Doris Pinčić Rogoznica o životu u izolaciji na selu: ‘Tu nema glamura, nema trgovine na dohvat ruke. Puknem 100 puta dnevno, ali rijetko kad to odam‘ 

Jelena Veljača za Gloria Glam donosi inspirativne razgovore sa snažnim ženama koje joj govore o životu u doba korone, o strahovima, planovima i svakodnevici. S druge strane ekrana u Skype intervjuu ovog se puta našla voditeljica Doris Pinčić Rogoznica. 

Mjesto karantene: Velika Mlaka, naša nova kuća

Kvadratura: 150 kvadrata kuće plus malo dvorište

Članovi kućanstva: nas četvero (Doris, Boris, Donat i Gita) plus pas Rita

Najveća težnja: okupiti društvo oko stola i vratiti se svom poslu u punini

Najveći strah: kako ćemo mi sve ovo izdržati

Najveća utjeha: moja zdrava dječica

Priča između Doris i mene je kao savršena ljubavna priča na svijetu, ona o kojoj se pišu filmovi. Djevojka iz malog mjesta dolazi u veliki grad, na jednom je casting ugleda cura koja je vidjela dosta toga u životu, i, kad se cura iz malog grada nasmije, i tako otkrije neodoljive rupice na obrazima i sjaj u očima, ona druga, malo starija, dosta starija, shvati da je pred njom buduća kraljica srca cijele regije. Doista, kunem vam se: zaljubila sam se u Doris u tren, na prvi pogled, a kad sam upoznala njezin jednostavan, skroman ali čvrst, dostojanstven ali prilagodljiv karakter, odlučila sam da ću joj zauvijek biti vjerna i da ću je zauvijek voljeti. Doris je u međuvremenu postala jedna od najvećih televizijskih zvijezda naše države, ali je baš njezin karakter u kombinaciji s izgledom princeze kumovao tome da se doslovno svi ljudi koji je upoznaju jednako tako zaljube u nju. Doris je zbilja čudo: sve s njom djeluje lako. I karijera glavne glumice u jednoj od najgledanijih sapunica u povijesti hrvatske televizijske produkcije, i karijera voditeljice mnogih projekata, od kulinarskih emisija do talent showova. I promjena zanimanja, i upisivanja novog studija komunikacije. I promjena tijela - od mlade cure koja je samo genetici zahvaljivala svoj izgled, pretvorila se u kratkom vremenu u strastvenu vježbačicu. I promjene televizije - i sulude, bizarne kritike na njezin račun prije mjesec-dva kada je prešla na HTV - ali, Doris sve, ali baš sve što život baci pred nju odradi s lakoćom i elegancijom. 

Tvoj život doista djeluje savršeno, osim što imaš uspješnu karijeru, kuhaš izvan svake pameti dobro, divna si mama, i imaš uspješan dugogodišnji brak. I radiš za vrijeme izolacije bez straha, s toplinom i ljubavlju - koja je tvoja tajna, otkrij nam konačno?

Draga Jelena, ovo me dobro nasmijalo. Ti kao scenaristica sigurno znaš da iza svake savršene priče stoje brda, planine i nevjerojatni izazovi. Moj je život sve samo ne savršen, ali se nosim s njim najbolje što mogu i nastojim opteretiti što manje ljudi sa svojim problemima ili kako ih ja volim zvati - izazovima. Ono što je istina je da sam ja savršeno zaljubljena u nesavršeni život i da naprosto volim svaku minutu. Volim i želim ispuniti svaki dan tako da si ne bih jednog dana rekla da sam preživljavala, a ne živjela. Osim samog života ja generalno volim ljude, obožavam se družiti i razmjenjivati iskustva, učiti od onih koje srećem, pa se u to valjda uklapa i moja strast i ljubav prema kuhanju. Jer, ima li boljeg načina za okupiti ljude oko stola od dobre hrane?

U izolaciji je to nemoguće. Sad ste sami, ti, djeca i Boris. Kako to podnosite?

Mislim da je ovo za cijelo društvo specifična situacija i sve nas je zatekla, svakog na svoj način. Moja mama je kronični bolesnik i za nju najviše strahujem. Ona je u Zadru i već mjesec dana joj ne damo da stupi u kontakt ni s kim, a ona je, baš poput mene, izuzetno socijalna osoba. Ovo je zbilja izazovan period, ali, opet, ne smijem se žaliti. Unatoč svemu - pa i tome što trenutno ne mogu ugostiti prijatelje i obitelj - moji svi su zdravi, ja radim, i u potresu nam ništa (osim živaca!) nije oštećeno. Lagala bih kad bih rekla da ne osjećam tjeskobu vrlo često, ali, s obzirom na to kakve strašne priče su ljudi proživjeli u ovih mjesec dana bilo bi zbilja nezahvalno žaliti se. No, kada ovo sve završi, obećavam ti jedno - samo ću tulume organizirati! Svi ćete doći kod mene na selo!

Kakva su pravila ponašanja vezano uz činjenicu da svaki dan ipak ideš na posao?

