Nema tomu tako davno kako je u fokusu Sportskih novosti bio Ivan Perinčić, nominalno prvi pomoćnik Veljka Mršića, koji se zbog oporavka glavnog trenera od posljedica prouzročenih COVID- om 19, po treći put u nizu ove sezone prometnuo u " prvog igrača " na klupi Zadra.
- Ne mogu se točno sjetiti, niti vodim evidenciju koliko je utakmica iza mene , bilo da je riječ o ABA ligi ili HT Premijer ligi, jer moj se posao zna – moram najviše misliti o momčadi. Ali nije baš uobičajeno da se toliko puta moram postaviti u recimo to tako glavnu ulogu. Međutim, u ovom trenutku svima nama koji surađujemo s Veljkom, od igrača do klupskog vodstva prva misao je njegovo zdravlje! Nažalost, sada znamo kako korona nije tako bezazlena i zato je važno oporaviti se na vrijeme. Nemalo smo bili zabrinuti kad smo čuli vijest kako je Mršić po treći put morao na hospitalizaciju, hvala Bogu nedugo potom stigle su dobre vijesti – kazao je Perinčić vrativši se ponovno na specifičnu situaciju u kojoj se našao.
- Hijerarhija u stručnom stožeru se dobro zna, Mršićeva sam desna ruka, međutim, bez pomoći svih ostalih suradnika gotovo pa nemoguće bilo bi raditi sve ovo! U prvom redu moram istaknuti igrače koji su mi iskazali potporu, jednako tako i ostali stali su iza mene. Onda je sve lakše kad je tako! Moja komunikacija s igračima je specifična, jer u ulozi pomoćnika sve je drukčije , međutim, drago mi je što su me prihvatili kroz trening i utakmice. Tako da zajedno guramo koliko god možemo što bolje , jer svima nam je isti cilj – Zadar! - kazao je Perinčić koji ističe kako svaki put kad je preuzimao momčad nije pirmijetio nikakve "šumove" u svlačionici ili na parketu za vrijeme utakmice.
- Momčad se birala na način da su nekako na prvom mjestu bile njihove ljudske vrijednost što se najbolje vidi u ovoj stuaciji u kojoj jesmo. Nadalje, s Veljskom se poznajem jako dugo , slijedimo praktički isti košarkaški trag, tako da nema nikakvih odstupanja. Što se naše komunikacije tiče, ona zna potrajati dva do tri sata, ovisno o njegovom odmoru. Ono što je najvažnije jest činjenica da zna sve što se događa unutar momčadi, osobito u ovo vrijeme koje provodi izvan Zadra, odnosno, u Zagrebu - ističe Perinčić
Odličnu suradnju s Mršićem za kojeg na svim utakmicama, najprije pitaju kolege treneri i suci, jer dobro znaju koliko je stresan naš posao, kojeg smo , istina, sami odabrali.
- Nema tko od gore spomenutih prije početka utakmice ne pita kako je Veljko i oporavlja se, te mi pritom požele sreću. Očito znaju kako nije nimalo jednostavno. A još ovaj ludi ritam utakmica je priča za sebe! Nikad prije, napose dok sam bio u Cedevite koja je igrala i borila se u više natjecanja , nerijetko na tri "fronta", nije bilo ovako zahtjevno. Na jednu hrpu se skupi umor, nemogućnost redovitih treninga, utakmice, putovanja i to sve fizički ispcrpljuje ponajviše igrače. Nije baš jednostavno zadržati koncentraciju, odnosno, vidim na njima koliko žele dati najviše od sebe, ali jednostavno ne ide, nedostaje prave energije – čvrsto je Perinčić uz igrače kojima je potreban odmor, ali nema prostora za tako nešto.
- Mi smo u svega devet dana odigrali šest utakmica, na način da smo zadnji pravi košarkaški trening imali uoči ogleda s Partizanom. Sve ostalo bili su relaksacijski ili regeneracijski, jer moramo misli o njihovom zdravlju. I na sve to stalno se naslanja rezultatsko pitanje, jer naša je želja prije razigravanja za prvaka Hrvatske, ostati na prvom mjestu. Istodobno, u ABA ligi tražimo način kako izbjeći pretposljednje mjesto i tako sačuvati mir unutar momčadi, kluba i navijača – precizirao je Ivan, kojem će iskustvo u koje je neplanirano zakoračio sigurno pomoći u trenerskom sazrijevanju.
- Istina, držim da sam još uvijek mladi trener koji mora učiti, pa situacija u kojoj jesam sigurno će dobro doći u karijeri. Volio bih da se nisam našao u njoj, jednostavan razlog ogleda su u činjenici kako bi mi bila draža Mršićeva nazočnost na treninzima i i utakmicama. S druge strane za mene je ovo ogromno iskustvo, u velikoj mjeri i privilegija što mogu pripremati momčad Zadra za velike oglede s Mornarom, Budućnosti, Crvenom zvezdom, Cedevita Olimpijom i drugima. I opet sva zahvalnost igračima koji mi nesebično pomažu u ovakvim uvjetima, kaže Perinčić koji je suradnju s Mršićem imao i u reprezentaciji Hrvatske.
- Čim je kao izbornik slagao reprezentativni stožer uvrstio me kao jednog od trenera i tako je počela naša suradnja. Odradili smo zajedno NBA ljetnu ligu u Los Angelesu, potom turneju u Kini, te dvije kvalifikacijske utakmice za plasman na Eurobasket, protiv Švedske i Nizozemske. Kad sam potpisao za Zadar, odmah je došlo do dogovora kako nije uputno da obojica budemo s reprezentacijom, jer netko mora biti uz momčad. Nemoguće je deset ili petnaest dana ostaviti ih bez trenera. Zapravo, to je bilo jedino logično i normalno rješenje, jasno, u dogovoru s klubom. Tako da nije bilo nikakvih dodatnih pitanja ili razmišljanja. I ne znam nekoga komu nije čast biti trenerom u reprezentaciji ili pak raditi u Zadru – zaključio je Perinčić.