Dobro nam došao Rok Stipčević!
Nije se moglo drukčije krenuti u priču sa Zadraninom koji je, nakon saznanja da je talijansko košarkaško prvenstvo prekinuto, spakirao dvije torbe i zaputio se iz Bologne prema Hrvatskoj i rodnom gradu. U obitelji su ga čekali s nestrpljenjem i dočekali raširenih ruku, ali nije moglo biti dodira, jer je Stipčeviću kao i svima koji dolaze iz inozemstva obveza ostati u samoizolaciji.
- Nisam previše čekao, odmah sam ishodovao svu potrebnu dokumentaciju, među kojima je i potvrda da sam testiran na koronavirus, na svu sreću nalaz je negativan. Normalno, da je bilo ne daj Bože, drukčije da bih onda bio hospitaliziran u Italiji. Ovako, valjalo je potegnuti preko Slovenije gdje su me provjerili u svakom smislu te riječi, napose služba za epidemiologiju. Na hrvatskoj granici sam dobio uputstva u koja je uključena samoizolacija – veli Rok, koji je u vrijeme velikog broja pojave pozitivnih osoba na koronavirus u Italiji, dobio radosnu vijest kako je u zadarskoj Općoj bolnici na svijet stigla njegova djevojčica.
- Nije bilo baš jednostavno, kad znaš da je u obitelj stigla prinova, a ti su daleko. Međutim, kako sam već o tome govorio, zdravlje je na prvom mjestu. Radost se zato razgranala u mojem srcu! Vjerujte, sad mi je puno teže kad sam praktički tu na vratima, a ne mogu moju djevojčicu uzeti u naručje. Vidjeli smo se onako kroz prozor, na udaljenosti kojih sedam osam metara. Uf, kakve su me sve emocije prožimale u tim trenucima, napose dojmljivo je moj povratak primila starija kćerka koja praktički zna o čemu se radi i zašto sam odvojen od njih. Ali isto tako zna da je tata na sigurnoj udaljenosti radi svih oko nje – brižno će Stipčević, koji se u igri i na treninzima oduvijek isticao velikom samodisciplinom, pa u neku ruku lakše podnosi prisilnu odvojenost. Uz sve kompletna obitelj se brine da mu ne nedostaje bilo čega, oslobodili su ga i kuhanja, iako ima sve potrebne uvjete za tako nešto.
-Ma, drže me kao na dlanu, svi donose ručak, od moje supruge, mojih roditelja, njenih, umislili su da sam mala beba – nasmijao se Rok, te nastavio priču o životu u samoizolaciji.
- Svakodnevno, najmanje dva puta, kao i mnogi koji su u samoizolaciji, mjerim tjelesnu temperaturu, imao sam o kontakt s epidemiologom. Međutim, ako ne postoje znakovi povišenja temperature nemam obvezu javljati se bez potrebe. Nadalje, policija dođe u provjeru, jave se, odnosno pokucaju na vrata, uostalom i oni imaju moj broj telefona tako da je po tom pitanju sve u najboljem redu. Svatko radi svoj posao i to je jedini ispravan put. Potrebno je pridržavati se svih uputstava, nikako se ničim praviti hrabar i pritom kršiti propisane mjere. Oni koji se neodgovorno ponašaju ne čine problem samo sebi nego još više drugima – zbori Rok, kojeg odmak od košarkaškog parketa nije odvojio od košarke. Naprotiv....
- Srećom , u Bologni i ovdje u Zadru imam uvjete za "kućni trening", praktički jednu malu teretanu, pa se unatoč silnoj hrani koju mi dostavljaju moji najbliži, neću podignuti brojeve na vagi. Što se pak drugih poveznica tiče, gledao sam i gledam stare utakmice, učim na pogreškama, kako bih što spremnije dočekao povratak na parket, vjerujem čim prije. Ali prije toga valja se nekako riješiti ove pošasti, nadam se da će stručni ljudi pronaći izlazak iz ovog začaranog kruga - optimističan je Stipčević, koji se kako ističe, čuje s bivšim suigračima ili pak onima s kojima je donedavno dijelio svlačionicu Fortitudo Bologne.
- Kroz razgovor mi je drago čuti da svi rade planove za novu sezonu, uvjereni kako će sve ovo što danas proživljavamo ubrzo biti iza nas. Istodobno, dovoljno je strpljenja kod svih nas, ono čega nas je strah, da će se naš povratak košarci dogoditi u nekim posebnim uvjetima. Pritom mislim na činjenicu da oni koji su se opustili više nego treba ili nisu imali uvjete za rad kod kuće suočiti s problemima kroz ozljede. Sve zato što smo neočekivano, doslovno preko noći, morali prekinuti uobičajeni program treninga. Nedvojbeno, problemi koji su se već odrazili na gospodarstvo, uvelike će utjecati na sport u cjelini, od čega neće biti izuzeta ni košarka. Neka ovo prođe, pa ćemo svi biti pametniji. Moje misli ipak su ponajviše usmjerene na trenutak kad ću moći zagrliti svoje djevojčice, suprugu i ostale članove obitelji – zaključio je Stipčević.