Svi smo ispunjeni težnjom za divljinom. Za tu težnju ne postoji mnogo protuotrova koje bi društvo dopuštalo - tim riječima započinje kultna knjiga 'Žene koje trče s vukovima' autorice Clarisse Pinkole Estés, knjige koju nam je kao najveću životnu inspiraciju navela Antonija Bucić, prirodna, opuštena, nasmijana 19-godišnjakinja, novoizabrana Miss Zadarske županije. Podno nacionalnog parka gdje živi, njena je unutarnja potreba za divljinom zadovoljena; dok skuplja ljekovito bilje za majčine pripravke, dok planinari Paklenicom, dok predvečer šeta obližnjom skrivenom plažom Bile stine, dok slika pejzaže koji je okružuju... U rodnim Selinama, Antonija nam priča priču o tome kako je ova divlja samosvjesna žena bez problema postala i društveno prihvaćena, ni manje ni više nego Miss.
- Na izbor se nisam sama prijavila već me preko preporuke pronašla Antonela Ivanović, bivša Miss Zagreba. Nakon što sam pitala majku za dozvolu, odlučila sam se upustiti u tu avanturu, zbog novih iskustava, mogućih poznanstava, da izvučem neku pouku iz svega te da se naposljetku dobro zabavim, govori Antonija.
Nikada se prije ovog izbora nije bavila manekenstvom, niti je o tome razmišljala. Upravo je završila Jezičnu gimnaziju Vladimira Nazora u Zadru i upisala Ekonomski fakultet u Zagrebu. Predmet njenog interesa su strani jezici i slikarstvo, pjevanje i imitacija, istočnjačka literatura i hrvatski pjesnici. A iako joj je prva ljubav arhitektura, odlučila se na ekonomiju baš zbog svestranosti koju taj studij nudi.
- Svijet manekenstva uvijek mogu ostaviti za slobodno vrijeme, za sada mi je knjiga prioritet. Iako, piste me privlače, vrlo su dinamične, kaže Antonija koja još uvijek tvrdi na nije svjesna kakvu titulu nosi.
Kao glavni adut istaknula bi svoj osmjeh jer tvrdi, upravo je ta opuštenost presudila njenoj pobjedi na izboru. U vrijeme kada vladaju društvene mreže, kada se žene lako mogu prezentirati na koji god način žele preko fotografija na Instagramu i na taj način čak i zarađivati, izbor za Miss i dalje je aktualan i dalje nudi laskavu titulu koju mnoge sa zadovoljstvom žele nositi.
- Smatram kako fotografija nikako ne može u potpunosti dočarati osobu kakva ona jest. Izbor za Miss natjecanje je koje ženu gleda u cjelini - njenu ljepotu, gracioznost, držanje, karakter, ambiciju, talent, komunikaciju. Ljepota nije samo dobro uhvaćen kut, žena mora imati nešto čime se ističe u gomili, čime zrači i osvaja prostoriju, opisuje Antonija koja takvu vrstu karizme zasigurno ima. No uz to, ljepotu i talente koje će predstaviti ove jeseni na izboru za Miss Hrvatske, važno je spomenuti i humanitarni rad kojim se bavi.
- Voljela bih i u Zagrebu nastaviti volontirati i uključiti se u razne dobrotvorne akcije. U Zadru sam učlanjena u Volonterski centar i sudjelovala sam u brojnim akcijama, a posljednja je bila prikupljanje sredstava za onkološki centar zadarske bolnice. Čemu sve ako ne možeš pomoći drugom biću? Nisi samo ti bitan, ako možeš nekome dati dio sebe i pomoći mu, zašto ne. Pomoć drugome ispunjava me i čini živom!, kaže Antonija koja je upravo ovim stavom i osvojila žiri na izboru u Zadru.
Na pitanje o missici koja je na nju u proteklih 25 godina održavanja ovog natjecanja ostavila najveći dojam, navela je Šibenčanku Maju Spahiju jer je ona "ambiciozna arhitektica i humanitarka koja je, uz svoju ljepotu, svojim radom pokazala pravu svrhu natjecanja."
Osim titule Miss Zadarske županije, na izboru je osvojila i titulu Miss simpatičnosti za koju govori da joj je možda čak i draža! Sada ovu otkačenu crnku očekuju velike pripreme za finale izbora Miss Hrvatske koje će se održati krajem rujna u Ilirija Resorts Hotel & Villas u Biogradu. Talent točku treba izbrusiti, a tijelo utegnuti, iako kupaći kostimi već godinama nisu dio izbora ni u Hrvatskoj ni u svijetu. S time se Antonija slaže jer smatra da se ženu ne smije gledati samo kroz njenu vanjštinu.
- Nemam zamjerke, na izboru u Zadru sve je bilo savršeno organizirano. Smatram kako Zadar ima najljepše djevojke i da bi se ih se više trebalo prijaviti. Neka ne osjećaju strah i sram. Izbor za Miss moja je preporuka. Ja sam se osjećala poput vile!, kaže Antonija koja će se protiv mogućih predrasuda o missicama boriti osmjehom i unutarnjim mirom koji pronalazi u prirodi.
Kad nije u prirodi, osjeća se čudno i nervozno, kaže. Uljepšava joj dane, kao što prirodne i neopterećene djevojke poput nje uljepšavaju našu zemlju.
Bile one missice ili ne.