Evo kako je obitelj Grginović prva u Hrvatskoj uspjela posaditi limunsku travu, od nje napraviti prirodne sokove i za njih osvojiti četiri medalje u roku od šest mjeseci

Kada je prije pet godina Boži Grginoviću, inače frizeru po struci, u rodni Sukošan iz Malezije stigla naručena sadnica limunske trave koju je znatiželjno položio u zemlju, nije bio svjestan da je prvi u Hrvatskoj to učinio i da je svojim rukama doslovno "zasadio" uspjeh. Tri godine kasnije, jednog toplog lipnja, proizveo je prirodni sok od limunske trave i jabuke, a u rujnu iste godine i sok u kojem je pomiješao limunsku travu i aroniju. Iz kombinacije trave s jabukama i aronijom, koju je nabavio u Krapini, gdje se nalazi i ekopunionica i tvornica "Bobo" s kojom radi, rodila se inovacija na svjetskom tržištu!

Osim dobrog okusa ovog napitka bez konzervansa, shvatio je i da se od soka ne znoji puno kao nekada, da mu tijelo ne gubi nužnu tekućinu, da dugo nakon konzumacije ne osjeća žeđ i, općenito, da se osjeća bolje. On i njegova obitelj znali su da imaju kvalitetan i ukusan proizvod, pa su ga prijavili Društvu inovatora DIATUS Split te u vrlo kratkom vremenu dobili poziv za 46. Festival inovacija u Ženevi.

Nagrade i pohvale

– U posljednjih smo šest mjeseci na izložbama i sajmovima inovacija u SAD-u, Ženevi, Varšavi i ovog tjedna Nürnbergu osvojili četiri brončane medalje za sokove te primili brojne pohvale. Emocije se još nisu slegle, ne mogu vam opisati osjećaj kada između svih tih velikih zemalja, Kine, Rusije, Amerike, Francuske, oni spomenu nas i Sukošan! Velika je to stvar za našu obitelj, potvrda da čitav posao ima smisla, da je priča o maloj sukošanskoj inovaciji zaista velika i zato vjerujem da će biti još medalja. Unatoč svim skepticima! – kazao nam je Božo u obilasku oko dvije tisuće kvadrata na kojima je posađena limunska trava. Saznajemo i da su prošle godine zasadili cijeli hektar, no nisu je imali kome prodati. Nažalost, limunska trava kod nas još uvijek nije traženi proizvod.

– Za sada ne mogu reći da možemo dobro živjeti od toga, ali ako dođe do veće distribucije i mogli bi! Trenutno se sok prodaje tek u nekoliko sukošanskih kafića. Ja stvarno želim poticati i druge da se bave poljoprivredom, da sade i da se u konačnici hrane organskim proizvodima, da shvate koliko je to bolje za organizam – kaže nam Božo.
Ubrzo se okrećemo vedrijim temama i Božo nam pokazuje etiketu na kojoj je ime brenda "Naš okus" te objašnjava kako je zapravo riječ o palindromu – ako čitate unatrag, dobit ćete riječ Sukošan. Za ime je zaslužna žena Iva koja zajedno s njim vodi ovo poljoprivredno gospodarstvo. Naravno, pomažu i dvije kćeri.

Limunska trava (Cymbopogon citratus) koju sade zapravo je višegodišnja ljekovita i začinska biljka čije je prirodno stanište u mnogim azijskim zemljama: Malezijancima je ona, kaže Božo, "za dobro jutro" jer tada prave čaj od nje, ali i "za dobar dan" jer je koriste kao začin u brojnim jelima, ona snažno pojačava okuse kod jela i pića. Miriše na limun, kao što i sam naziv kazuje, ali joj je okus blaži i slađi, zato je recimo, u kombinaciji s aronijom izvrsna jer ublažava njezin trpki okus.

Poznata je po svojim dobrobitima, ali kod nas još traži svoje mjesto pod suncem. Istraživanja koja se mogu pronaći na bespućima interneta dokazuju da limunska trava pospješuje probavu, kontrolira razinu kolesterola, čisti i detoksicira organizam, pomaže kod prehlade i gripe, usporava rast kancerogenih stanica, smanjuje bol artritisa, ublažava miris znoja... Božo i njegova obitelj konzumiraju je u obliku čaja, sokova i prave prirodne sapune i, kako kaže, poboljšala im se koža, tijelo je čišće od toksina, a i manje je prehlada.

Propale sadnice

– Znanje o limunskoj travi tek treba doprijeti do naših ljudi! Jasno, ovo joj nije prirodno stanište, iznimno ju je teško uzgojiti, voli topla i vlažna mjesta, ali ne i izravno sunce. Zapravo mogu reći da sam imao sreće što je uspjela. Ipak, nije sve teklo glatko, prve godine propalo je šest tisuća sadnica zbog prejakog sunca, jednostavno ih je spalilo! Čim temperatura padne oko nule urod propada, pa svake godine nakon zime moram nanovo sve saditi. Zato mi je potreban plastenik. Ove godine, pak, zbog vremena nesreća se dogodila i s plantažom žižula. Ako uspiju sljedeće, spremam nešto stvarno posebno – najavljuje Božo tajanstveno. Ponovno je riječ o inovaciji, povijest će se, izgleda, ponoviti...