Poznati HRT-ov voditelj Drago Celizić, koji je dugo vodio emisiju religijskog programa HRT-a "Mir i dobro", nakon umirovljenja ponovno se vratio na male ekrane preko emisije "Zlatna liga". No, prije nekoliko dana izgubio je spor na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je 2007. godine potpisao sa sada već pokojnom Milkom Vukelić iz Pule. Sud je 13. ožujka donio nepravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je taj ugovor ništetan, piše Istra24.
Nepuna tri mjeseca od potpisivanja spornog ugovora, točnije 26. prosinca 2007. godine, Milka Vukelić je preminula, a Drago Celizić se potom upisuje kao vlasnik vrijedne nekretnine u Puli koju nasljeđuje na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Radi se o kući od 178 kvadrata i dvorištu od 453 kvadrata u pulskom naselju Dolinka. Osim nekretnina, Milka Vukelić na svojim je računima nakon smrti ostavila i 500 tisuća eura.
Tužbu protiv Drage Celizića pokrenula je nećakinja pokojne Vukelić, Marija Askar, koja živi u Egiptu tvrdeći da u trenutku potpisivanja ugovora, Vukelić "nije bila prisebna i sposobna za rasuđivanje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja".
U prilog tome, navodi se u tužbi, pokojna Milka niti nije mogla razumjeti značaj i pravne posljedice ugovora kojeg je s Celizićem potpisala davne 2007.
‘Vođena‘ ruka
Među ostalim, u tužbi nećakinje se tvrdi da Milka uopće nije niti potpisala sporni ugovor što je pak otvorilo sumnju da je njezin potpis falsificiran.
Nakon provedenih vještačenja, sud je utvrdio kako dva grafološka vještačenja govore o takozvanoj "vođenoj ruci" i najnižem stupnju vjerojatnosti da se radi o potpisu pokojne Vukelić. To nadalje ukazuje na to da je Milka Vukelić u trenutku potpisivanja ugovora s Dragom Celizićem "nije u potpunosti samostalno i vlastoručno potpisala sporni ugovor".
Naveden je i liječnički nalaz iz Opće bolnice Pula od 2. listopada 2007., dan poslije potpisivanja ugovora između Celizića i pokojne Milke Vukelić. Milka je naime, završila u bolnici zbog amputacije noge, a ugovor s Celizićem potpisala je samo dan ranije. U bolničkom dokumentu, a radi se o suglasnosti za medicinske intervencije, na mjestu predviđenom za potpis bolesnika stajala je napomena da se Milka Vukelić "ne može potpisati".
Potom, tri dana od potpisivanja ugovora s Celizićem, 4. listopada 2007. godine, na mjestu za potpis bolesnika kod pristanka za operaciju na koju je Milka išla u bolnicu zbog amputacije noge, stavila je samo otisak prsta. Iako je bila pismena, na bolnički se dokument nije bila u stanju potpisati, pa se postavlja pitanje kako se onda potpisala na ugovor s Celizićem?
Ugovor o doživotnom uzdržavanju Celizić je sklopio u kući Milke Vukelić, a prisutna je bila i javna bilježnica Nansi Kopić iz Pule. Kopić je u svom iskazu navela kako je prilikom potpisivanja ugovora s Milkom razgovarala, i "da je ona izgledala sasvim normalno i uračunljivo i da njoj nije bilo ništa sumnjivo te da bi u protivnom zatražila nalaz psihijatra". Na potpisivanju spornog ugovora bila je i prijateljica Drage Celizića, koja je pak navela da su s "Milkom lijepo razgovarali i da se dobro držala s obzirom na godine".
Celizićeva prijateljica je dodala "da je javni bilježnik (Nansi Kopić op.a.) postavio Milki nekoliko pitanja i pročitao ugovor te da je ona osobno vidjela kako Milka samostalno potpisuje ugovor". Međutim, sud te iskaze nije prihvatio iz razloga što su svjedokinje posredno "zainteresirane za ishod spora na način da im je u interesu da sud utvrdi da su potpisale i ovjerile ugovor koji u tom trenutku nisu smjele potpisati niti ovjeriti".
