Počelo je Svjetsko prvenstvo u Kataru, a britanski The Guardian i danas na naslovnici ustraje pisati o tome kako su netaknuta nova šetališta, luksuzni hoteli i divni stadioni koje će tamo navijači i turisti vidjeti nastali na noćnoj mori, znoju i krvi onih koji su ih gradili. A gradili su imigranti iz najsiromašnijih zemalja svijeta radeći satima na sparini kako bi ostvarili katarski san o Svjetskom nogometnom prvenstvu u toj zemlji. Navodno ih je u zadnjih deset godina 6500 doslovce ostavilo kosti gradeći stadione po Kataru.
The Guardian je stoga napravio alternativni turistički vodič kroz pompozne znamenitosti koje su nicale u Dohi proteklo desetljeće, od kad se saznalo da će Katar biti zemlja domaćin, a koje su bazirane na njihovim brojnim izvještajima o izrabljivanju, bijedi i smrti radnika koji su ih sagradili.
Promenada Cornishe
Vodič započinju šetalištem Corniche koje okružuje zaljev u srcu Dohe. Tu ćete, piše The Guardian, sresti goste iz cijeloga svijeta, sve osim Indijaca i Nepalaca koji su radili na strašnim ljetnim vrućinama kako bi obnovili Corniche prije nego starta Svjetsko. Većina ih je odavno poslana kući. U srpnju su za The Guardian rekli da su bili prisiljeni plaćati ogromne i nezakonite naknade za zapošljavanje agentima u svojim zemljama u zamjenu za, kako su vjerovali, dvogodišnje ugovore. Ipak, u žurbi da se završi gradnja prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva, mnogi su poslani kući mnogo ranije...
Hoteli
U luksuznim hotelima po Dohi možda naiđete čak i na televizore u kupaonici, a jedna noć u većini takvih soba ispast će vas više nego što većina onih koji su ih gradili mjesečno zarade. Njihova prosječna plaća lani je bila 1.25 funti po satu ili čak manje. Deset kuna sat, da bude jasnije. Neki su radnici svjedočili kako su morali odrađivati 12-satne smjene bez ijednog slobodnog dana. I tako mjesecima. Neki su čak rekli da nisu mogli ni promijeniti posao, budući da ih njihovi poslodavci nisu htjeli pustiti da odu. Kao robovi, doslovno.
- Upali smo u zamku i nismo mogli iz nje izići - posvjedočio je jedan radnik.
Nacionalni muzej
Ako se želite odmoriti od nogometa, svratite u Narodni muzej. Neki od muškaraca koji su radili iznutra rekli su novinarima 2016. da su zarađivali mnogo nižu plaću nego što im je obećano kada su regrutirani u Nepalu; osnovna plaća im je bila oko 135 funti mjesečno.
- Da sam znao da ću zarađivati toliko malo, definitivno ne bih došao - rekao je jedan od tih nesretnika novinarima. Kad je The Guardian posjetio njihov radni logor u zapuštenom kompleksu izvan Dohe, zatekao je osam muškaraca koji dijele jednu sobu. Bez ormarića, odjeća im je bila obješena na konopce po zidu, a osobne stvari skrivene ispod kreveta na kat...
Souq Waqif
Za kraj dana, zašto ne biste otišli do Souq Waqifa? To je popularno mjesto za ljude iz cijelog svijeta koji dolaze kupovati na bazar ili nešto nešto pojesti. Ali kada je Guardian posjetio 2016. to mjesto, činilo se da jedna grupa posjetitelja nije bila dobrodošla. Kad god bi policija uočila mlade muškarce iz Južne Azije, brzo bi ih presreli i uputili prema izlazu.
Ta je praksa sada okončana, ali radnici s niskim plaćama u Kataru i dalje žive u potpuno drugačijim uvjetima od onih koje će doživjeti posjetitelji.
Katarske su vlasti poduzele neke korake kako bi im poboljšale životne i radne uvjete, uključujući uvođenje minimalne plaće, djelomično ukidanje uvredljivog sustava kafale i poboljšanje smještaja za neke radnike, ali za većinu muškaraca koje ćete sresti na ovoj alternativnoj turneji, bilo je to ili premalo ili prekasno.
