Komu dodijeliti titulu naj igrača u pobjedi (85:84) košarkaša Zadra, koju su izborili u zadnjoj stotinki utakmice regionalne ABA lige s Cibonom: Maju Kovačeviču koji je kroz mrežicu provukao tu iznimno važnu loptu ili pak Borisu Baraću, čiji su ubačaji (26) kroz cijeli dvoboj imali zavidnu težinu!
- Neka slava pripadne Maju, svi smo njegovi veliki dužnici, iskreno je na prvu loptu reagirao upravo Barać. I onda nema druge nego se okrenuti Kovačeviču, kojem je dan kasnije trebalo podosta vremena za osvijestiti te zadnje stotinke utakmice.
- Vrtio sam taj film gotovo cijelu noć i zaključio kako su tom ubačaju prethodile dvije situacije, u prvoj je kreirana moja želja da se što bolje postavim u zadnjem napadu, ukoliko lopta dođe do mene. Onoga trenutka kad mi je sjela u ruke, znao sam da vrijeme curi, međutim, čim je otišla od mene, vidio sam da će završiti na pravom mjestu. Nekako se u isto vrijeme poklopio prodoran zvuk "paranja" mrežice i sirene za kraj utakmice. E, taj ću trenutak pamtiti cijeli život – iskreno će Maj, kojem se ovako nešto nije dogodilo u seniorskoj karijeri, iako je obišao nekoliko europskih košarkaških destinacija.
- Dok sam igrao u mlađim kategorijama znalo se dogoditi da moja lopta odlučuje pobjednika, međutim, kasnije više nikad, do ove čarobne večeri na Višnjiku. Uh, koji je to osjećaj kad jednim krajičkom oka vidiš da svi gledatelji u dvorani stoje na nogama i iščekuje što će se dogoditi u zadnjem napadu. Zanimljivo, nisam te posljednje sekunde dočekao s nekakvim posebnim teretom, štoviše, mirnoću sam primijetio i kod suigrača. Zasigurno da nije bilo tako možda bismo opet pričali o nesretnom trenutku, odnosno, o onim utakmicama u kojima nam je pobjeda doslovce iscurila iz ruke zajedno s istekom vremena – podsjeća Kovačevič, koji jednako kao i drugi igrači Zadra stalno ističe promjene od dolaska Aramisa Naglića.
- Primjetno da u zadnjih dva–tri tjedna izgledamo bitno drugačije, jači smo, čvršći u obrani, raznovrsniji u napadu. Podignuta je razina naše igre u mnogim segmentima, uz opasku kako postoji još prostora za više. Ranije nam se znalo događati da potonemo i ne znamo pronaći način za povratak na površinu. Istina, i Cibona nas je u ovoj utakmici u nekoliko navrata zaskočila, jer su pronašli neke slabosti u rotacijama. Ali smo se vraćali i to je naša nova snaga – pojasnio je Maj.
I njemu je kao i ostalima bilo neobično što se u jednoj od ključnih utakmica publika podijelila na one koji su vjerni Višnjiku i drugima čija je želja bila da preko Jazina, izraze nezadovljstvo radom klupske uprave.
- Ne bih o razlozima zbog čega je ispalo tako, nama je pak bilo važno da nas ljudi prate i budu uz nas. Neki su poželjeli biti na Višnjiku i želim se zahvaliti na potpori, teško je zaboraviti njihov pljesak – veli Kovačević koji se zajedno sa suigračima odmah po završetku dvoboja s Cibonom i njegovog sretnog završetaka za zadarsku momčad preselio u Jazine.
- Znali smo da će nas tamo čekati navijače i veće je kružila priča o jako dobroj atmosferi u Jazinama. Nešto slično nisam imao prigodu osjetiti, uglavnom dobar osjećaj, kojeg će također biti teško izbrisati iz sjećanja. Zapravo, neću se ni truditi da bude tako, kao što ću pamtiti i sinergiju na Višnjiku kad je moja lopta prošla kroz mrežicu i kad je svima posalo jasno da je pobjeda naša. Ono što nam do kraja sezone treba jest jedinstvo publike i nas igrača, samo tako možemo računati na dobar rezultat – kazao je Maj, čiji dolazak u Zadar ima dublje korake nego se misli, odnosno, zna...
- Još kao mali, dok sam košarkaški odrastao dolazili smo u Zadar na turnire koje je organizirala škola košarke "Prvi koš"! Otuda, moja ljubav prema Zadra, jer mi je već tada bilo jasno zašto ovaj grad zovu gradom košarke. Nigdje nema toliko ljubavi prema ovom sportu i nigdje se tako puno priča o košarci kao u Zadru. Tu nema onoga tko ne zna cijelu povijest kluba, zato me već onda kao mladog igrača i danas fascinira ta opsjednutost košarkom - zbori Kovačević, koji je prije dolaska u Zadar igrao u Bosni i Hercegovini, u Širokom, slovenskim klubima, Krki, Geoplin Slovanu, Zlatorogu, naposljetku i Heliosu. U Slovačkoj je nosi dres Nitre i Komarnog, te grčkog Pagratija... Na Višnjik je stigao prošle jeseni...
- Čim mi se otvorila opcija dolaska u Zadar, nisam previše razmišljao, želio sam igrati u klubu slavne povijesti. Ali, zbog poteškoća koje je Zadar imao s Fibinom blokadom, nije mi se sve poklopili kako je planirano, iako sam igrao na ZDBT turniru. U dogovoru s KK Zadar otišao sam na posudbu u Helios i sukladno razmišljanjima uprave u siječnju se vratio na mjesto gdje sam oduvijek želio biti. U mojem Zadru – zaključio je Maj.