Svaki dan smo ga pratili, a sad nema smisla da ga odmah zaboravimo. Ante Baraba, naime, došao je na noge od Paljuva do Poljuda, 150 kilometara pješke, u ime zahvale za povratak Ivana Perišića, od srijede do nedjelje, pet dana je trajalo, a od subote je silno patio, napatio se i u drugom poluvremenu utakmice protiv Rijeke kako je Hajduk igrao. A kako je danas? Halo Ante, bio je to hod za Hajduk ali i hod po mukama?
- Bolje sam, evo sam sinoć dobro spavao, bolovi su popustili, oživjeli su i mišići koji su u subotu bili skroz kameni, tvrdi... Bilo mi je teško, mislio sam da će biti lakše, kad bolje promislim krenuo sam srcem, bez prave pripreme. Umalo su me zavoji slomili, krivine, ima ih 28 od Plana do magistrale. Kad ideš nizbrdo, jedan je korak kraći i veće je opterećenje na jednoj nozi...
Ante nikad neće zaboravit kako je u trenutku doslovce legao na klupu uz cestu, onemoćalom, s natečenim zglobom, priskočili su djelatnici Hrvatskih cesta u pomoć, od srca im zahvaljuje, a dječak, mali Lovre, rekao je:
- Barba, znam ja jednog u Kambelovcu koji zna masirat, pomoći će vam.
Doista, alarmiran je Marinko u Kaštel Kambelovcu, on je ‘oživio‘ Barabu:
- Zahvaljujem Marinku, da nije bilo njega možda ne bih ni izdržao, neću na to ni pomisliti. Bilo je to u subotu navečer. Moj vršnjak Marinko me spasio i pripremio za završnu dionicu u nedjelju. Hvala mu do neba - priča nam Ante.
I onda poraz od Rijeke:
- Sva moja patnja je ništa što sam izdržao, još su me i navijači putem sretali, bodrili me, to se ne zaboravlja. Meni je to bio zavjet, gušt i emocija. Nego, žaj mi je loše igre. Ražalostila me i igra i rezultat. Ali, valjda će bit bolje - nepopravljiv je optimist Ante Baraba.
Jedno je sigurno, hod za Hajduk, hod po mukama, ostat će trajno zapisan kao podvig navijača u godinama da hoda od Paljuva do Poljuda kao svojevrsno hodočašće ‘bijelima‘, ali naš junak Ante to sigurno neće više ponoviti. Previše se napatio i narušio, zapravo riskirao je zdravlje, pa da je barem Hajduk pobijedio...
Drži ga uvjerenje da će Hajduk do kraja svejedno biti prvak, a na iduću utakmicu u Poljud će automobilom, neće dati sinovi Adam i Šimun da im se tata opet ovako pati...