Legenda dalmatinske pisme našoj je reporterki otvorio dušu i pričao o borbi sa zloćudnim bolestima: ‘Neće meni rak govorit kad ću pivat, a kad neću‘

Jedva je godina prošla otkad je objavio svoj peti album naziva "Stare kuće", a kantautora Johnnyja Gitaru snašao je karcinom.

I to ne jedan, nego dva! Bilo je to 2013., i otada je Johnny pobijedio "obe beštije" - jednu na debelom crijevu, drugu na koži. Kao što vidimo na najnovijim fotografijama našeg meštra Vladimira Dugandžića (Cropix), Johnny je tu, s nama, živ je i - skoro zdrav. Povijest se ponovila, ali na ipak puno blaži način. Naime, Johnny je ove godine objavio svoj šesti album "Ima li 'ko pametan?", i to nakon što mu je dijagnosticiran povratak karcinoma, mali zloćudni recidiv na koži, kojemu je Johnny - pa i objavom albuma nakon potresne dijagnoze - još jednom rezolutno poručio: neš, ne!

Album misec nakon operacije

- Je, dobro si sažela kronologiju. Najprije san ubija dvi beštije - jednu na debelom crijevu, nju mi je operira dr. Andro Tripković, a plastičnu operaciju kože obavija je tada dr. Ivo Utrobičić nakon rane dijagnoze odlične dr. Tonke Piplović. Od tada san bija na kontrolama kod. dr. Spomenke Mikuš na Onkologiji, hvala im svima, imamo najbolje likare na planeti Zemlji; nažalost, na svojoj san koži iskusija njihovu stručnost, ali na sriću jer san u svojoj nevolji dopa njima u ruke, najbolje ruke - zahvalno će Johnny, jedan od najvećih emotivaca među dalmatinskim glazbenicima.

Nastavlja:

- E, onda kad san već mislija da san se oporavija, skoro i zaboravija na beštije, snaša me recidiv. Tu stupa na scenu dr. Miroslav Ercegović, legenda i vrhunski stručnjak, koji me je odma operira kad san nakon sedam godina ponovo napipa čvor ispod pazuha. Bilo je to u srpnju ove godine; iša san na sedam preventivnih zračenja i sad san na pametnom lijeku, to ti je onaj koji tuče beštiju tačno di triba.

Znači, u sedmi misec san se operira, a misec dana posli objavija album! Neće meni rak govorit kad ću ja pivat, a kad neću. Neće mi on krojit život! - jogunasto će Johnny, koji je, veli, najgore već "otukao".

Jer, ova zloćudna tvorbica koja je poput umirućeg vraga isplazila zadnji jezičac zapravo je ništa prema kalvariji koju je prolazio prije sedam-osam godina. Tada su ga snašli "svi križi": dva karcinoma na njemu, bolest u užoj familiji (na sreću, sad je sve dobro, Bogu hvala), a tijekom tih najtežih mjeseci su mu preminule i majka i punica... Treba snage to izdržati, a Johnny ju je našao u vjeri i neizmjernoj ljubavi prema svojim bližnjima. I muzici, tom daru s Neba koji mu je uljepšavao cijeli život - premda ga nije novčano kapitalizirao.

Govori o tome bez gorčine. Odaje dojam zadovoljna (i zdrava!) momka od pedesetak godina dok uživamo na kavici okupani suncem, na stobrečkoj rivi; mjestu gdje već niz godina živi s familijom u nevelikom stanu. Ima i svoj životni moto dobri Johnny.

- Uvik san, prijo, govorija: nije sritan onaj koji puno ima, nego onaj kojemu malo triba. Ja se ne žalin šta san još uvik podstanar u jednoiposobnom stanu u Stobreču, mogu se pokrit, lipo mi je. Znaš li da san unatoč raku cilo prošlo lito nastupa? E, jesan, puno san piva čak i na Mljetu, i sad bih da nije opet došla korona, ali i sad iman gaža, ponuda i za Novu godinu čak. A kad ne nastupam, idem u ribolov. Ma ko to more platit? - sretno će naš sugovornik, koji se široj javnosti predstavio još davne 1991. pjesmom "Moja se draga napila". Poslije toga su uslijedili hitovi "Moj je malac kapitalac" i drugi, a jedan od duhovitijih brojeva bio je onaj "Pauče, zbog tebe mi takujin jauče".

Od recepcionara do glazbenika

Jedan je od rijetkih "stopostotnih kantautora" u regiji, ovjenčao se brojnim nagradama, ubilježio bezbroj festivalskih nastupa - od Zagreb Festa preko Splitskog festivala, do Melodija hrvatskog juga u Opuzenu, kojega smatra pravom dalmatinskom pozornicom, jednom od onih koje su zadržale najiskonskiji, pomalo i malomišćanski duh Dalmacije.

Baš onakav kakav krasi i njega...

A da Johnnyjeve pjesme nisu samo humor i vic, pokazuju i angažirani tekstovi poput "Starih kuća", pjesme u kojoj Johnny podiže glas protiv rasprodaje naše djedovine stranim investitorima. Onima koji će im "išćućati dušu" zbog proizvodnje novca, koji je nikad neće "ćutit". Ili "Okovi od betona", krik protiv betonizacije naše obale, uvršten na najnoviji, šesti album.

Johnny je nekoć radio kao recepcioner u Zaostrogu, ali to je bilo "prije nove ere"; zadnjih tridesetak godina je glazbenik, ali i sudionik Domovinskog rata u sastavu MUP-a, te Art-garde pri kojoj je odradio na stotine humanitarnih nastupa, kao i kasnije - najviše za djecu u bolnicama.

O tome nerado priča, kaže, "korisniji je kad zapiva" - a ni penziju tražio nije jer ima svoju muziku, maštu, glas - i još uvijek skoro istu afro-frizuru.

Vole ga ljudi čuti na privatnim zabavama, ribarskim feštama, manjim "formatima" po mjeri jednog osjećajnog boema koji od opreme ima samo svoju gitaru. I veliko srce koje ne mogu preplašiti nikakve male beštije.