Veliki suparnici na parketu, veliki prijatelji izvan parketa... Pino Giergia i Rato Tvrdić! Riječi su, kojima je sve rečeno o njihovom odnosu, sportskom uvažavanju, stoga je vijest o smrti košarkaškog velikana, podosta pogodila Pina...
- Znao sam za zdravstveni problem kojeg je imao, međutim, unatoč tomu iznenadila me je njegova smrt, vjerovao sam kako će mu vitalnost koju ju iskazivao na parketu, pomoći. Nažalost, otišao je, odličan čovjek, sportaš, lučonoša i svjetionik splitske košarke, onaj po kojem svi znaju za Gripe i bogatu nisku trofeja u žutom salonu. Dionik je prepoznatljivosti Splita i Jugoplastike, jednako kao igrač, potom i osoba koja je vodila brigu o klubu – istaknuo je Pino, dugogodišnji Ratin rival, izrazivši iskrenu sućut obitelji Tvrdić.
- Ono što me u ovom tužnom trenutku čini ponosnim, jest činjenica da smo zajedno stvarali košarku u bivšoj državi, svatko na svoj način, međutim, mnogima smo pokazali košarkaški smjer, te u velikoj mjeri bili zaslužni za razvoj ovoga, nekad trofejnog sporta, koji je, nažalost, „zaronio” duboko prema europskom dnu, da ne govorim svjetskom. U našim druženjima stalno smo isticali to zajedništvo, osobito nas u dalmatinskim klubovima, jer malo tko je imao takav potencijal, kao Zadar, odnosno Split i Jugoplastika. Nerijetko ističem petorku: Ćosić, Skansi, Šolman, Tvrdić i moja malenkost, međutim, nikad nismo dobili prigodu igrati pod imenom Dalmacije i to je onaj žal koji je vječno u meni – sjetno će Giergia.
U publikaciji „ Stvarnost i mit”, Rato se osvrnuo na svoje košarkaško odrastanje, vrijeme u kojem je upijao nove vještine u ovom sportu.....
- Ti gledaj samo kako igra Giuseppe Giergia, kopiraj ga i nećeš faliti! Ovim riječima me je u Zadar ispratio moj košarkaški otac, zapravo trener, Branko Radović. I nije nimalo promašio metu, jer sam doista imao prigodu naučiti što je to košarka, i to od čovjeka koji je rođeni organizator. Ali odmah moram priznati, nikad nisam mislio da ću dohvatiti njegovu košarkašku razinu zato što je to jednostavno bilo nemoguće. Moj sportski put i uspjeh vezani su uz Pina i na tome mu moram javno zahvaliti. Da nije bilo njegovog autoriteta, ne znam bih li u pravom trenutku ušao u reprezentativni izbor. Koliko god se Pino borio za Krešu Ćosića, toliko je dobroga napravio za mene. Veseli me da ima istovjetan pogled na najbolju petorku onoga doba (istaknuto u tekstu op.p.) Nitko nas ne bi dobio, pa ni reprezentacija Rusije, u to vrijeme najjača na svijetu - govorio je Rato.