- Uvijek me "štrecne" kad dođem na Gripe - započeo je Aramis Naglić o svojim danima u "žutom" splitskom dresu, o momčadi koja je na raniji trofej prvaka Europe kao Jugosplastika i POP 84 "naslonila" s njim u redovima - još dva! Naglić spada u skupinu rijetkih igrača koji su košarkaškom loptom obišli tri naša najbolja kluba. Uz spomenute europske trofeje sa Splitom, Aramis je ponio i naslov prvaka kao igrač Cibone i Zadra. Oni pak najbolje trenutke pamti baš na Gripama gdje će u nedjelju dovesti svoje Zadrane...
- Imao sam čast igrati u "zlatnoj generaciji" s Gripa, u grad pod Marjanom stigao sam 1989. godine i u sljedeće dvije osvojio dva naslova prvaka Europe. I zato uvijek ističem kako su splitske godine zapravo vrh moje karijere, ujedno i najljepše po mnogo čemu – sjetno će Naglić, koji je u jednom dahu izdiktirao obje pobjedničke "klupe" s igračima iz toga, doista, dojmljivog doba splitske košarke.
- Ono što nas je u to vrijeme osobito isticalo iznad ostalih, osim odlične igre, bilo je naše zajedništvo, bliskost jedne podosta izjednačene generacije, gledajući naše godine i košarkaško umijeće, te posvećenost ovom sportu. Uostalom, to su sve čimbenici koji su nam omogućili odlazak na vrh europske košarkaške piramide – ističe Aramis kojeg je, kako kaže, godinama treslo spomenuto zajedništvo...
- Gdje god sam kasnije igrao ili bio trener, vrijeme provedeno u Splitu navodio sam kao izvrstan primjer kako uspjeti u sportu. Da se razumijemo, ne mogu se ničim potužiti na dane u drugim klubovima, Ciboni ili pak u Zadru koji je bio kruna moje karijere. Došli smo do naslova prvaka Hrvatske čini mi se baš u krajnjem trenutku i zato taj trofej ima osobitu težinu. Vratim li se u Split onda mogu dometnuti kako mi je način treniranja, pristup svakoj utakmici te razgovor prije i poslije svake utakmice, nešto o čemu ću pričati do kraja života. Jer kad osjetite da je svima koji su u stručnom stožeru, klubu i okruženju oko Gripa, stalno na pameti bio zajednički cilj, odnosno, kad su svi kao jedan sebe vidjeli na krovu Europe, onda je to doista vrhunac – misli Naglić koji jednostavno nije mogao pronaći nešto negativno iz tih dana u Splitu. Svi su izgleda bilo okrenuti isključivo prema lijepim trenucima pa iz toga izvlačili snagu u velikim europskim okršajima...
- Neka me netko krivo ne shvati bilo je i dana kad se gubilo utakmice, ali se zbog toga nije prosipalo negativnu energiju oko nas – dometnuo je Naglić.
Unatoč trostrukoj europskoj kruni "žuti" su uvijek kaskali za "bijelima"... Ali ih to nije previše diralo, jer su imali svoju publiku, ne samo u Splitu nego u cijeloj Dalmaciji...
.- E baš tako! Znam da su su na naše utakmice u Europi išli ljudi iz svih dalmatinskih mjesta i gradova. Jest, Hajduk je "religija" i teško je komparirati njih i splitsku košarku, međutim, čak i oni koji su rijetko pratili košarku, nisu ostali ravnodušni na ondašnje rezultatske uspjehe – podvukao je Aramis.
Kroz cijeli razgovor s Riječaninom koji se po treću put vratio u Zadar, ovoga puta kao trener, stalno se provlačila riječ – zajedništvo. Iz tog razloga teško ga se bilo privoljeti da iz cijele priče izvuče nekoga s kim je ipak bio prisniji i otvoreniji u to doba.
- Doista, ne bih želio nikoga izdvajati, jer smo bili dobra klapa, ali ako baš moram onda mogu istaknuti kako sam onda i danas u najboljim odnosima ostao s Dinom Rađom. Jest, bilo je trenutaka kad mi je društvo više od ostalih činio i Toni Kukoč. Ma stavite, kako je Split u to vrijeme bio jedna velika sportska obitelj. I drago mi je da su u zadnje vrijeme pune Gripe, jer to je dobro za prvenstvo Hrvatske i neka se ta dobra priča razlije svim našim dvoranama - zbori Naglić, koji zadnjih godina na Gripe dolazi kao trener.
- Iskreno, meni je uvijek drago doći u tu dvoranu gdje se kovalo europske titule, nekako me "udari" sjeta kad vidiš svoje ime na svim tim zastavama i drugim podsjetnicima na najbolje dane moje karijere – zaključio je Aramis.