Izabrala je četiri Zadranke da joj poziraju ispred fotografskog objektiva. Gole. Fiktivno ih je „obukla“ samo u slova, u riječi i slova koja je sa projektora „razbacala“ po njihovim golim tijelima.
„Napravila sam to jer se radi o četiri žene snažnih osobnosti, četiri Zadranke koje se ne mire sa prosječnošću, svaka u svom poslu i na svoj način“, objasnila je autorica ovih potpuno vanserijskih fotografija.
Njihova autorica zove se Tonia Jurišić i ima 18 godina. Ide u četvrti razred Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. Napravila je 25 fotografija poznatih Zadranki koje je skinula do gola, na njih projicirala slova, i sve će fotografije biti izložene u Gradskoj loži.
Sa 18 godina, Tonia Jurišić ima svoju samostalnu izložbu u reprezentativnom zadarskom izložbenom prostoru, a ovim fotografijama je odavno dala naziv: „Judite zadarske kulture“.
Tko su Zadranke koje su pozirale ispred vašeg objektiva?
- Odabrala sam poznatu kostimografkinju i umjetnicu Mariju Šarić Ban, plesnu koreografkinju Sanju Petrovski, slikaricu koja je i profesorica u mojoj školi Irenu Baković Marušić, te moju majku Silvanu Čeko Jurišić.
One nisu ni manekenke, ni mlade djevojke – nisu zazirale od potpunog skidanja?
- Ne. Morate razumjeti ono ključno: Marulićeva Judita je kao junakinja fascinantna osoba, jednako je fascinantan cijeli ep. Od moje 15-te godine, kada sam „Juditu“ prvi put čitala, imala sam, tada neodređenu, viziju da ona u nekom trenutku mora postati dijelom mog umjetničkog izričaja. Vremenom se dogodilo da sam naišla na prastaru „Juditu“ pisanu rukom. Dakako, govorimo o kopiji, ali pisana je rukom. Skenirala sam sve stranice. Dalje je bilo pitanje trenutka na koji ću način to upotrijebiti.
Onda ste projektorom te tekstove prenijeli na gola tijela?
- Upravo tako.
Unaprijed ste znali koje žene želite na svojim fotografijama ili je bilo traganja?
- Ni trenutka traganja. Te četiri žene su snažno obilježile ne samo moj život, već cijelim svojim dugogodišnjim djelovanjem ostavljaju snažan pečat. Kada sam im iznijela moju ideju, ni jedna se nije nećkala. Marija Šarić Ban izgradila je kazališnu karijeru, Sanja Petrovski plesnu, ali ne možete ni zamisliti koliko u Zadru ima žena koje su „anonimne“, a rade stvari koje su neizmjerno vrijedne i tome su potpuno predane: moja profesorica Irena Baković Marušić, uz slikarski opus, radi s učenicima sa beskrajnom energijom, trudom, pozitivnošću, borbenošću. Ona je potpuna suprotnost općoj inertnosti u kojoj živimo. Četvrta je moja majka, o njezinoj posvećenosti radu u kojem pomaže ljudima trebalo bi posebno pričati. Shvaćate li, one su naše Judite, ma kako to nekome pretenciozno zvučalo. Zato je originalni tekst „Judite“ na njihovim golim tijelima, zato sam ih fotografirala, ovjekovječila.
Imate samo 18 godina, a fotoaparat vam je već godinama u rukama. Što snimate?
- Mogu li odgovoriti da dajem emociju? Dajem priču u kojoj je nužno i moja emocija. Motivi su različiti.
Uskoro ćete maturirati i nameće se pitanje što kanite nakon srednje škole?
- Kanim poći tamo gdje ću se moći kvalitetno školovati, te fotografski i umjetnički izraziti i od toga moći normalno živjeti.
Konkretno…?
- Konkretno, na studij snimanja u Ljubljanu. Daljnji planovi tiču se isključivo europskih gradova – kazala je 18-godišnja Tonia Jurišić, čija se samostalna izložba fotografija u zadarskoj Gradskoj loži otvara u petak, 10.ožujka, u podne.