Boravak u Londonu nezamisliv je bez odlazaka u kino na stare dobre klasike i intrigantne nove filmove koji potencijalno ne dolaze u hrvatsku distribuciju. Tako je bilo i ovoga puta. U omiljenom "Prince Charles Cinema" proslavila se četrdeseta godišnjica "Ramba" i "Istrebljivača", odnosno trideseta "Posljednjeg Mohikanca", a u jedinstvenom ljetnom kinu na kanalima King's Crossa guštalo se u izvornom "Dobrom poslu u Italiji".
Od novih filmova u Londonu je igrao i psihološki horor triler "Men", friški uradak kultnog filmaša Alexa Garlanda ("Annihilation", "Ex Machina", serija "Devs"), , dijeleći ekrane sa zvučnim naslovima kao što su "Top Gun 2", "Jurski svijet 3", "Svjetlosni", "Sve u isto vrijeme"...
Cijena ulaznice za najraniju projekciju Garlandova ostvarenja (13.35 sati) u krasnom starinsko-modernom kinu "Picturehouse Central" na Piccadillyju nije bila jeftina, 14.5 funti (ili 126 kuna), za dvije manje od "Ready Or Not" u multipleksu "Vue" na Leicester Squareu 2019. godine.
Međutim, kako "Men" nije bio najavljen za hrvatska kina, nije bilo puno premišljanja. Radije film u kinu nego dvije pive u pubu ili nešto treće. Bio je to pun pogodak. Nevjerojatan je osjećaj u Londonu gledati film koji se otvara pogledom na poznate lokacije iz stana uz Temzu, kokretno poslovni neboder Shard.
Pa ipak, Garlandov kadar nije turistički. Napolju pada kiša istovremeno dok sija sunce tako da njezine žuto-narančaste kapi izgledaju užarene poput rastopljenog čelika iz "Terminatora 2" i "Aliena 3". U stanu mlada žena okrvavljena lica gleda vani kroz prozor – Harper (možda nikad bolja Jessie Buckley, ovogodišnja oskarovska nominentica za ulogu u "Mračnoj kćeri"). Ne pada samo kiša. Pada i njezin suprug James (Paapa Essiedu) s vrha zgrade u "slow motionu" tako da im se pogledi mogu sresti.
Fraza "It's Raining Men" dobiva neko novo značenje nakon tog kadra, a i filma općenito, vjerojatno najvećeg Garlandovog "mindfuck" uratka, što dosta govori za nekoga tko stoji iza "Uništenja" (i "Devs"). Garland je specijalist za uzvišena alegorijska žanrovska ostvarenja i "Men" nije izuzetak, samo što je redatelj zamijenio znanstvenu fantastiku za stravu i užas moderne "elevated" vrste.
"Men" kombinira groteskni transformacijski tjelesni horor "Stvora" i "Muhe" s traumatičnom hororskom psihologijom "Antikrista", britanskim "folk" hororcima na potezu od "Wicker Mana" do "Festivala straha" i "U zemlji" te "home invasion" trilerima s ženom pod opsadom neke vanjske prijetnje/uljeza a la "Nevidljivi čovjek".
Radi to na suludi, košmarni način i s namjerom da podijeli gledatelje uz pomoć nelagodnih "što-smo-upravo-pogledali?!/"jesu-li-to-stvarno-snimili?!" scena, kao što ih je dijelila "Majka!" Darrena Aronofskog, "Ubojstvo svetog jelena" Yorgosa Lanthimosa i "Titan" Julije Ducournau, te da ih navodi na razmišljanje i raspravu o tome što je pjesnik htio reći.
Upitnici se počinju formirati iznad glave jednom kad Harper, traumatizirana od muževe pogibije, iznajmi kućerinu u selu na osami, izvan grada, okruženu prelijepim zelenim krajolikom, u isti mah idiličnim i potencijalno hororičnim, kako to obično biva. Klasična hororska postavka Garlandu je samo povod za istraživanje (ženske) traume i procesuiranje tuge, odnosno koračanje trnovitim putom prema iscjeljenju duše.
"Morat ćeš živjeti s tim na savjesti", kažu Harper. Sve je puno simbolike, tipa da Harper u vrtu ispred kuće ubere i zagrize jednu jabuku. "Zabranjeno voće", veli vlasnik kuće (Rory Kinnear) koji je "quite a character" i doda "šalim se". Izvrsna scena dolazi zarana u filmu, kad Harper ode u šetnju i dođe do napuštenog tunela.
U lokvi posred praznog tunela uhvaćen je bajkovito neprirodni zeleni odraz šume. Harper koristi jeku tunela da upriliči solistički mini koncert. Divnoća trenutka prekinuta je sjenom sjedećeg muškarca s druge strane tunela koji nije prazan kako se isprve činilo. Muškarac se najednom diže i zaleti prema Harper koja se daje u bijeg, a Garland u bijegu impresivno kadrira laticu maslačka u izoštrenom prvom planu.
Taj muškarac, nag, obrastao u raslinje, dolazi na imanje gdje je Harper odsjela i promatra/opsjeda je u šačici tenzičnih scena kad se ukaže napolju u drugom planu iza nje u kući. Bolnica nastupa nakon što tipa uhiti policija i jedan od policajaca izgleda gotovo isto kao on.
Svi muškarci izgledaju više-manje isto u selu (i glumi ih Kinnear uz dodatak prostetike ili CGI-ja), samo što dolaze u različitim oblicima, od župnika i barmena do tinejdžera koji će reći Harper da je "glupa kučka", a čije je neprirodno, računalno generirano lice prekriveno plastičnom maskom. I svaki od njih je seksistički nastrojen, nasilan i agresivan, makar pasivno.
Župnik smatra da je smrt Harperičina muža njezina krivnja jer "bio bi živ da mu je dala priliku da se ispriča". To što muškarci "povremeno tuku žene" (kao što je on tukao nju ne mogavši prihvatiti da se rastaje od njega), drži župnik, "nije lijepo, ali nije teški zločin".
Toksična muškost se nameće kao tema filma o muškarcima i ženama, metaforičkog horora režiranog da potakne junakinjine paranoje i halucinacije kod gledatelja, a prožet je biblijskim slikama koje citira i parafrazira (sve jabuke padaju sa stabla u usporenom pokretu), povlačeći paralele na relaciji muško-ženskih odnosa od pamtivijeka do danas. Alegorijski tjelesni i psihološki horor postaju jedno u (oprez: "spoiler") završnici dostojnoj Davida Cronenberga. Muškarci porađaju jedan drugoga bez pomoći žene, prenoseći toksičnu muškost sa slomljenog koljena na koljeno.