Idem tri puta tjedno na HRT gdje su mjere sigurnosti prisutne već neko vrijeme. Mjeri nam se temperatura na ulazu u zgradu, šminkamo se i friziramo sami, u studiju smijemo imati maksimalno dva gosta, i svi su udaljeni od nas, a i mi voditelji sjedimo mnogo dalje nego inače. Meni je to iskreno teško jer se na trenutke osjećam kao da smo posvađani jer sjedimo  tako daleko jedni od drugih, ali, proći će i ovo i opet ćemo se mi svi grliti... Kad mi dođe knedla u grlo, ponavljam mantru: bit će dobro, bit će dobro sve. 

Bojiš li se da ćeš zaraziti djecu s obzirom na to da ideš na posao i ne ostaješ doma poput većine Hrvata?

Ne bojim. Dovoljno pazimo.

A kako oni sada žive?

Mi sada živimo na selu, oko nas su guske, koke, polja, zemlja i djeca su najveći dio dana ispred kuće. Tu nema glamura, nema trgovine na dohvat ruke, ali ima nekog prirodnijeg, jednostavnijeg života, kakav se meni sviđa. Žive onako kako sam ja živjela kad sam bila mala, doslovno ih navečer moram moliti da uđu i idu se kupati. Sjednu samo nakratko kad jedu i to je to. Trudim se da 80-90 posto njihove prehrane bude nutritivno vrlo bogato, pa kad se uzme u obzir sve to nadam se da su naši imuniteti snažni i da se mogu oduprijeti u ovom trenutku bolesti, ako nas ne daj Bože zahvati. 

Što tebi osobno najviše nedostaje?

Roditelji. Jako. Mi smo baš povezani i ovo nam je prvi Uskrs koji nismo proveli zajedno. Teško mi je to, ali u ovom trenutku nam je prioritet zaštiti sve nas, a osobito mamu. 

Koliko ste osjetili potres?

Potres smo osjetili jako, cijela kuća se zaljuljala doslovno kao brod, ali, kao što sam rekla, osim živaca koje smo izgubili druge štete nismo imali. Nisam još u potpunosti spremna govoriti o tih devet sekundi.

Kako izgleda vaš ritual u izolaciji?

Razlikuju se dani kad ja imam emisiju i kad nemam. Kad sam na "Dobro jutro" onda idem iz kuće vrlo rano, a ustajem se još ranije i kući dolazim oko 11 ujutro jer sad nemamo kolegije na televiziji već sve rješavamo mailom, WhatsAppom i sličnim kanalima koji su zamijenili osobnu komunikaciju. Ako ne radim onda ujutro nastojim ustati prije djece kako bih čitala, vježbala i napravila nešto za svoj diplomski studij koji se nadam ove godine privesti kraju. Kad se djeca ustanu idemo redom- doručak, pa igra vani, spremanje po kući, ručak, uspavljivanje Gite, ponovno igra i spremanje robe, uređivanje dvorišta, a između svega toga dogovaranje nekih stvari za televiziju i za još neke projekte koji su se sad uslijed ove situacije izmijenili… pa negdje u svemu tome priprema večere, kupanje, uspavljivanje i za kraj obavezno čitanje, prvo dječje literature, a onda moje za dušu. 

Kako si podnijela nevjerojatno bizarne kritike prilikom prelaska na "Dobro jutro Hrvatska"? 

A kritike uvijek teško padaju. Nikad se neću naviknuti na nepristojne i bahate komentare ljudi koje ne poznajem. S druge strane, prirodno je da se određenom postotku ljudi ne sviđaš, a kad si javna osoba taj postotak, logično raste. I meni se ne sviđaju neki ljudi pa mi ne pada na pamet pisati im. No, na ovom svijetu svi smo drugačiji i svi rade najbolje što mogu. Ja sam u mnoge stvari nesigurna, ali 100 posto sam sigurna u to da obožavam taj posao, da televiziju živim cijelim bićem i da trebam to raditi. Uvijek će nekom moj lik i djelo odgovarati, nekom neće, ali naš zadatak je biti svoj jer znaš onu - svidio bi se mnogima da se nije htio svidjeti svima.. 

Odakle ti svi recepti koje koristiš u Dodinoj kuhinji? 

Moja #KuhinjaBabeEve je kuhinja mog djetinjstva koju sam upotpunila knjigama, seminarima i svim saznanjima koje sam kroz godine kuhanja prikupila. Kuham 80-90 posto jako dobro balansiranu hranu, prepunu lokalnim sezonskim namirnicama, ali u jednom postotku i sebi i djeci dopuštam da jedemo što god. Smatram da je balans u prehrani ključna stavka i nisam za izbacivanje ni jedne skupine namirnice. Kako bi rekla moja pokojna baba Eva: 'Svega po malo srićo i ne boj se!' Bazu sam naučila od baka, mame, tate, a ostalo mi sve dolazi iz glave. Kuhanje je igra, umjetnost i nevjerojatno me raduje. Osjećam toliku ushićenost kad izvadim topli kruh iz pećnice da je to skoro pa neopisivo - naprosto se osjećam živom. A još više radosti mi pruži kad netko to sa zadovoljstvom pojede. 

