Hrvatica preselila u Beograd i sada ima ‘misiju‘ otkriti živi li se još uvijek boemski u kafanama: evo što ju je oduševilo, a što razočaralo

Zagrebačka novinarka Nađa Irena Fišić više od 20 godina radi u medijima, a živjela je već u Aziji i na Balijiu. Ovoga puta za svoj dom je odabrala Beograd u kojem živi nešto više od godine dana, a za portal Zadovoljna.rs piše svoje kolumne u kojima prepričava sve dojmove života u srbijanskom glavnom gradu. 

Ovoga puta, odlučila se prokomentirati ono po čemu se Beograd iznimno poznat- kafane! Noćni život u Beogradu nadaleko je poznat kao jedan od, a možda i najbolji u regiji, a Nađa je sa svojim prijateljima odlučila otići u izlazak kako bi provjerila koje su one najbolje. 

Za početak, dala nam je i malo povijesnog konteksta pa je tako objasnila da je 1838. godine u Beogradu bilo čak 147 kafana, ali da je stvarna brojka vjerojatno i mnogo veća jer su zabilježene samo one koje su tada plaćale porez. Kroz godine su beogradske kafane postale mjesto gdje su se okupljali umjetnici, slikari, novinari i mnogi drugi. Okupila je društvo i u "Kafanskom maratonu" odlučila provjeriti pruža li kafana i dalje utjehu svim boemima. 

- Prva je postaja u prvoj rundi bila kafana “Večiti mladoženja”. Kako smo na popisu imali sedam mjesta, krenuli smo prilično rano i već u 4 popodne bili na prvoj rakiji. Još jednoj srpskoj instituciji - svaka kuća i kafana koja drži do sebe ponosi se rakijom koja je najbolja. Ima li uopće loše? Znate onaj vic: da li si ikada probao lošu rakiju?

- Jesam.

- I, kakva je bila?

- Dobra.

U Mladoženji su konobari stare garde koji ti na odlasku kažu “bok” kad čuju da si iz Zagreba, drveni interijer i fini ćevapi, napisala je novinarka te nastavila s opisom druge lokacije. 

U "Zlatnom opanku" dočekao ih je ugodan konobar koje je posebno pohvalila, ali nedostajala joj je muzika. Na isti problem je naišla i u trećem lokalu "Kaleniću" koja slovi za jedno od najpopularnijih mjesta u gradu. S prijateljima je podijelila svoje razočaranje jer nema glazbe te su se uputili na novu destinaciju. 

Kako kaže,  u "Orašcu" je pronašla ono što Zagrepčani zamišljaju kada čuju riječ kafana. Tamo se sviralo, pjevalo, bile su violine i kontrabasi, roštiljalo se i jelo nad kariranim stolnjacima.... 

- Ključno je, čini mi se, u kafani imati svog konobara, menadžera ili čovjeka od povjerenja koji će ti dati neki stol ili bar mjesto za šankom, kad sve puca od gostiju - pogotovo vikendom. Mislim da bi za obilazak pola kafana u Beogradu trebalo bar pola godine. Jer se uvijek sretne neka ekipa, zasjedne, krene priča, nije lako zapisivati i ispuniti baš taj određeni broj kafana zacrtan po planu. Zapravo plan gotov sigurno pada u vodu, zaključila je.