Njegova je službena adresa Vinjani Gornji, ali smatra se stanovnikom Zemlje; njegova "Zemljanka" i životna družica, pak, Brazilka je iz Brasilije, s istim mjestom stanovanja: Imotska krajina.
Oni su jedni od najpopularnijih influencera na planetu Zemlji, a nakon njihove priče drugačije ćete gledati na to zanimanje, još uvijek opterećeno stigmom "neozbiljno", posebice kod onih koji slabo ili nikako barataju društvenim mrežama...
Za početak, oboje su visokoobrazovani, a i – ako ćemo iskreno – već izgrađeni ljudi u zrelim godinama.
Bez obzira na potonju okolnost, Goran Jović (44) i njegova supruga Diana Loos (36) itekako vješto koriste komunikacijske alate suvremene civilizacije, imaju ozbiljne brojke pratitelja (followera) i cijeli mali pogon ljudi koji stoji iza njihovih objava.
Oni su influencerski marketing doveli do savršenstva, no još više intrigira njihova ljubavna priča; jer ljepoticu poput Diane, ženu koja je završila komunikacijski menadžment, godinama radila za veliku farmaceutsku korporaciju kao PR, živjela u Brasiliji, Sydneyu i Sao Paolu – milijunskim gradovima dakle – u malene Vinjane Gornje uistinu je mogla ukotviti samo ljubav.
Ljubav prema jednome Imoćaninu i Zemljaninu, s kojim dijeli strast prema prirodi, fotografiji i putovanjima, a grije ih istovjetan, znatiželjan i pustolovan duh.
Prozaično pitanje ipak se nameće samo od sebe: gdje li su se samo upoznali?
– U državi Belize, u Centralnoj Americi! Diana je zaljubljenica, između ostalog, i u ronjenje, a ja sam radio projekt za jedan hotel. Brzo smo kliknuli, izašli navečer na večeru, najprije se sprijateljili, a uskoro i zavoljeli.
Logično, u ovakvu ljepoticu nije se teško zaljubiti, no ja bih njezin izgled stavio možda tek negdje na četvrto mjesto rang-liste vrlina: kao prvo, jako je dobra i topla osoba, izrazito familijarna, što mi se odmah svidjelo.
K tomu je inteligentna i duhovita, a tek onda lijepa; nisam je smio pustiti kad sam sve to uvidio – osmjehuje se šarmantni Goran, po formalnoj profesiji profesor kineziologije. Hej, on čak radi u Srednjoj ekonomskoj školi u Imotskom!
Snimao pireve da može putovati
– Tako je, profesor sam u školi, koji koristi svaki slobodan trenutak i sve praznike za putovanja, sad već mahom poslovnog predznaka; ovim putem zahvaljujem i ravnatelju na susretljivosti.
Uz to sam strastveni fotograf, a fotoaparat me je i odveo u ovaj svijet u kojemu sam, eto, upoznao svoju srodnu dušu s drugog kraja zemaljske kugle. I dandanas snimam pireve, od kojih je sve počelo – povjerava naš sugovornik.
A počelo je tako da je Goran svaki zarađeni novčić od pireva ulagao u putovanja, s kojih je donosio tako dobre i živopisne fotografije – kasnije i višekratno nagrađene u međunarodnim okvirima – da nisu mogle proći nezapaženo.
Počeo je dobivati ponude za snimanja, ali i za kreiranje internetskih sadržaja, putopise, malo-pomalo, hobi-fotograf postao je cinematograf, dizajner internetskog sadržaja, influencer... Na koncu, ali ne i manje važno, u svojim ranim četrdesetima i – suprug.
Danas zajedno s Dianom priprema teren za njihov novi dom, tik u blizini kuće koju dijeli s majkom. Njihov je brak još mlad pa ne čudi što tek svijaju vlastito gnijezdo, no ideja je vrijedna spomena; riječ je o kaskadnoj gradnji uz šumu, a u planu te zelene ekološke oaze je i maleno jezero, kao i botanički vrt. Sva sila sadnica već se "učitava u inkubatoru"!
– Inače sam veliki ljubitelj, mogu reći čak kolekcionar, japanskog javora; imam tridesetak sorti te izuzetno lijepe biljke! Kompatibilna je s našim podnebljem pa ovdje dobro uspijeva, dovozim dosta sadnica iz Nizozemske, volim i bambus, rijetke sekvoje...
Ono što za mene predstavlja temeljnu vrijednost je: ekološki, legalno, zeleno i u duhu tradicije. Imanje ću podići na djedovini uz maksimalno poštovanje prirode i okoliša; tu možda malo i pretjerujem (tako se nekima čini) jer ne želim ni zmiju ubiti!