Konfuzna, nije se sjećala...
Sud se pozvao na obrazloženje medicinskih djelatnika i pulskog Centra za socijalnu skrb koji su Milku više puta vidjeli i utvrdili "da se ona gubi, da je konfuzna, da se ne sjeća, da nema povezan tok misli, ne zna osnovne podatke o sebi i slično". Iz tog razloga svjedokinje Nansi Kopić i Celizićeva prijateljica koje su pokojnu Milku prvi put vidjele, pogrešno zaključuju da je bila sposobna za rasuđivanje, navodi se u presudi.
Pulski Centar za socijalnu skrb pokrenuo je postupak radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti Milke Vukelić 21. studenog 2007. godine jer Milka zbog bolesti nije bila u stanju brinuti se o sebi. Kao što smo naveli, Drago Celizić ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom potpisuje 1. listopada iste godine.
Potom je rješenjem od 20. studenog 2007. godine, Milki imenovan skrbnik iz Centra za socijalnu skrb. Pulski Centar za socijalnu skrb napravio je plan mjera i aktivnosti za pokojnu Milku jer je bila teže pokretna, dezorijentirana, i nije bila smislena u komunikaciji. Prva je o Milkinom lošem stanju Centar za socijalnu skrb izvijestila patronažna sestra koja se o njoj brinula.
I obiteljska liječnica pokojne Vukelić, prilikom kućnih posjeta, utvrdila je da je Milka bila u lošem stanju, bila je ukočena, počela se gubiti i nije se sjećala događaja kada je pala. Od svibnja do rujna 2007. godine, Milka se po navodima liječnice počela gubiti i naglo propadati. Posljednjih godinu dana nije više mogla sama brinuti o sebi. Liječnica i patronažna sestra utvrdile su da pokojna Vukelić zaudara, da je kuća u kojoj živi neuredna i da se nitko o njoj ne brine.
Nije znala reći ime
Tadašnji pravnik pulskog centra za socijalnu skrb Dragan Antić u svom je iskazu pak naveo da je za pokojnu Milku prvi put čuo krajem travnja ili početkom svibnja 2007. godine kada ga je nazvala patronažna sestra koje je tražila da se je se stavi pod skrbništvo. Nakon što je Antić zajedno sa socijalnom radnicom otišao u posjet Milki vidjeli su da je u lošem fizičkom i psihičkom stanju. U razgovoru s njima, Milka je znala reći svoje ime, a na druga pitanja nije im znala odgovoriti.
Predstavnici Centra za socijalnu skrb Pula pokrenuli su postupak lišenja poslovne sposobnosti nakon što su doznali da Milka ima dijagnozu atrofije mozga. Početkom listopada 2007. godine pokojna Milka Vukelić je nestala, a djelatnici Centra saznali su da je u Zagrebu i da je zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, naveo je u svom iskazu tadašnji pravnik pulskog Centra za socijalnu skrb Dragan Antić.
Iskaz sudu dala je i supruga Drage Celizića koja je tvrdila "kako su s Milkom stalno bili u kontaktu i da su se čuli svaki dan još otkad se doselila iz Njemačke u Pulu". Svaki mjesec Celizićevi su, navela je, dolazili u Pulu i kod Milke su boravili svako ljeto. Celizićeva supruga je također na sudu izjavila da je Milka još od 2004. predložila da pravno rješe "tu njihovu brigu o njoj i preuzmu skrb o njoj", što su i učinili posljednju godinu njenog života.
Celizići su je posjećivali
Kada je Milka završila u bolnici, dan nakon potpisivanja ugovora s Celzićem, jer joj se noga inficirala i trebala je na amputaciju noge, supružnici su je posjećivali u bolnici. Nakon bolnice, po iskazu Celizićeve supruge, organizirali su njen oporavak u Varaždinskim toplicama, a potom su je smjestili u Dom u Samoboru blizu njihove kuće "kako bi je mogli svakodnevno posjećivati".
