Na igralištu Bagat, na mjestu na kojemu su odgajani brojni naraštaji zadarskih nogometaša, pa i onih najboljih među njima, bilo je u ponedjeljak 29. lipnja dosta živahno. Ispred vrata na istočnoj strani bili su postavljeni stol i četiri stolca, a u kaznenom se prostoru rasporedila oveća skupina vratara svih kategorija Hrvatskoga nogometnoga kluba Zadar zajedno s nekim svojim kolegama iz drugih klubova u Zadarskoj županiji. Zašto?
Čekamo Danijela, srebrnog Vatrenog! – kratko je obrazložio jedan dječarac, uredno odjeven u vratarsku opremu.
HNK Zadar i njegova Škola nogometa organizirali su posjet Danijela Subašića, hrvatskoga reprezentativca i Srebrnoga (s velikim „S“) iz Rusija, sa SP-a 2018., te Krševana Santinija. Obojica su ponikla u Zadru, počela graditi karijeru u Zadru, jednim dijelom i izgradila i nastavila svoju karijeru drugamo, a Danijel se Subašić prometnuo u prvog reprezentativnoga vratara nakon što se od te uloge oprostio Stipe Pletikosa.
Kad se pojavio Suba, jer tako ga svi zovu još od djetinjstva, sjahao je sa skutera, pozdravio se s Damirom Kneževićem, predsjednikom HNK-a Zadar, te drugima koji su ga dočekali.
Hajde Suba, idemo na teren! – dobacio mu je Krševan Santini.
Obojicu je prije nego su stupili na travnjak i zauzeli mjesta dočekao pljesak. Mali i malo veći vratari pljeskali su dvojici starijih kolega.
Hvala svima i dobar dan! – rekao je Danijel Subašić.
Rapahael Sušić, voditelj Škole nogometa u HNK-u Zadar dohvatio se mikrofona. Susret je bio zamišljen kao svojevrsne „usmene novine“ jer su mali vratari postavljali različita pitanja i Subašiću i Santiniju. Neke je, tako, zanimalo kad su počeli, s koliko su godina otišli u klub, jesu li odmah bili vratari…
Ja sam odmah bio vratar i to ne bih nikad mijenjao – odgovorio je Subašić.
A Santini će:
Ja ne, bio sam igrač, ali onda mi se nije dalo toliko trčati pa sam postao vratar, ha, ha, ha…
Slijedila su zatim brojna druga pitanja, o karijeri, o utakmicama, o tomu koji je trener na obojicu najviše utjecao…
To je nedvojbeno Jakov Pinčić, naš mentor – odgovorio je Subašić.
Krševan je potvrdio tu izjavu, a onda su obojica napomenula da su mnoge sate treninga provela upravo na Bagatu.
Evo, tu iza nas bila je jama s pijeskom. Tu smo puno radili… Želim vam reći svima da smo i mi počeli kao vi, te da budete ustrajni, da budete motivirani i uvijek držite glavu gore, pa i kad je najgore – kazao je Danijel Subašić.
U skupini vratara bilo je i dječaka i momaka iz Škabrnje, iz Galovca, iz Gračaca, iz Neviđana, iz Poličnika, iz Bibinja… A najmlađi bio je Toni Dabo.
Imam sedam godina, dolazim s otoka Paga svaki dan na trening – pohvalio se Toni dok je čekao da mu Subašić i Santini potpišu knjigu s naslovom Ispred mreže, publikaciju o zadarskim nogometnim vratarima objavljenu lani, čiji je autor Bernard Paleka, zadarski novinar i publicist.
Čim je završio set pitanja, mali su vratari pohitali prema Subi, nije šala dobiti fotku sa Srebrnim iz Rusije.
Čekaj, čekaj… Ma, Danska 1. srpnja 2018. na SP-u u Rusiji mi je utakmica koju ću pamtiti cijeli život! – odgovorio je Subašić na jedno naknadno pitanje jednog mlađeg kolege o utakmici koju će zauvijek pamtiti.
Usput su vratari doznali i da je Krševan Santini prvi put u majici Zadra nastupio u Zaprešiću.
Je, kad je u 38. minuti Suba dobio crveni karton, ja sam ga zamijenio – kaže Krševan.
Bližilo se podne i bilo je vruće, ali i Suba i krševan imali su „još samo minutu“ za fotografije za uspomenu.
A ovaj lijepi događaj popratili su i neki roditelji, ali su svratili i klupski treneri Krešo Jaklin, pa Zoran Erlić i Radenko Šimunov, te Dragan Blatnjak.
Hajde Suba, uhvati se lopte! – našalio se Blatnjak na kraju.
I hoće, vjerujte. Otišao je iz Monaca nakon osam godina, čeka novi klub, dotle uživa u svom Zadru.
Hvala što ste me pozvali i puno uspjeha vam želim! – zaključio je porukom domaćinima iz HNK-a Zadar Danijel Subašić ovo ugodno i zanimljivo jutro.