Rina će za dva tjedna napuniti pet godina, posljednjih devet mjeseci ona boravi u Zagrebu. U tom periodu tek je nekoliko puta bila kod kuće u Požegi. Onkologija joj je postala drugi dom, njoj i cijeloj njezinoj obitelji. No, kako kaže tata Robert, ni jedne sekunde nisu se predali, ni kada joj je nakon prve kemoterapije otpala kosa.
"Njoj je to bio šok, imala je dugu plavu kosu. Pitala je zašto je morala otpasti? Mi smo joj rekli da kad sve prođe kosa će joj opet narasti kao Elzi. Narast će ponovno sve do zemlje", kazao nam je otac Robert Beble. Njegova djevojčica, kako piše 100posto.hr, oboljela je od iznimno agresivnog Ewingovog sarkoma. Saznali su to na Staru godinu 2016. Od tada Rina je prošla operaciju, prvu seriju kemoterapija, a sada je u procesu dobivanja drugog ciklusa.
"Nakon što završimo s osam ovih malo slabijih, ide kemija održavanja, ako ne bude bilo povratka. To je plan za iduću godinu", kazao je tata.
Sarkom je napao kost u koljenu, zbog čega su joj kirurški odstranili kosti potkoljenice, koljena i natkoljenice. Umjesto kosti stavljena joj je rastuća endoproteza. Rina je treća osoba u Hrvatskoj koja je dobila takvu protezu, a definitivno je najmlađa kojoj su doktori ugradili 'umjetnu kost'. No kada se pojavi u nekom zagrebačkom parku, to nitko ne zna. Od nje, nažalost, svi bježe.
"Dođemo na igralište, svi nas gledaju zbunjeno, hvataju svoju dječicu i bježe. Vide dijete bez kosice, obrva i trepavica, isušeno, blijedo s maskicom na licu i misle si: Tko zna što je", opisuje tata probleme s kojima se susreću.
Tada, kad se svi razbježe, malena pita tatu zašto ju svi gledaju, zašto bježe od nje? Tata kaže da bi se ona htjela igrati s drugom djecom.
"Onda je ja podignem i poljubim. Kažem joj: 'Zato što si tako lijepa. Oni bi htjeli biti lijepi kao ti. Imaš lijepu frizuru kao tata i tata se šiša na ćelavo. A oni bi htjeli biti i kao mama i tata.' Ona u to vjeruje", opisao je Robert.
Cijela obitelj posvetila se samo jednom cilju, ozdravljenju njihove najmlađe mezimice. Svjesni su da će ona do svoje 18 godine svake godine ići na jednu do dvije manje operacije, a svake dvije ili tri godine morat će proći i veliku, zbog produljivanja proteze. Rina je jako mala i mnogo će rasti.
"Ma samo da pobjegnemo iz Instituta za tumore i liječimo nešto drugo, a to je nogica. Liječnici su nam rekli da je čudo što je nakon mjesec dana bacila štake. Upozoravaju nas da bi mogla imati posljedice. Kao i svako dijete koje postane invalid, no mi ćemo se za to pripremiti, već se pripremamo", kazao je i rekao da joj objašnjavaju, koliko mogu, što joj se događa.
Za veliki ožiljak koji ima na nozi rekli su joj da su ga stavili kako bi se njezina noga izliječila.
"Ja više unutra tumora nemam, on je otišao", zna Rina puno puta reći svom dvije godine starijem bratu. Robert kaže da su im mnogo, ako ne čak i najviše, pomogli roditelji koje su susreli na odjelu onkologije.
No kaže i kako njihovo dijete nije vidjelo niti jednu suzu u bolnici. "Preko tjedna tamo je s njom mama, sin i ja smo kod kuće. Svaki petak vozim sina i sebe u Zagreb, onda se malo zamijenimo. Ja sam u bolnici, sin s mamom, svi se svih zaželimo", opisuje kako izgleda posljednjih devet mjeseci u obitelji Beble.
Onkologija je postala njihov drugi dom, doktori, sestre, čistačice - to je njihova druga obitelj kaže tata.
"Nema predaje, idemo naprijed, uništavamo kemiju za kemijom i ne bojimo se. Dok ovo čitate još uvijek se borimo, prošli smo operaciju i još nas čeka dugi put do ozdravljenja", kaže Robert i dodaje kako njihova obitelj ima samo jednu želju - ozdravljenje.