Dalmacijo, sve ti cvalo... Kako ide ona pjesma... Ili, još bolje: Dalmacija u mom oku... Jednu pjeva Oliver, drugu Mišo.
Dalmacija u Hajdukovu oku...
E, pa morate razumjeti dozu lokal-patriotizma i zazivanja da dalmatinski klubovi priteknu u pomoć Hajduku... Sad kad je preostalo još samo da Šibenik pomogne Hajduku u pretposljednjem kolu HNL-a, pa da se odluka o prvaku prolongira na posljednju utakmicu u Maksimiru.
Odlučivalo bi se u posljednjoj rundi, kad u Maksimiru imaju igrati Dinamo i Hajduk...
Dakle, Hajduk ne može više sam sustizati Dinamo, potrebna mu je pomoć, još jedan remi da se Dinamu dogodi, nešto a la Lokomotiva, pa da šanse Hajduka postanu realne i opipljive.
Hajduk u slučaju da mu Dinamo ne pobjegne više od tri boda može pobjedom u Maksimiru postati prvak. Ima bolji međusobni score i ako na kraju bude poravnat bodovno s “modrima” - prvak je!
Naravno da ove retke pišemo s aspekta Hajduka, sva je priča među navijačima “bijelih” usmjerena na činjenicu da Dinamo mora posrnuti podno Šubićevca, to je ono što se kaže “non plus ultra”. Neizostavno. Ne može bez Dinamova posrnuća...
U protivnom, zagrebačka družina iz Maksimira unaprijed će osvojit titulu. Pobjedom u Šibeniku. I gotovo. Ništa im više ne treba. Nego pobjeda kod Šibenika. Posljednja utakmica postala bi nevažna, irelevantna... Naravno, sve to uz opasku da Hajduk treba pobijedit Istru u subotu u Poljudu.
A u nedjelju na Šubićevcu? Hajduk je uvjeren da još u svići ima... Računice. Shvaćate igru riječi spram trenera Šibenika, ujedno i Hajdukove legende. Još je živa računica!
Ne predajemo se dok nas matematika definitivno ne prekriži, govore u Poljudu.
Uz igru riječi s Računicom, ni igra brojki nije još zamrla.
Hajduk se na spomen Šibenika poziva na svoju – Dalmaciju. I sjeća se. Radosna su to sjećanja. Dvaput su dalmatinski klubovi izravno pomogli Hajduku da nadoknadi zaostatak protiv Dinama, preskoči ga i time u zadnji čas dohvati titulu, dogodilo se to 1995. i 2004. godine. Hajdukov preskok u zadnji čas, hvala Dalmaciji, hvala naši Dalmatinci, jesmo li ili nismo svoji?!
Priča prva – NERETVA
Bilo je to 1995. godine i Hajduk je morao sustizati šest bodova manjka od tadašnje Croatije. Kako do sedam bodova viška? Lako, Neretva će zaustavit Croatiju, koja će posrnuti i s Osijekom u Maksimiru (1:1, a ne kao sad...), te Hajduk u izravnom okršaju može svladat trupe Zlatka Cice Kranjčarove u Poljudu što se i dogodilo sa 3:1 i bio je to - preskok. Sedam bodova je nadoknađeno učas, ali ništa od toga ne bi bilo bez neretvanske ruke pomoći. Bila je to izuzetna partija domaćih na legendarnom metkovskom igralištu Iza vage i izvrsne obrane Vatroslava Mihačića pamte se...
Priča druga – ZADAR
Hajduk je bio u podređenom položaju u finišu te 2004. nakon što je tri kola prije kraja izgubio kod Dinama, bilo je 3:1 u Maksimiru, razigran je bio Branko Strupar. Da bi se izveo preokret i povratak Hajduka na prvo mjesto bilo je neophodno potrebno da Dinamo opet posrne. U Rijeci ili Zadru? Ne, neće u Rijeci, prošao je preko Kantride. No, mina je bila postavljena u zadarskim Stanovima. Niko Kranjčar, tada u dresu Dinama zabio je gol u drugoj minuti za „modre”, ali je Zadar brzo izjednačio, providnošću Mate Brajkovića u 23. minuti. A do kraja je Tvrtko Kale zaključao zadarska vrata, ta mu je utakmica karijere donijela i preporuku da ga Hajduk angažira. Zadar je zaustavio Dinama...
Tako je Dinamo/Croatia dvaput zapela na dalmatinskim travnjacima, presudno u pomoć šampionskim ambicijama Hajduka.
"Bijeli” se nadaju, Neretva i Zadar, malo je dvaput, ako nema i trećeg puta, a to je sad red na – Šibeniku!
Kakva je pak aktuelna šibenska priča, o tome više idućih dana...