Milka stiže u samoborski dom 13. studenog, a vlasnica doma u svom iskazu navela je da je Milka bila teško bolesna, iscrpljena s amputiranom nogom, dekubitusom, ali potpuno svjesna i orijentirana u vremenu i prostoru te da su je Celizići svakodnevno posjećivali. Vlasnica doma u Samoboru je ispričala kako je Milka rekla "da je svoju kuću ostavila Dragi Celiziću jer u njega ima veliko povjerenje". Štoviše, vlasnica doma imala je dojam da Milka Dragu obožava, a on je, navela je, snosio trošak njezinog smještaja u samoborskom domu.
Prijateljica pokojne Milke na sudu je pak izjavila da ju je Milka u listopadu 2007. pitala "da li je istina da joj je Celizić uzeo kuću?""Ako je tako, onda me vodi da zapalim kuću", prenijela je sudu Milkine riječi prijateljica.
U svom iskazu Drago Celizić tvrdi da je njegova obitelj u prijateljskim odnosima s pokojnom Milkom bila 20 godina, a on ju je vozio kod liječnika, u nabavku, bili su kao obitelj. Ispričao je da su svakodnevno kontaktirali, vodio ju je na ručak i brinuo o Milki, a ona mu je "sama još 2005. predlagala da naprave ugovor jer se bojala da će ostati sama".
- Milka je bila sama cijeli život, bila je čvrstog karaktera, odlučna, nepokolebljiva, odrješita, dobra i plemenita, te je jako dobro znala što želi, naveo je Celizić na sudu. Dodao je da je kod nje došao za Uskrs 2007. godine kada mu je rekla da će zaključiti ugovor, dala mu je papire od kuće, građevinsku dozvolu i rekla neka nađe odvjetnika.
‘Obradovala nam se...‘
Na dan potpisivanja ugovora 1. listopada 2007. godine, Celizić je izjavio "da im se Milka radovala, sve je razumjela i samostalno je potpisala ugovor iako joj je ruka drhtala". Idući dan Milka je završila u bolnici i stanje joj je bilo jako loše i morala je na amputaciju noge. Sud je pak Celzićevo izlaganje tumačio na način da on nastoji prikazati privržen, skladan i dobar odnos pun povjerenja.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka iz kojih se može zaključiti da u trenutku sklapanja ugovora, Milka Vukelić nije bila sposobna shvatiti pravno značenje i posljedice sastavljanja tog ugovora. Također, sud je u konačnici prihvatio i mišljenje vještaka vezano uz sam Milkin potpis na ugovoru. Naime, utvrđeno je da se radi o "vođenoj ruci" najnižem stupnju vjerojatnosti da se radi o Milkinom potpisu.
Treba napomenuti da je cijeli sudski postupak pokrenut godinu dana nakon Milkine smrti, još u rujnu 2008. godine. Općinski sud u Puli je 30. lipnja 2015. godine donio presudu kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev Milkine nećakinje. Potom se slučaj prebacuje na Županijski sud u Puli koji sve ponovno vraća na Općinski sud u Puli. Iako je pulski sud 2015. godine tužbu odbacio, prije nekoliko dana donosi nepravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan.
Drago Celizić je po odluci Općinskog suda dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužiteljici predati u posjed nekretnine. K tome, Celizić mora nadoknaditi i parnični postupak tužiteljici u iznosu od od 279.790 eura, odnosno 2,1 milijuna kuna.
Na nepravomoćnu presudu pulskog Općinskog suda Drago Celizić nije imao komentara. Bio je iznenađen kada smo ga kontaktirali jer njegov odvjetnik još mu za presudu nije ni javio. Rekao je da stoji kod svog iskaza i da će se žaliti na odluku suda: "Ako treba i na Ustavnom sudu", odgovorio je Celizić, piše Istra24.