Kad koju nađem, pustim je natrag u prirodu pa me zezaju da sam lud – smije se Goran, dok ga Diana sluša s odobravanjem; hrvatska nevjesta iz Brazila, naime, već pomalo barata hrvatskim jezikom...
'Pomalo' i 'samo sekund'
– Prve riječi koje sam naučila bile su "pomalo" i "samo sekund". I "jen, dva, tri – sad!". To je bilo kad me Goran fotografirao – veselo se prisjeća Diana, zasad ipak govori više na engleskom.
Od početka njihove ljubavne priče prošle su četiri godine, a u braku su oko godinu i pol; zbog korone nisu još stigli profeštati svoj brak sklopljen u Matičnom uredu, pa to kane nadoknaditi feštom u rujnu.
U međuvremenu su putovali koliko se moglo, skoro uvijek radno: bili su u Namibiji, Čileu, Meksiku, Argentini, Boliviji... Naravno, i kod njezinih u Brasiliji, a i Dianina je obitelj iz Brazila vižitala njezin novi dom u Vinjanima.
– Svidjelo im se ovdje baš kao i meni: sva ta priroda i ljepota, pa u to se morate zaljubiti – sažima gospođa Loos-Jović.
Dianino prezime, dade se primijetiti, nije "čisto brazilsko"; njezino je podrijetlo njemačko, a prabaka s mamine strane Talijanka je iz Barija. Kakav miks!
Ono što je, međutim, još važnije jest – skladan odnos sa svekrvom, Goranovom mamom.
– O, mi imamo "funny conversation" jer ja još učim hrvatski, a ona ne govori engleski. Ali dobro se slažemo; bilo joj je drago da je Goran napokon doveo nevjestu u kuću, pa makar i iz Brazila – smije se Diana.
– Mama još uvijek svaki put kad odlazim na put plače – dobrodušno "grinta" Goran, kojemu je otac, nažalost, preminuo.
– On je bio junak mog života, najbolji čovjek kojega sam poznavao.
Njemu u čast postavit ću spomen-ploču na našem budućem imanju – dirnuto će Jović junior, koji ima još dva brata: jedan je, zanimljivo, agronom i živi u Osijeku, drugi mu je prvi susjed.
Obitelj je složna, a čini je i stari, dobri vučjak Vučko; njega ne zanima što mu je gospodar snimao promotivne kampanje za Yves Saint Laurenta, Sigmu, Huawei, Acer...
'Od nule do heroja'
YSL, wow?!
– Bilo je to za potrebe promocije parfema slogana "From zero to hero". Nekad se i sam tako osjećam – duhovito će Goran.
Diana dobro "lovi" rečenice, a hrvatski pak marljivo uči, i to na online nastavi, pomoću profesorice hrvatskog jezika iz Makarske; to će joj biti četvrti jezik, jer uz materinji portugalski, savršeno barata španjolskim i engleskim. No već sad poznaje hrvatske običaje, pa i neke pojave koje joj se baš – ne sviđaju.
– Ovo je divna zemlja, premda jako malena; ono što bih mijenjala je percepcija žena, čini mi se da je to pomalo problematično. Osobno ne želim biti uvažavana jer sam "nečija supruga"; bračni status ne bi trebao biti prednost da se žena realizira kao osoba i bude prihvaćena. Na tome, čini mi se, treba raditi...
Inače je sve lijepo, ljudi su u komunikaciji dragi, hrana je zdrava i ekološka, povrće savršeno, voda... Jedino je crveno meso u Brazilu bolje. I kava – vragolasto namiguje Diana dok gricka – brazilski orah.
Luduje za čokoladom
– Veliki sam "choco-lover", i mogu vam reći da u Hrvatskoj imate odličnu čokoladu – upućuje još jedan kompliment našoj – sad i svojoj novoj – zemlji.
Bračni par Loos-Jović planira Aziju kao sljedeće svoje odredište za putovanje, a saznajemo i jedan kuriozitet: Diana je poslovna žena s laptopom kao primarnim "radnim alatom", ali je i sportskog duha barem koliko i njezin voljeni Imoćanin.
K tomu i – rekosmo – pasionirana roniteljica, i to do čak 50 metara dubine! Pitamo je intrigira li je Crveno jezero u Imotskom.
– O da. Čitate mi misli – zagonetno će Diana, svjetska avanturistica koja je našla svoju mirnu luku.
