StoryEditorOCM
TribinaPROPUSTI ILI NEBRIGA

Pacijenti u bolnici na Ugljanu nemaju čarapa, obuće ni posteljine. No dobročinstvo običnih ljudi opet će oprati obraz državi koja ne mari za njih

Piše Eda Vujević
9. prosinca 2020. - 15:38

Vijest da psihijatrijski bolesnici smješteni u bolnici na Ugljanu oskudijevaju u svemu osim u lijekovima, da nemaju ni čarapa ni obuće, da im fali odjeće..., ostavlja gorak okus svakome. Gorak okus ostavlja i činjenica da se tek mlada tehničarka sjetila ravnatelju predložiti da pokrenu humanitarnu akciju prikupljanja potrepština za 300 muškaraca i stotinu žena koji, očito goli i bosi, dočekuju blagdane. Tko zna koliko su već Božića i Uskrsa ti ljudi proveli tako, u uvjetima koji su se mogli popraviti na isti način na koji će biti popravljeni sada?

Jest, strašna je činjenica i sramota da bolnica, javna bolnica, nema dovoljno novca za elementarne potrebe svih svojih pacijenata, a činjenica da je riječ o izrazito marginaliziranoj skupini bolesnika, onim psihijatrijskima, od kojih je valjda i Bog digao ruke, posebno je uznemirujuća. U državi u kojoj fali svega, posebno za one ranjive, zapravo i ne čudi što ljude s Ugljana i ona "zaboravlja".

 

No ono što čudi, izjava je ravnatelja bolnice koji kaže "ne tražimo milostinju, nikog nikad nismo molili za pomoć". Zašto? Što je loše u traženju pomoći, pogotovo što i sam ravnatelj kaže kako golema većina pacijenata i štićenika te ustanove nema nikakva primanja, a mnogi nemaju ni obitelji koje bi mogle pomoći?

Ako u nečemu ova zemlja odskače od prosjeka, onda je to spremnost da pomogne ljudima u nevolji. To se do sada bezbroj puta potvrdilo, čak i onda – ili da kažemo pogotovo onda? – kad je iskazano dobročinstvo bilo nadomjestak za propuste države i za njezinu nebrigu i "zaborav".

Humanitarne kampanje vodile su se i za znatno manje beznadne ljude od psihijatrijskih bolesnika s Ugljana i tražiti pomoć za njih nije nikakva sramota, to je čin razuma i dobrote koja nije trebala čekati gestu mlade tehničarke. I ovaj put, vjerujem, dobročinstvo običnih ljudi oprat će obraz državi, no usput će, a to je znatno važnije, pomoći ljudima koji možda nisu ni svjesni u koliko nečovječnim uvjetima žive i koliki su razmjeri ravnodušnosti prema njima, od rodbine koja ih se srami do Ministarstva zdravstva koje ih hrani samo lijekovima.

23. travanj 2024 21:42