisam kao neki hvatao za kvaku od dvorane na Višnjiku i uporno želio unutra, bilo da je riječ o rekreativcima ili profesionalcima. Svako nepoštivanje izrečenih mjera, po meni je neodgovornost , ne samo prema sebi nego još više za druge oko sebe – veli Pino , koji unatoč svemu nije prestao s tjelesnim aktivnostima. Naprotiv...
- Svakodnevno vježbam, radim sklekove, razgibavam se na razne načine, ponajviše rastezanjem, kao da će ovoga trenutka početi utakmica. Mišići moraju biti aktivni, ovako ili onako , važno je biti u pokretu. Istina, nije isto sve te radnje obavljati u dnevnom boravku ili na balkonu, ovisno o vremenu, međutim, čovjek se privikne i prilagodi uvjetima u kojima jeste. Puno mi pomaže što prakticiram jogu koja potiče samodisciplinu, a to nam je u ovom trenutku jako potrebno – poručuje Giergja, koji se inače pozorno drži prehrambenih navika. Neke je morao i promijeniti...
-Najteže mi je palo što se zatvorila peškarija, pa sam se morao prebaciti na mesna jela , ali ne pretjerujem, tako da mi ne stvara veliki problem. Popijem i čašu ili dvije crnog vina iz Nadina. Ono što bih svima preporučio neku jedu voće i povrće, to je od velike koristi u održavanju imuniteta – savjetuje Pino, kojem su se nakon potresa u Zagrebu vratila sjećanja na davnu 1963. godinu. Naime , u to vrijeme su ga kao vojnika, umjesto u specijalnu sportsku jedinicu, kao inžinjerca uputili na šestomjesečno raščišćavanje ruševina u Skoplju.
- Gledam mlade hrvatske vojnike na ulicama Zagreba i ponosan sam na njihovu odlučnost da pomognu potrebnima , ali i široj društvenoj zajednici, da bi se koliko toliko normalizirao život. Nije jednostavno gledati kako ljudi napuštaju domove ili kako im se ruši krov nad glavom. Meni je bilo najteže kad smo morali postavljati eksploziv pod kuće, kako bi ih srušili da ne ugroze nekoga. Kuća se može sagraditi , ali ljudski život je samo jedan, imajte to na umu! Stoga izražavam dužnu zahvalnost svim djelatnicima koji vodu brigu o nama , napose onima u zdravstvu jer daju sve od sebe , kako bismo se riješili ove pošasti koja je okovala cijeli svijet – zaključio je Giergia.