Suvremenom, nenametljivom i kreativnom intervencijom arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića te stručnjaka za multimediju Vladimira Končara, zapušteni zadarski spomenik iz 14. stoljeća "Mali arsenal", u kojem se nekoć čuvao barut, u proljeće 2017. godine postao je atraktivan centar za posjetitelje i polazna točka šetnje Zadrom posvećena upoznavanju njegova fortifikacijskog sustava.
Povijesna arhitektura tako je spojena s modernim tehnologijama koje istodobno fasciniraju i educiraju posjetitelja. Stoga ne čudi je ovo multimedijalno čudo nagradila struka nagradom "Bernardo Bernardi", koja se na godišnjoj razini dodjeljuje za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja.
Mali arsenal uređen je u okviru EU projekta HERA (Upravljanje održivim turizmom zasnovanim na zajedničkom kulturnom naslijeđu Jadrana), zajedno s još dva lokaliteta gradskih utvrda, te služi kao virtualni vremeplov kroz gradsku povijest i posjetitelja uvlači u svjetlosno-auditivnu igru i istraživanje. Stupanj konzervatorske zaštite arhitektima je u njemu dopustio tek minimalne projektantske intervencije, stoga je njihova ideja bila uključiti multimediju kao ravnopravni prostorni element.
– Mali arsenal zamišljen je kao prostor bez "čuvara" koji može funkcionirati samostalno i samoodrživo. Projekcije u njemu su programirane da se upale onog trena kada posjetitelj nogom stupi u prostor, na taj ga način vizualno i auditivno oživljava i započinje njegova bajka – opisuje zadarski arhitekt Pedišić. Kroz projekciju na velikom ekranu počinje se prikazivati razvoj gradskih zidina u četiri etape, a na staklenom podu počinje svjetlosna igra koja prati vaše korake, i na neki, virtualni vas način "ograđuje" i štiti.
– Cijeli projekt posjetiteljskog centra multimedijalno je zamišljen u nekoliko razina. Prvu informaciju o zidinama posjetitelj dobiva odmah pri ulasku u prostor kroz veliki stakleni ekran, drugu razinu predstavlja interaktivna podna projekcija, potom su posjetiteljima na raspolagaju touch screenovi koji prezentiraju sadržaj kroz kratke interakcije, a moguće je i skinuti aplikaciju koja ga vodi u obilazak 16 skrivenih točaka u gradu, tj. potiče da on doista, fizički krene u obilazak zidina – objašnjava arhitektica Letilović.
Minimalne intervencije arhitekata vidljive su i pri odabiru materijala, u prostor su unijeli samo staklo i inoks od kojeg su napravljena vrata i prozori.
– Odlučili smo se na potpuno suvremene materijale koji su odraz današnjeg vremena, a uz to su trajni i u prostoru ne izgledaju poput nametnutih stranih tijela. Nismo željeli ići u bilo kakve imitacije povijesnih elemenata, finalno rješenje stoga čini uporabljivu i kvalitetnu cjelinu – kazao nam je Pedišić.
U tome uistinu i jest veličina i važnost ovog nagrađenog projekta jer respektira spomenik, istodobno ne duplicira povijest, nego se nastavlja na zatečenu formu suvremenim izričajem putem jasnih i čitljivih odluka.