Zadnjih godina toliko se često koristi riječ održivost, da nam je nekako 'zdravo za gotovo' ušla u uši i mnogi o njoj i njezinom značenju zapravo malo i razmišljaju.
Da sad na ulici pitate ljude što je to održivost, što mislite kakve bismo odgovore dobili? Vjerojatno bi tek manji broj anketiranih imao što reći, još rjeđe bi se netko od njih pohvalio da se u svakodnevnom životu ponaša održivo, a bit će i onih koji zaista žive održivo mada toga nisu niti svjesni.
Kod siromašnijih naroda održivost je dio njihova života više nego što 'razmaženi' zapadnjaci mogu i pojmiti.
O tome je nedavno raspravljao 'Clever', portal kalifornijskog magazina 'Architectural Digest', te su nam na neki način otvorili oči o tome koliko i održivost može biti komercijalna i donositi dobar prihod samo ako se upakira u sjajan papir.
'Clever' iznosi podatak kako su u veljači 2022., "reciklirani kućni dekor" i "način života bez otpada" porasli su za 95 posto odnosno 64 posto, u odnosu na prethodnu godinu na Pinterestu.
Održivo je pojam koji sada može opisati sve, od naših madraca i kauča do tampona i patentnih zatvarača. Prema najnovijem izvješću o trendu Američkog društva dizajnera interijera, 50 posto potrošača kaže da je spremno promijeniti svoje ponašanje pri kupnji kako bi smanjili negativan utjecaj na okoliš. Dakle, u osnovi, čuli smo poziv na svjesnu potrošnju i odgovaramo na njega - ali jesmo li? Kapitalizam je to opet učinio, ljudi. Službeno smo komercijalizirali klimatsku krizu, piše 'Clever'.
Pojam ekološkog, zelenog održavanja odjeće, zelenog pranja skovao je američki ekolog Jay Westerveld još 1986. godine, ali upozorio je kako pojam 'greenwashing' više kao frazu ili poziv na okolišno djelovanje koriste strane korporacije kao marketinški trik. A ovaj napor da se proda održivost – upakiran u riječi poput netoksičnog, organskog ili ekološki prihvatljivog – samo se povećao posljednjih godina, zbog čega je utjecaj istinskih edukatora o klimi ključan u širenju točne informacije i ideje o tome kako zapravo živjeti održivije.
U svojoj analizi pojma održivo imaju sugovornike koji su zabrinuti za klimatske promjene, a ono što kažu moglo bi se na neki način primijeniti i kod nas. Evo, na primjer jedna od sugovornica i ekologinja, zagovornica održivosti je kazala kako gleda svoju majku i njezin način života. Majka živi na farmi, kompostira, vješa odjeću i suši je na zraku....Zamislite! Ekologinja je pohvalila majku kako doista živi održivim stilom života, na što je majka pitala: "A, što je to?"
Možete li zamisliti život svoje majke na selu, ako je imate? Što bi ona odgovorila na pohvalu o tome da živi osviješteno? Osviještena je svakodnevno kad mora sama brinuti o vrtu, kad od tehnoloških čuda za održavanje robe i lancuna ima samo perilicu, a sušilica joj nije ni u primislima, jer tko bi mogao propustiti rastezanje lancuna na suncu i zraku?
Drugačije ni ne zna. Sušilica je luksuz i za nju i brojne domaćice koje žive u gradu, za sušilicu nemaju mjesta u svojem domu, a osim toga to je i dodatna potrošnja struje, koja je skupa i nepotrebna čak i ako nemate balkon za te stvari. Isto tako, ta 'naša' majka ima neko mjesto u dnu vrta gdje kompostira i kompost koristi za gnojenje vrta, a da samu riječ kompost niti ne koristi.
Za sušenje robe ne koristi energiju, a za gnojenje vrta ne koristi umjetne proizvode koji su proizvedeni u nekoj tvornici uz znatnu potrošnju energije. Environmentalizam su oblikovale autohtone zajednice i zajednice s niskim prihodima, koje su navikle smanjiti svoju potrošnju i ponovno koristiti materijale.
Pa ipak, negdje usput, taj način života je kooptirala bogata klijentela koja daje velike novce za skupu odjeću s natpisom 'eco' i mijenja svoje spavaće sobe kako bi kupila nove u trendi boji, jer sada je minimalizam i sklad s prirodom najpoželjniji. A gdje će sa starim namještajem? Na otpad ili gdje već završi.
Ima puno licemjerja u priči o održivosti, pogotovo kad padnemo u zamku oglašivača pa na primjer kupujemo sve skuplja i skuplja sredstva za pranje prozora. I nije samo riječ o toj kemiji u boci sa špricom koju smo platili 30-ak kuna, nego nam trebaju i kojekakve čarobne krpe, napravljene od umjetnih vlakana i opet koštaju 30-ak kuna. I za njih je potrošena energija, potrošen i novac, iako doma ima starih lancuna i nečeg još boljeg. Evo, naše su mame, baš kao i ona sa sela koju smo spominjali, prozore prale s malo vode ili alkoholnog octa, pa bi svu nečistoću s malo zgužvanih starih novina 'ko s rukom' odstranile sa stakala.
To je održivost!
Kapitalizam nam je nametnuo percipiranu potrebu za praktičnošću. A to košta i onečišćuje okoliš i nije nimalo održivo. Tako je i sa zapadnim poimanjem hranjenja, koje je sve popularnije i kod nas, da uštedimo svoje vrijeme, hranu ćemo naručiti. Ona će biti upakirana, a amabalaža će poslije samo povećati sadržaj u kontejneru ispred kuće.
Zato zapadni ekolozi kažu da je važan prelazak s mentaliteta "sada ne moram spremati večeru" na "sada mogu pripremiti večeru".
Američki edukatori o klimi sada govore da bi se održivi izbor trebao odnositi na radost, dostupnost i iscjeljenje, a ne kažnjavati sebe zbog upotrebe plastike ili prisiljavati da kupujete najskuplju marku na tržištu.
Da bismo bili održivi u svakodnevnom životu, potrebno nam je svima malo se vratiti u prošlost i probuditi se i osloboditi od nametnute skupe 'praktičnosti' , na praktičnost kakvom se nekada živjelo. Tamo u vremenima od prije pedesetak godina skrivaju se najbolje lekcije o tome kako čuvati okoliš i pripomoći klimatskom ozdravljenju.