Suočenima s zadnjim popisom stanovništva, Hrvatima ne ostaje nego posegnuti za utjehom slavne prošlosti i našijencima raseljenima diljem svijeta. Neki od njih ostvarili su šampionske karijere u raznim branšama, neki u kolekcioniranju novca, a neki, bogme, i u kriminalnim vještinama kakvima se ne mogu podičiti ni mnogi što su ostali živjeti u domovini.
Većini danas posve nepoznato i krajnje fantazmagorično zvuči informacija da su i korijeni najpoznatijega američkog mafijaša svih vremena, Ala Caponea, također u Hrvatskoj. U žilama čovjeka koji je postao bezvremenski literarni i filmski sinonim za čikaškog gangstera, svodnika, utjerivača dugova, reketara, krijumčara alkohola i masovnoga te krajnje brutalnoga ubojicu navodno je priličan postotak naše krvi, što mnogo toga čini logičnim. 'Lice s ožiljkom' o tome se svojedobno osobno ispovjedilo taksistu Slavku Dasoviću, rođenome Zagrepčaninu koji je 'kralja gangstera' vozio na posljednje suđenje, ono za utaju poreza nakon kojega je konačno i osuđen.
Dasović je svojedobno novinarima beogradskog tjednika Zoom Reporter ispričao kako su za tih vožnji, koje je Alu Caponeu inače plaćao FBI, često razgovarali. Capone ga je tako pitao odakle je, i kad mu je Dasović odgovorio da mu je rodni grad podno Sljemena, Alfonso Gabriel ga je navodno šokirao otkrivši mu da je njegova majka rođena - Riječanka.
Ta bi pričica vjerojatno trajno ostala u medijskoj domeni rekla-kazala da veze Ala Caponea s Rijekom nije potvrdila i njegova rođena pranećakinja, Deirdre Marie Capone u svojoj knjizi 'Ujak Al'. Unuka Alovog starijeg brata je, rekonstruirajući porijeklo i obiteljsko stablo, utvrdila kako je njezina prabaka Tereza rođena u nekom drugom gradu od onoga koji je bio naveden u njezinim službenim dokumentima. U krštenici joj je stajalo da je rođena u Angriju, gradu u Kampaniji na talijanskom jugu, no sama obitelj je to rekonstruirala kao krivotvorinu nakon što je Al Capone svoju majku 1924., poslije pogibije brata Franka u mafijaškom obračunu, sklonio na neko vrijeme u tajnu kuću u Rijeci. Tu kuću stariji Riječani i danas nazivaju Vilom Capone, u međuvremenu je postala državna rezidencija, te se listom svojih uzvanika i kasnije trudila očuvati ne baš slavnu reputaciju. Nekad se u njoj, naime, odmarao moćni vrhovnik jugoslavenske Udbe Aleksandar Ranković. U samostalnoj Hrvatskoj je u njoj godinama inkognito ljetovala obitelj Tuđman, potom i aktualni predsjednik Zoran Milanović dok je bio premijer, a nakon njega i premijer Tihomir Orešković poznatiji kao 'Tim-građevina'… Riječ je o prilično velebnom kompleksu u Opatijskoj ulici br. 3, s privatnom lučicom i zidinama koje je čine nedostupnoj očima javnosti. Ono što je svojedobno činilo vrlo poželjnom i adekvatnom Alu Caponeu, obožavaju, čini se, i mnogi naši novodobni demokrati.
Neki hrvatski mediji su svojedobno pokušavali rekonstruirati i Al Caponeovu upletenost u gradnju riječkog nebodera na kraju Korza, slavne palače Arbori. Zgradu je 1939. sagradio Marko Arbori, povratnik iz Amerike koji se vratio u Italiju u Mussolinijevo doba, nakon što je prethodno navodno bio Caponeov knjigovođa u SAD-u. Tvrdilo se i kako je najpoznatiji riječki neboder sagrađen novcem Al Caponea od šverca alkohola u doba prohibicije, no neki egzaktniji dokazi za to nisu baš pronađeni.