Prije 40 godina objavljena je pobjeda u ratu protiv virusa velikih boginja, koje su odnijele više života nego Drugi svjetski rat. I iz te pobjede može se nešto naučiti za današnju borbu protiv virusa SARS-CoV-2, navodi njemački Deutsche Welle.
Naime, 8. svibnja 1980. Svjetska zdravstvena organizacija mogla je ponosno objaviti: boginje su poražene. Virusna bolest, prema kojoj je i virus korone gotovo beznačajna boljetica, više se ne širi nigdje u svijetu. I u ovoj današnjoj pandemiji broj žrtava je velik, ali od boginja je samo u 20. stoljeću umrlo oko 300 milijuna ljudi.
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije navodi da su velike boginje teška zarazna bolest koja je odnijela ogroman broj žrtava. Oni koji su preboljeli zarazu ostali su doživotno obilježeni ožiljcima. Jedini izvor zaraze je čovjek, a bolest ima jasno utvrđenu inkubaciju od 14 dana od trenutka inficiranja do pojave prvih znakova osipa. Ta činjenica ima odlučujuću ulogu u suzbijanju te teške bolesti.
– S prvom proizvodnjom cjepiva protiv velikih boginja u Hrvatskoj počeo je dr. Schlick u Bjelovaru 1890. godine. Zavod za proizvodnju vakcine osnovan je u Zagrebu 1893. godine, a dr. Lj. Gutschy osniva 1912. godine u Zagrebu Kraljevski zavod za proizvodnju vakcine. Posljednju epidemiju u Europi donijeli su od hadžije 1972. godine, no na području Hrvatske nije bilo sekundarnih slučajeva bolesti. Tijekom te epidemije dr. Renee Weiss-Maleček iz Imunološkoga zavoda u Zagrebu priredila je cjepivo na HDC stanicama.
Posljednje žarište velikih boginja u svijetu u Somaliji iskorijenio je 1977. godine zagrebački stručnjak dr. Drago Mađarić. Nakon 20 godina WHO WER javlja o izbijanju majmunskih boginja u Kongu u proljeće 1997. godine (170 slučajeva). Oboljele su mlade osobe do 16 godina života (necijepljene osobe). Bolest karakterizira izražen interhumani prijenos. Velike boginje predstavljaju veliku opasnost u bioterorizmu! Stanovništvo svijeta nezaštićeno je jer je obvezno cijepljenje obustavio WHO 1978. godine.
Posljednji slučaj variole dogodio se u Engleskoj 1991. godine, nakon što je jedan brijač iz čuvanog državnog laboratorija ukrao ampulu s divljim virusom variole. Koncem 2001. zdravstvene vlasti u SAD-u naručile su proizvodnju 200 milijuna doza cjepiva protiv variole za zaštitu stanovništva u slučaju bioterorizma – navodi naš Zavod.
Boginje, latinski variola, od davnina su praktički značile smrtnu presudu. U nekim oblicima te bolesti smrtnost je dosezala i do 90 posto, ali i u običnim slučajevima 40 posto, podsjeća DW. Čak ako je netko preživio bolest, oboljeli je do kraja života bio obilježen ružnim ožiljcima na tijelu, a takvi su još dobro prošli: vrlo lako boginje su mogle izazvati sljepoću, gubitak sluha i još mnogo toga s čim se trebalo boriti ostatak života.
Iako se nameće usporedba s virusom koji nas danas muči – među ostalim i zbog toga što protiv njih zapravo nema lijeka – razlike su goleme. Premda je manje smrtonosan, virus iz porodice korone SARS-CoV-2 lako se mijenja, i čak kad se nađe cjepivo, to neće jamčiti da će ono djelovati i protiv mutiranih oblika. Virus variole jedan je od najvećih uopće poznatih virusa, a način cijepljenja otkriven je još u prvoj polovini 19. stoljeća. Jednim cijepljenjem protiv boginja u pravilu se stječe imunitet do kraja života.
I u širenju bolesti goleme su razlike: u novoj pandemiji veliki je problem što mnogi zaraženi – po nekim statistikama, moglo bi ih biti i 80 posto – nema gotovo nikakvih tegoba, ali i oni šire zarazu. Tko oboli od boginja, teško je moguće da neće osjećati slabost i vrućicu, pogotovo nakon što se pojave tipični plikovi po čitavom tijelu. Teško je reći koji je od ta dva virusa zarazniji: kao i mnogi drugi, prenose se kapljičnim putem, ali virus boginja je izdržljiviji: on će dugo ostati aktivan i u prašini te na odjeći ili posteljini zaražene osobe, piše njemački medij.
Već i zbog toga što je cjepivo protiv boginja nađeno tako rano, mnoge su razvijene nacije, pogotovo nakon Drugog svjetskog rata, sustavno provodile cijepljenje. Ali sad bi mogla doći pouka i za ovu pandemiju: koncem šezdesetih je zdravstvena organizacija Ujedinjenih naroda shvatila da se bolest nikad neće pobijediti ako imućne države ostanu “tvrđave” protiv boginja, jer će se one nesmetano širiti po siromašnim zemljama. Borba se treba povesti daleko ispred linije bojišnice, na mjestima gdje se boginje doista pojavljuju.
Donald Henderson u to je doba bio na čelu kampanje Svjetske zdravstvene organizacije protiv epidemije boginja i dobro se sjeća: “U šezdesetima i sedamdesetima imali smo pune ruke posla zbog mnoštva poplava, gladi, građanskih ratova i stotine tisuća izbjeglica u raznim dijelovima Afrike i Azije.” Naravno da tada nije bilo mobitela i interneta, čak i obični telefoni bili su rijetkost. Ali u WHO-u su shvatili da se borba mora voditi koordinirano i na širokoj liniji bojišnice. “Mislim da je to dokaz vještine i kreativnosti međunarodnih savjetnika iz oko 70 zemalja, ali i ministara i suradnika WHO-a kojima je uspjelo nešto što se smatralo nemogućim”, ustvrdio je Henderson za Deutsche Welle.
Gdje god bi se zaraza pojavila, provodilo se cijepljenje u sve širim krugovima oko izvorišta zaraze. Jedina je utjeha bila da je i diktatorima i demokratima, vojskovođama svih zaraćenih strana bilo jasno koliko je ta bolest smrtonosna, tako da se moglo računati na suradnju. Ali i uz takvu podršku bivša čelnica WHO-a Margaret Chan podsjeća nas kako je to bio gigantski izazov: “Vodeća uloga Svjetske zdravstvene organizacije bila je važna, ali dostignuće tih razmjera na koncu je ovisilo o desecima tisuća suradnika koji su puni samopouzdanja doslovce prevalili čitavu zemaljsku kuglu, terenskim vozilima, magarcima ili ribarskim čamcima, pješice kroz prašumu ili kroz pustinje, došli do nomada u najzabačenijim predjelima pa do mnoštva stanovnika slamova Azije po najgoroj žezi”, rekla je Chan za Deutsche Welle.
U toj akciji, koja je potrajala desetak godina, cijepljeno je 2,4 milijarde ljudi, ukupno je sudjelovalo više od 200 tisuća suradnika, a sve je koštalo samo oko 300 milijuna dolara – sitnica u usporedbi s vojnim proračunom tadašnjih velesila. Ali pobjeda se mogla vidjeti: 1977. zabilježeno je posljednje izbijanje boginja u Somaliji, a u to su doba neke zapadne zemlje već počele čak ukidati obavezu da se mališani cijepe protiv te opake bolesti. •