Do obnove, stadion se neće zvati Hrvojevim imenom

Stadion na zadarskim Stanovima, nažalost, ući će u crnu povijest sporta, jer je na njegovom travnjaku, 29. ožujka 2008. tragično nastradao mladi nogometaš Hrvoje Ćustić (24).

Umro je 3.travnja od posljedica udarca glavom u betonski zid! U to vrijeme, nije bilo nikakve zaštite koja bi, moguće je, ublažila kobni sudar sportaševa tijela sa zidom koji se prema procjenama stručnjaka nalazio preblizu aut liniji.

Trenutak nezapamćene tragedije u Zadru bolno je odjeknuo u cijeloj Hrvatskoj pa se nakon spoznaje o gubitku mladog sportša, istoga časa krenulo u inspekciju mnogih stadiona kojima se licencija izdavala "progledavanjem kroz prste". Uvijek je stajalo ono: "Sutra to riješite"! I doista, Zadrani su potaknuti smrću Hrvoja Ćustića, odradili zaštitu u skladu s pravilima, međutim, njegov život ništa više nije moglo vratiti.

Bila je to opomena svima u Hrvatskoj da se na svim natjacateljskim razinama posveti maksimalna pozornost upravo vezano uz sigurnost na stadionima, odnosno, igralištima. Našto nam inače izgledaju stadioni posebna je priča, tek ih je nekoliko u kategoriji pristojnih i prispodobivih za odigravanje nogometnih utakmica. I svi se izvlače na istu priču: "Nema se novaca,ali mi bismo igrali"! I onda kad se dogodi tragedija bude kasno.

Ali, svjedoci smo i druge pojavnosti, odnosno, kako se iz godine u godine kod nas i u svijetu događaju tragične smrti mladih nogometaša, za vrijeme utakmice ili pak neposredno po završetku istih, ili prije početka novih sportskih izazova. Kod nas, smrt na travnjaku zatekla je prije nekoliko dana Bruna Bobana (25), uzrok je zatajenje srca. Slična se priča dogodila nedavno u Italiji, ovoga puta David Astorija (32) igrač Fiorentine nije se probudio u krevetu hotelske sobe u Udinama. Godinama ranije, možemo se prisjetiti kako je i igrač španjolske Seville, Antonio Puerta (22), nakon što mu je pozlilo na travnjaku, preminuo u bolnici.

Nažalost, postoji još cijeli niz nogometaša kojima je sve naporniji sportski život došao glave, na ovaj ili onaj način. Gubitci su nenadoknadivi! Ono što ostaje iza njih jesu uspomene, koje samo dijelom mogu utješiti njihove ožalošćene obitelji.

Što čine klubovi i gradovi kako bi se barem na neki način odužili, nogometašima, kao trajno podsjećanje na njihov sportski život. Konkretno, Fiorentina je već najavila da će njihov stadion uskoro nositi ime Davida Astorije.

U Zadru? Odlukom gradskih vijećnika, ulica koja ide tik uz postojeći stadion dobila je ime Hrvoja Ćustića. U Hrvatski nogometni savez išao je i nije prošao prijedlog o tomu da se nogometni Kup nazove Ćustićevim.

Vratimo li se prema zadarskom, uvjetno rečeno stadionu, onda je vidljivo kako su na unutarnjem i vanjskom dijelu objekta napravljene promjene koje u određenoj mjeri daju naslutiti kako se ipak nešto pokreće. Ali, nitko nema snage tu derutnu građevinu, koju veliki zaljubljenici u nogomet poput Svetka Ćustića i ostalih u NK Zadru, nastoje ušminkati koliko toliko, nazvati stadionom " Hrvoja Ćustića". I što sad? Valja čekati bolje dane, odnosno, izlazak iz recesije kako bi se uopće moglo razmišljati o projektu novoga stadiona ili pak nadogradnji zapadne tribine o čemu se govorilo i prije Hrvojeve tragedije. Može li se negdje postaviti Hrvojeva bista kako bi nas sve skupa podsjećala na tog mladog igrača kojem je nogomet bio život?

- Razmišlja se o tome, ali samo pod novim okolnostima, odnosno izgradnjom novog ili nadogradnjom starog stadiona o čemu glavnu i konačnu riječ ima Grad Zadar. Jest, ima i klub, odnosno, svojim rezultatima može potaknuti značajnije zanimanje za nogomet, samim time i potaknuti ostvarivanje davnašnje želje. U ovom trenutku uz Hrvojevu fotografiju na ulazu u klub, mi ćemo pridodati mural s njegovim likom kojeg bismo uskoro mogli vidjeti na središnjem dijelu istočne tribine – kazao je Svetko Ćustić.