Lusail
Krenete li sjeverno od Dohe, ući ćete novu četvrt Lusail City. Tamo su hoteli s pet i šest zvjezdica. Postoji i još jedan hotel u Lusailu koji krije mračniju tajnu. Izgradili su ga 2014. sjevernokorejski radnici pod uvjetima koji bi mogli predstavljati prisilni rad. Radili su tako naporno i tako dugo da je upravitelj gradilišta izgradio sobu za njih kako bi se mogli nakratko odmoriti bez vraćanja u svoje barake. Unatoč tome, vjerojatno su zadržali samo oko 10 posto svoje zarade, dok je ostatak izvlastio sjevernokorejski režim.
Stadioni
Od osam stadiona na kojima će se igrati utakmice, čak sedam ih je napravljeno specijalno za ovo Prvenstvo.
Odvezite se iz Lusaila i popnite se autocestom s pet traka do zadivljujućeg stadiona Al Bayt, koji je domaćin otvaranja Svjetskog kupa. Stadion je izgrađen tako da podsjeća na nomadski šator. Ako trebate osvježenje, svratite u McDonalds na licu mjesta, također uređen poput šatora. Prošećite bujnim terenom koji okružuje stadion, prođite rukom po besprijekornoj travi terena za trening i uživajte u hladnom povjetarcu koji dolazi s malog jezera.
Zatim razmislite o ljudima koji održavaju ovu gostoljubivu zelenu površinu. Ljeti ih je The Guardian pronašao kako žive na rubu pustinje, s do šest ljudi naguranih u malenim kolibama bez prozora.
Rekli su da su bili prisiljeni plaćati nezakonite naknade kako bi si osigurali posao, a mnogi su još mjesecima kasnije bili u dugovima, koje su se borili s otplatom jer je njihova osnovna plaća iznosila samo funtu na sat.
Unatoč novom zakonu koji radnicima daje pravo na slobodnu promjenu posla, vrtlari na Al Baytu i dva druga stadiona rekli su da ne mogu promijeniti posao.
- Kad bismo mogli promijeniti posao, svi bismo to napravili- rekao je jedan od njih.
Lokalni organizacijski odbor Svjetskog kupa započeo je program 2017. za nadoknadu troškova radnicima na stadionu koji su plaćali te naknade za zapošljavanje. Do sada je otplaćeno oko 20 milijuna funti. Vrtlari Al Bayta nisu primili nikakvu nadoknadu, ali nakon Guardianovih otkrića, muškarci su premješteni u bolji smještaj.
Sada se vratite na jug u Dohu i posjetite stadion Education City. Nazvan je "dijamant u pustinji" zbog svoje sjajne, zakrivljene površine. Izgradnja stadiona i druge infrastrukture povezane sa Svjetskim prvenstvom stvorila je stotine tisuća radnih mjesta za radnike iz nekih od najsiromašnijih zemalja u regiji. Neki su imali pozitivna iskustva. Pristojno su zarađivali i slali doma novac za stanarinu i školovanje svoje djece. Ali bilo je i gorih sudbina. U lipnju 2019., mladi Nepalac Rupchandra Rumba, koji je radio kao skelar na stadionu, probudio se bez daha u obližnjem bijednom radnom logoru. Prijatelji su pozvali pomoć, no bilo je prekasno i nedugo nakon toga je preminuo.
Njegova supruga Nirmala Pakrin iz Nepala se pita zašto nikada nije primila naknadu od njegovog poslodavca. Ne može shvatiti kako zemlja s toliko novca ne želi pomoći u plaćanju školovanja njenog sina.
Nastavite prema jugu i doći ćete do još jedne futurističke arene, nalik na divovski bijeli svemirski brod. Zove se stadion Al Janoub. Prije osam godina, radnici koji su pripremali teren za stadion rekli su Guardianu da su plaćeni samo 45 penija po satu. Manje od četiri kune! Rekli su da im je putovnicu držao njihov menadžer.
Godine 2018., još jedan mladi Nepalac, Tej Narayan Tharu, nosio je teret visoko na stadionu, kada je pao kroz rupu i poginuo. No, njegova supruga je barem odštetu dobila.