Od drugog mjeseca kada počinje sezona Ela se svako jutro diže oko pet ujutro jer joj trening počinje u šest. Nakon treninga ide u školu, a poslijepodne u većini slučajeva opet ima trening. U slobodno vrijeme odrađuje školske obveze i druži se s prijateljima.
Tako ukratko izgleda običan dan 18-godišnje Ele Žuvanić, maturantice zadarskog MIOC-a. Ela je početkom travnja ušla u juniorsku veslačku reprezentaciju Hrvatske i tako postala prva cura u povijesti Veslačkog kluba Jadran koja je nastupila u nacionalnom dresu. Prije par dana u Zagrebu je kao član četverca s Andreom Paladom iz splitskog Mornara te Taliom Kovačić i Lorenom Vukić iz zagrebačke Croatie odveslala normu za nastup na Europskom prvenstvu u veslanju koje se krajem svibnja održava u Gravelinesu u Francuskoj.
- Prvo smo nastupile na međunarodnoj juniorskoj regati u Munchenu gdje smo imale dvije utrke. Prvu utrku odradile smo odlično, a u drugoj trci su nam se poklopile neke loše stvari i nismo ušle u finale. Prošli vikend u Zagrebu nadoknadile smo sve propuste i odveslale normu tako da idemo na Europsko prvenstvo, objašnjava nam Ela kojoj je utrka u Munchenu bio prvi nastup za reprezentaciju.
- Ne znam što očekivati od Europskog prvenstva jer smo prije tjedan dana promijenile disciplinu. Prije smo veslale u četvercu na pariće, a sada veslamo u četvercu bez kormilara (rimen, sa po jednim veslom), tako da nisam upoznata kakva nam je konkurencija. Ali nadam se najboljem, kaže Ela koju sredinom lipnja očekuje i kvalifikacijska regata na Bledu za nastup na Svjetskom prvenstvu koje se održava početkom kolovoza, u čemu ima veliku podršku trenera Branimir Vujević.
Ela dolazi iz veslačke obitelji s Premude. Djed Zdravko, otac Veljko i rođaci, svi su bili veslači VK Jadrana, a Ela se nakon treniranja karatea u 8. razredu odlučila okušati u obiteljskom sportu.
- Tata me odgovarao od veslanja, ali prije pet godina, kada se otvorila ženska sekcija u klubu, došla sam na trening, zaljubila se i ostala. U prvoj sezoni počela sam nizati medalje što mi je samo bio poticaj da ne odustanem i guram dalje. Sada mi je postalo normalno da sam svako jutro na treningu, ne znam što bih bez toga, iskreno će Ela dodajući kako i mlađa sestra, četrnaestogodišnja Sara, od rujna trenira veslanje.
- Sara je pohađala klasični balet još dok je išla u osnovnu glazbenu školu, a kako u Zadru nema smjer klasičnog baleta u srednjoj glazbenoj školi nije znala što će. Tada sam je krenula nagovarati da dođe u VK Jadran. Poslušala me i sada je bolje od mene, kroz smijeh će Ela dodajući kako su i djed i otac oduševljeni i ponosni njezinim uspjesima jer oni u svoje vrijeme nisu imali toliko prilika kao ona sada.
Slobodnog vremena baš i nema, a kada stigne, svaki trenutak koristi za druženje s prijateljima i sustizanju školskih obveza.
- Nekad zbog priprema dosta izostajem s nastave, ali profesori imaju razumijevanja i izlaze mi u susret. Razred smo s puno sportaša, tako da nam je to normalno, kaže Ela koja je sada na životnoj prekretnici jer završava srednju i stižu upisi za fakultet.
- Plan mi je upisati studij matematike na PMF-u u Zagrebu. Ne želim se odreći veslanja, tako da ću pokušati balansirati između treninga i fakultetskih obveza. Potrudit ću se da uđem u seniorsku reprezentaciju i, naravno, nastaviti ostvarivati uspjehe, a kao i svaki sportaš sanjam o nastupu na Olimpijskim igrama.
Veslačka scena u Zadru, ali i u Hrvatskoj, kaže Ela, dosta se promijenila. Veslanje se kao sport sve više popularizira, pogotovo kod cura.
- Kada sam počela trenirati bilo nas je samo par, a sad nas je već dvadesetak, što je odlično. Trening mi otprilike traje dva do tri sata, ali svaki dan je različit. Najviše volim ljetne treninge pred regatu kada radimo kratka i intezivne "šprinteve", tzv. povlačenja. S druge strane, nisam baš veliki fan zimskih treninga kada moramo odveslati osam kilometara na ergometru. Nije to ništa posebno teško, ali mi je malo dosadnjikavo, kroz smijeh će Ela kojoj držimo palčeve u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.
VK Jadran nikad nije imao više veslačica
- Prije svega ovo je uspjeh Ele kao osobe, a onda nakon toga i nas kao kluba koji smo stali iza nje. Nakon 30 godina ponovno smo pokrenuli žensko veslanje koje je u Zadru imalo dugu tradiciju. Ona je u bila u prvoj generaciji povratnika i nakon pet godina treniranja postigla je uspjeh s kojim smo više nego zadovoljni. Pet godina mukotrpnog rada dalo je rezultate, a zahvaljujući njoj i uspjesima danas imamo dvadesetak cura u klubu, što je 12 natjecateljica. Nikad ih nismo imali toliko u klubu što dokazuje da se žensko veslanje sve više popularizira u Zadru. Ela dolazi iz veslačke obitelji tako da je nastavila tradiciju, rekao je Petar Milin, trener u VK Jadran.