Izborna Skupština HNS-a imala bi se odigrati ovoga petka (22. prosinca) u zagrebačkom hotelu Sheraton. Bez tenzija i dramatičnih zapleta. Članovi Skupštine HNS-a de facto i nemaju izbora. Davor Šuker, jedini je kandidat...
Sve je bilo jasno i izgledno nakon posljednje sjednice Izvršnog odbora. Skupu je kao ‘’gost’’ nazočio Zdravko Mamić. Nakon njegovog ekspozea, u trajanju jednog poluvremena, Izvršni se odbor razišao monolitnog stava kako je Davor Šuker – ‘’najbolje rješenje za predsjednika HNS-a’’. Iako niti Mamić to ne misli. Konačno, savjetnik je kazao nominalno prvom čovjeku hrvatskog nogometa kako će ga smijeniti ukoliko se – ne popravi!
U društvu, gdje nastoji ‘’ostaviti dojam’’, Mamić veli kako bi za hrvatski nogomet najbolje rješenje bila neka snažna persona poput Mladena Vedriša ili Duška Grabovca. Ali, kada se pojavi u ‘’manje zahtjevnom okruženju’’, prvi mu je izbor – Davor Šuker. S predsjednikom ‘’kojega može smijeniti kada poželi’’ Mamić zapravo otkriva vlastitu slabost. Ako na najisturenijoj funkciji zagovara čovjeka kojega drži ‘’najslabijom karikom’’, Mamićev je sustav neprijeporno vrlo ranjiv.
No, zašto Mamić želi baš Šukera? Pitanje je gotovo retoričko, ali nije suštinsko za predstojeće izbore. Kudikamo su intrigantnija pitanja vezana uz odgovornost političke elite.
Njihovo iritantno nečinjenje i držanje – po strani, samo je još jedno u nizu razočaranja svekolikog puka. Koji se razložno pita: ako ne mogu reforme sprovesti u nogometnoj organizaciji, gdje će onda? A posljedice stava – ‘’ne bi se štel mešat’’ mogu se naći i na novinskim naslovnicama...
Čini se kako je od svih hrvatskih političara jedino Franjo Tuđman uviđao ‘’važnost nogometnog sporta za stanje nacije’’. I nije Ćiro Blažević daleko od istine kada tvrdi:
- Za treće mjesto na svijetu najzaslužniji je Franjo Tuđman!
Uoči izbora u kojima se ništa ne bira (niti odlučuje) potrebno je raskrinkati još jednu veliku obmanu.
Javnosti je servirana teza kako ‘’impulzivni hrvatski jug’’ zagovara Darija Šimića za predsjednika HNS-a. Istina je da su bivšeg hrvatskog reprezentativca podržavala tri županijska saveza. Ali, Šimić uopće nije bio njihov kandidat.
Dobio je njihovu potporu iz vrlo prozaičnog razloga: jedini je pokazao kuražnost suprotstaviti se aktualnoj nogometnoj nomenklaturi. No, krucijalno je pitanje – zašto ‘’odmetnuti jug’’ nije imao svog kandidata?
Pa makar i nekoga tko trenutačno nije ‘’doli’’. Poput Dragana Primorca, na primjer...