Gdje sada nabavljate namirnice?

Imam dvije velike škrinje jer nam je jako daleko dućan. To se sad pokazalo kao blagoslov! Imam skoro sve zamrznuto - ribom sam napunila škrinju prije mjesec dana, imam svog mesara koji me nazove kad ima friško meso. Pancetu, pršut i kobasice imam domaće iz Dalmacije. Za mlijeko isto imam svoje ženice iz sela, iako ga malo pijemo. Sir je isto njihov domaći. Biljno mlijeko kupim u DM-u kad se zaletim jednom tjedno u nabavku, moram kupiti i pelene. Ali, većinu toga ledim, čak i voće i povrće. Jaja kupujem u lokalnom OPG-u. To je sve prednost života na selu. A sada sadim vrt za sljedeću godinu.

Pukneš li ikad? (molim te, reci da!)

Šališ se s ovim pitanjem? Puknem otprilike 100 puta dnevno! Zbog posla, života, djece, situacija razno raznih, ali rijetko kad odam da sam pukla. Jako teško me isprovocirati da počnem vikati. Ti si me vidjela takvu, ali to stavljam pod nazivnik - mlada i luda. Sad odkuliram pa kad dođem doma zabijem glavu u jastuk i plačem. Ili odem trčati. To me uvijek spasi. Zapravo, kad me vidiš da u istom danu trčim puste kilometre i kuham kao luda onda je lako moguće da u sebi vrištim. 

Koje su tvoje beauty tajne u karanteni?

Trenutno nemamo ni frizere ni šminkere na televiziji tako da je jedino što mogu napraviti za svoju publiku sama četkom izvući kosu doma. Nedostaje mi moja frizerka koja mi je i odlična prijateljica, ali na neki način mi je i ok što smo u ovom trenutku praktički polovično našminkani i nafrizirani jer dok je vani apokalipsa kakva je nekako mi i ne priliči da smo mi voditeljice natapirane i pravimo se da je sve cool. Genijalna mi je bila naša Zrinka Grančarić koja je na dan potresa od sedam ujutro cijeli dan izvještavala za HRT bez trunke šminke na sebi. U toj situaciji to mi je izgledalo tako uvjerljivo, predano, posvećeno. Divila sam joj se. 

Što ćeš prvo napraviti kad izađemo iz karantene? 

Okupiti cijelo društvo doma i pjevati, grliti ih sve reda. Otvoriti sve boce vina koje čuvam za posebne prigode. 

Imaš li propusnicu za Dalmaciju? 

Imam propusnicu cijelo vrijeme, ali idem samo iz mog sela do posla i jednom u 10 dana u trgovinu. Mogla bih otići dolje, ali, ponavljam, ne bih se usudila zbog mame. Moja mama je već mjesec i pol dana u potpunoj izolaciji. Sad za Uskrs je isplovila s mojim tatom u potpunu daljinu. To je za mene slika ljubavi, trajne, vječne. Njih dvoje nakon svih životnih oluja, sami nasred mora. Četrdeset godina su zajedno, Jelena moja. Kakav su oni život prošli! Pomislim to i sjetim se - pa ovih par mjeseci naših je pjesma. Puno odricanja, borbe, ali i odluke da je ta ljubav trajna. I tako odu na more barkom, ulove ribu i spreme je taj dan.

Misliš li da je karantena drugačije djelovala na žene i muškarce?

U ovoj situaciji svi smo pogođeni. Mislim da žene generalno svijet doživljavaju drugačije od muškaraca i to je u redu, u tome i jest ljepota. Ali uvijek me boli ona ilustracija koja je kružila internetom gdje je trkaća staza iste dužine, na startu su jedan muškarac i jedna žena i staza je ista, osim što se na njezinoj liniji nalazi još 700 prepreka koje muškarac naprosto nema ispred sebe. To je činjenica. Moje duboko uvjerenje je da žene trebaju učiti, obrazovati se, čitati, raditi na sebi kako bi mogle na pravi način koristiti svoju žensku energiju i pomoći sebi, ali i svima oko sebe.

Misliš li da se mijenja svijet nepovratno? 

Sigurno, u kojoj mjeri nitko od nas ne zna, niti može znati. Na kraju ćemo tek zbrajati sve promjene. Na kraju ćemo tek spoznati što je sve ovo i gdje nas je odvelo.

Kako misliš da će ta promjena utjecati na zabavni program, na fikciju, na televiziju, na naš posao?

Uf, ne znam što bih ti rekla. Bipolarna sam po tom pitanju. Idem od toga da hiperventiliram i mislim da više nikad nećemo moći raditi onako kako smo do sad, pa onda u drugu krajnost i drugi dio mene, onaj nepopravljivi, koji vjeruje da će sve biti u redu i da ovaj svijet uvijek daje priliku onima koje vodi srce i koji daju sve od sebe.