Iz NK Zadra kao grom iz vedra neba odjeknula je ne draga i ne lijepa vijest, a ona glasi: - Ivan Šimurina, pouzdani branič ostavlja se profesionalnog igranja nogometa u 26. godini života, privremeno, a možda i za stalno. Dakako da se odmah postavlja niz pitanja zašto?
Nije u pitanju ozljeda, no on koliko smo uspjeli saznati uzima malo dužu stanku, pa ako se predomisli u što sam ne vjeruje, možda i nastavi. Svakako da nastavi bilo bi dobro i obradovao bi navijače NK Zadra, jer se radi o izuzetno korektnom, poštenom, nekad britkom, obrambenom igraču u koga se svaki trener može pouzdati na svim zadaćama koje mu da, on će ih bez pogovorno obaviti.
Šimurina nakon što je oblačio dres Zadra na 104. službene utakmice, evo što nam je rekao:
- Ovakve odluke nikada nisu lagane, jer nogomet je moj život, no jednostavno došlo je do zasićenja što se tiče igranja i procijenio sam da je u ovom trenutku to najbolje rješenje. Želim više vremena posvetiti obitelji, za što do sada, zbog nogometnih obveza, nisam imao dovoljno vremena, ali sada će se i to promijeniti.
Stižu ga sjećanja, pa će sa sjetom:
- Kako u životu, tako i u sportskoj karijeri nastojim pamtiti samo ono lijepo, a ono loše zaboraviti. Najljepše uspomene su mi definitivno iz 2008. godine, kada smo osvojili treće mjesto u Hrvatskoj u kadetskom uzrastu, a što je bio najbolji omladinski plasman u povijesti kluba. Također iz 2012. godine kada smo u onoj čudesnoj utakmici na Maksimiru izbacili Dinamo iz kupa. Nerijetko sam bio i strijelac iako sam po vokaciji stoper. Uvijek sam volio otići prema naprijed i nastojao iskoristiti svoj napadački instinkt i osjećaj za skok i zabiti gol. Najdraži gol mi je ipak iz prvoligaških dana, kada smo 2012. svladali Split na Stanovima 1:0, a ja sam zabio svoj seniorski prvijenac za najdraži klub, priča Ivan.
Promijenio si dosta klubova iako mlad?
-U NK Zadru sam od 2004. godine, uz nekoliko prekida kada sam bio u Raštanima, pa austrijski GAK, Gorici, Istri i slovenski Koper. Bilo je divnih trenutaka, ostaju sa mnom, u uspomeni. To što sam nosio dres NK Zadra, ponosan sam. Ostalo je traga, bio sam i kapetan, Zadar će uvijek biti u mom srcu i nadam se da će nam se u budućnosti putevi ponovno sresti. Klubu želim sve najbolje i da se što prije vrati tamo gdje mu je mjesto, u Prvu ligu.
Podsjetimo da je sve što se tiče (ne samo) nogometa, Ivan naslijedio od oca Miodraga - Mije, koji je jedno vrijeme igrao za Zadar. Bilo je to krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Igrao je i onu legendarnu utakmicu protiv Ajaxa na Stanovima, koju stariji ljubitelji nogometa u Zadru jako dobro pamte. Kada smo o tome prozborili sa Ivanom kazao nam je:
- Nismo jedini otac i sin koji su igrali za Zadar, ali za mene je to velika čast.
Ne prestaje Ivan sa nogometom, upisao je nogometnu Akademiju?
- Pohađam akademiju HNS-a, želim učiti i napredovati kao trener pa mogu reći da je i to jedan od razloga zašto sam odlučio prestati igrati. Sada ću se posvetiti edukaciji i radu u omladinskom pogonu u mom Posedarju, a jednog dana vjerujem i u Zadru, kaže Ivan.
Što nam ostaje nego da mu poželimo da postane jednog dana dobar pedagog, a znajući ga, vjerujemo u to, pa Ivane sretno!