Bivši saborski zastupnik i predsjednik zadarske organizacije utemeljitelja HDZ-a Drago Krpina posalo je priopćenje pod naslovom 'Zapanjujuća opreka u slučajevima Rimac i Kalmeta' koje prenosimo u cijelosti.
Razmišljajući ovih dana o remetinečkoj sudbini Josipe Rimac, u kontekstu aktualne hrvatske političke zbilje, ne ulazeći u konačni pravorijek Suda o njezinoj krivnji ili nedužnosti, ma gotovo da mi je nekako bude žao. Posve zanemarujem činjenicu da sam, dok je ona „žarila i palila“ osjećao prema njoj posve razložan zazor.
Naime, za razliku od nekih „markantnijih“ stranačkih faca, ona, jadnica, nije mogla računati na „presumpciju nevinosti“.
Naime, postupak njezina isključenja iz stranke zanemario je sve pozitivne propise, od Ustava do Statuta HDZ-a i Pravilnika u radu stranačkih sudova pa i činjenice da se, za sad, protiv nje samo vodi istraga a da optužnica još nije ni podignuta ni potvrđena.
Ovaj slučaj posebno bode u oči ako se usporedi s postupanjem HDZ-ovih nadležnih stranačkih tijela u jednom drugom glasovitom krimogenom slučaju, slučaju Božidara Kalmete.
U slučaju Josipe Rimac nije prošlo ni dvadeset i četiri sata od kako je stranački vođa izrazio očekivanja da nadležni stranački sud dotičnu isključi iz stranke pa da se to i dogodi.
Bit će da se ni maršalove egzekutivne želje nisu munjevitije ispunjavale.
Prema Pravilniku o radu stranačkih sudova, svaki član, protiv kojeg je pokrenut stegovni postupak, ima pravo iznijeti obranu, čak i uzeti branitelja koji će ga zastupati, a nakon prvostupanjske odluke ima se pravo žaliti drugostupanjskom stranačkom sudbenom tijelu.
Sve navedeno, u slučaju Josipe Rimac, na tragu revolucionarnog shvaćanja prava i pravne procedure, je zanemareno. Niti je Rimčevoj uručena odluka o pokretanju stegovnog postupka, niti joj je dana prilika da iznese obranu, niti da uzme branitelja, niti da se žali nadležnom drugostupanjskom tijelu.
Razloge ovakvom prijekom stranačkom sudovanju nije teško dokučiti. Stranački stratezi su procijenili, koliko su bili u pravu to će se tek vidjeti, da bi ovakvo revolucionarno pravno postupanje, u očekivanju skorih parlamentarnih izbora, stranci moglo donijeti političku korist. Birači bi, naime mogli steći dojam, kako je stranačko vodstvo, eto, odlučilo, konačno se obračunati s korupcijom u stranci i oko nje.
Međutim, slučaj Kalmeta, je u potpunoj opreci s ovom iskonstruiranom promidžbenom porukom.
Naime ovaj Sanaderov, Kosoričin, Karamarkov i Plenkovićev trbuhozborac godinama se vuče po sudovima s dvjema, od nadležnih sudova potvrđenim optužnicama, za teška kaznena djela iz gospodarskog kriminala.
Ne samo da, zbog navedenog, protiv njega nikad u stranci nije pokrenut kazneni postupak, nego je unatoč potvrđenim optužnicama promaknut u pomoćnika glavnog tajnika HDZ-a zaduženog za stranačku koordinaciju u cijeloj Dalmaciji. Netko „zlurad“ bi mogao zaključiti da je tomu tako zahvaljujući njegovom utjecajnom prijatelju, poznatom simpatizeru HDZ-a i dokazanom borcu za hrvatsku državnu samostalnost, Budimiru Lončaru.
Prije dvije godine je upravo na temelju njegova, Kalmetina, klevetničkog i sramotnog pismuljka raspuštena zadarske organizacija utemeljitelja HDZ-a.
Kad je u svibnju 2018. donošen novi Statut HDZ-a, bio sam predložio dvadesetak amandmana od kojih se jedan odnosio na dužnosničku i člansku suspenziju članova stranke za koje bi postojale od suda potvrđene optužnice za kaznena djela.
Tekst amandmana je glasio:
„Za člana HDZ -a protiv kojega nadležno pravosudno tijelo pravomoćno potvrdi optužnicu za kazneno djelo, nadležni stranački Časni sud donijet će odluku o privremenom oduzimanju svih stranačkih dužnosti, uključujući i status člana HDZ-a, koja će biti na snazi do pravomoćnog okončanja sudskog postupka. U slučaju da članu HDZ-a s pravomoćno potvrđenom optužnicom bude izrečena pravomoćna presuda, privremena odluka o oduzimanju stranačkih dužnosti uključujući i status članstva u HDZ-u bit će preinačena u trajnu odluku.“
U obrazloženju amandmana naveo sam:
„Ovakva odredba doprinijela bi vjerodostojnosti HDZ-a, povjerenju birača u HDZ i općenito povjerenju građana u javne institucije koje je trenutno na vrlo niskoj razini. U najavi donošenja novog stranačkog Statuta ovakva odredba bila je i najavljena pa je posve nejasno zašto se od nje odustalo.“
Ovaj moj amandman kao ni ostalih dvadesetak, iako su podnijeti u skladu s predviđenom procedurom, niti je razmatran niti se o njemu dopustilo glasovanje. U tom trenutku jedini član stranke na koga bi se predložena statutarna odredba primjenila bio je Božidar Kalmeta. U tom grmu je, očito, i ležao zec.
Kao što je poznato sudski proces u slučaju Kalmeta, još nije okončan ali nikom u stranci ne pada napamet postaviti pitanje pokretanja stegovnog postupka protiv njega a kamo li ga ekspresno, kao zlosretnu Josipu Rimac, isključiti iz stranke. I tako sedam godina. I sad bi „vjerodostojnom“ stranačkom vođi, koji, neposredno pred izbore, prinosi nevoljnu Josipu Rimac na žrtvenik javnog zaborava, trebalo zapljeskati!?
Zašto se uopće na sve ovo osvrćem? Ma zdrav razum i moralni osjećaj neukrotivo se bune protiv ovolike količine licemjerstva i bezočne nakane da se članove i birače HDZ-a kao i najširu hrvatsku javnost prevede žedne preko vode.
U Ustavu Republike Hrvatske (čl.6.) stoji:
„Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.“
U članku 14. Ustava piše: „Svi su pred zakonom jednaki.“
Stavljajući u korelaciju slučaj Kalmeta i slučaj Rimac, nije teško zaključiti kako aktualno HDZ-ovo vodstvo grubo krši temeljna ustavna načela, nastojeći, istovremeno, hrvatske građane učiniti budalama.
Nepoštivanje temeljnih demokratskih načela unutar političkih stranaka, upravo to pokazuje usporedba dvaju navedenih slučajeva u HDZ-u, temeljna je zapreka uspostavi učinkovitog, pravnog i pravednog modela upravljanja državom.
Neadekvatan model upravljanja koji se iz stranaka prelijeva na društvo i državu u cjelini, temeljni je, pak, razlog što Hrvatska ne uspijeva ostvariti takav stupanj materijalnog i društvenog razvitka koji joj realno omogućavaju njezini prirodni i ljudski potencijali.
Upravo u tom kontekstu treba promatrati zapanjujuću opreku u slučajevima Rimac i Kalmeta.
Drago Krpina