Košarka na Kosovu i Albaniji ide velikim koracima naprijed, a za to su najzaslužniji - Zadrani!

U ove proljetnje dane, a gdje nego na kultnoj Kalelargi, može se sresti poznata lica javnog kulturnog, sportskog života. Jednog iz košarke, trenera Nevena Plantaka, zatekli smo s prijateljima i opet priča o čemu drugom nego o košarci. Pa smo uzeli sebi slobodu, prišli mu pozdravili se i on nam je počeo o svojem Vlaznimiu, košarkaškoj ekipi iz Albanije, gdje je proveo zadnjih sedam mjeseci.

-Na poziv mog menadžera Zvonimira Ridla da pođem u Vlaznimi, malo sam „zagrebao“ te vidio gdje su, koga imaju, pronađem da su u ligi u početku izgubili u nizu šest susreta. Razmišljao sam što učiniti, odlučio sam se i otišao. Imamo sam jako lošu situaciju, samo domaće igrače u sastavu, a sve ostale momčadi imale su 3 do 5 stranaca, većinom Amerikance ili igrače iz Crne Gore. Ono što sam imao, posložio sam i do polusezone smo izdržali. Doveli smo tri stranca iz Amerike, no dva nisu zadovoljili. U drugom dijelu napravio sam dosta zaokreta - rotirao, kemijao s onim što sam imao, bili smo dakako bolji i spremniji smo ušli u natjecanje. Pet kola prija kraja, a kako smo bili na dnu, sustigli smo konkurente za ispadanje, izborili play out. Bili smo poravnati s ostalima, ali nismo znali do zadnjeg kola situaciju kakva će biti, ostajemo li ili ispadamo. Mi smo morali vani pobijediti i to koga - Partizanija u Tirani, koji je jedan od tri najbolje momčadi u Albaniji, što smo i učinili, a naš suparnik Kamza nije ni doma dobio. U play out dobili smo dvije utakmice lakoćom. Ostali smo u ligi, cilj za koji sam došao u Skrad je ispunjen, Uprava kluba bila je izuzetno zadovoljna s mojim učinkom, kazao je Neven.

- Znači li to da i dalje ostajete u Vlaznia?

- Imali smo neke neformalne razgovore o ostanku, no nema ništa od ostanka za sad, još jer se ne zna budžet kluba. O njemu će ovisiti ambicije, ciljevi kluba, kojeg trenera i koje kvalitete će dovesti, uostalom i da li im ja trebam, ima vremena za ponude, reče nam Plantak.

- Sada ste u Albaniji, ranijih godina ste bili u dva navrata na Kosovu, meritorni ste da nam kažete nešto o košarci u tim ligama u tom svijetu?

-Da. Bio sam na Kosovu i tamo je u odnosu na Albaniju za jednu razinu kvaliteta bolja, kada je u pitanu košarka. No vidi se to po Prištini koja je igrala Euro chalenger i Balkansku ligu. Uglavnom košarka se tamo budi, dvorane su pune, po dvije tri tisuće ljudi, a na Kosovu i više. Znatan obol toj košarci dali su naši treneri, među prvima Pino, koji je ostavio veliki trag u Prištini, zatim Ćiro, Vanjak, Kurtović, Pulja, Mulaomerović, ja i drugi, radeći u njihovim klubovima. Sada je tu manje trenera jer su se i budžeti smanjili. U Albaniji prva tri kluba Goga, Teuta, Partizani mogli bi se ravnopravno, po meni, nositi u našoj ligi, bili bi negdje na sredini ljestvice, dok su drugi slabiji. Ulažu dosta, no još je to daleko od onog pravog rada, ali idu velikim koracima naprijed. Goga na primjer je privatni klub, vlasnik je napravio dvoranu samo za njih, pomoćnu dvoranu, teniske terene, bazen..., ulaže se dosta.

- Tradicija košarke u Albaniji?

-Pa moja Vlaznia ima sto godina ove godine, to je klub koji ima svoje fanove, dvorane pune, budi se košarka. Albanija je kvalitetno košarkaško tržište, ljudi u upravama rade sve da se ide u košarkaškom smislu naprijed. Čak razmišljaju da uđu u ABA 2 ligu i to ozbiljno, sve češći su upiti za Euro chelenger, košarka ide naprijed uz nogomet, koji je prvi sport u Albaniji.

- Još nešto?

- Na tržištu sam, ponude primam, važem i nadam se skorom angažmanu.