Forrest Gump dotrčao je u Kaštela!
Iz Berlina, zakićen broncom, u svoj jedini dom - Centar za rehabilitaciju Mir u Rudinama - sa Specijalne olimpijade, svjetskog ranga natjecanja dakle, vratio se Petar Šipić, čudo od sportaša!
Taj 23-godišnji mladić korisnik je inkluzijske stambene zajednice pod paskom Centra Mir. U njemu se stručnjaci brinu za osobe s različitim zdravstvenim teškoćama, s kojima uvijek pod ruku idu i one intelektualne. Petrov život odmalena je obilježen tom okolnosti, naime blažim intelektualnim smetnjama, no svejedno je završio školu, zaposlio se i - postao nagrađeni olimpijac!
Razgovaramo s njim u dnevnom boravku koji dijeli s još četiri cimera, korisnika Centra Mir. Momci se lijepo slažu, a da funkcioniraju kao prava familija pripomognu im asistenti, među kojima je i Ilija Teklić, magistar kineziologije, sportaš i pedagog po vokaciji. Pogađate, on je i Petrov trener.
A kako Petar nije baš od velikih riječi i govorancije, Ilija malo priskoči.
S roditeljima na videopozivu
Tako doznajemo da je Petar - kao i brat mu, godinu dana mlađi Matan, također korisnik smještaja u “Miru” - rođen u okolici Trilja, gdje je završio tri razreda osnovne. U obitelji (Petar i Matan imaju dvije zdrave sestre) je bilo problema, dječaci su se mučili i s učenjem u redovnom programu, pa se Petar uskoro seli u kaštelansku podružnicu dječjeg doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
K tomu, pohađa prilagođenu nastavu u školi u Sućurcu, da bi potom završio i srednju školu te stekao zvanje pomoćni kuhar/slastičar. Do dvadesete godine živi u centrali “Mira”, a otprije nekog vremena koristi stambeni smještaj s cimerima, među kojima je i njegov brat, također dečko s blažim intelektualnim teškoćama, ali jednako marljiv kao i Petar. Obojica imaju ne samo radnu sposobnost, nego posao s punim radnim vremenom: Petar radi na poslovima čišćenja i održavanja površina u kaštelanskom komunalcu, dok Matan radi u građevinskom sektoru. No, samo je jedan od njih dvojice sportska zvijezda.
Kad sve zbroje i oduzmu, imaju tek jedan drugoga na ovom svijetu. Petar nekad u Splitu posjeti i stariju sestru.
Doduše, u zadnje vrijeme čuju se s biološkim roditeljima, čak se i vide - videopozivom. U dubini duše Petar se nada da su mama i tata ponosni na njega.
- Odmah im je javio za medalju - diskretno napominje trener, andragog Ilija.
Petar je, što da vam kažemo, prirodni talent. Nekoliko desetaka kilograma perolakog trkača, strijele na kratke pruge. U Puli je na specijalnoj olimpijadi za Hrvatsku doletio do zlata na 80 metara, svi natjecatelji iz petnaestak centara iz Lijepe naše mogli su mu samo vidjeti leđa u daljini. Bilo je to u svibnju. Mjesec dana kasnije na Olimpia parku u Berlinu mladi Petar u klasi od 200 metara sprint osvaja broncu; zlato je pripalo atletičaru Švicarcu, dok je srebro zaslužio trkač iz Kine.
Jolin obožavatelj
- Bilo je preko sedam tisuća sportaša iz 190 zemalja. Naravno, nisu svi bili atletičari, ali konkurencija je bila žestoka - napominje trener.
- Uh, šta je bila dobra ona piletina u Njemačkoj! I sok od jabuke - na važnije stvari skreće pozornost Petar. Njemu kao sad već ozbiljnom sportašu prehrana je bitna stavka.
- Rekli su mi da se moram udebljat. Provat ću, idem sad leć iza posla i ručka - informira nas kaštelanski Forrest. On je jedan od rijetkih vrhunskih sportaša koji uz treniranje ima i konvencionalan građanski posao. I to poprilično naporan u ljetnoj sezoni.
- Odem nekad na more tu, u Kaštelima, ako imam slobodan dan. Ne idem u Trilj nikad. Moji žive u Vedrinama, ali ne idem kod njih. Nisu me pozvali za Božić. Odem kod sestre u Split, ona tamo živi sa zaručnikom. S njom se najbolje slažem, i s bratom. Druga sestra živi u Bosni, udana je. Dugo je nisam vidija. Lipo mi je ovde, samo mi trener ne da pušit cigarete. Dosadan je - smije se Petar.
Kad ima vremena i uoči natjecanja, trenira na splitskog ASK-u ili na terenu u Resniku. A kao i svaki normalan mladi momak, Petar ima hobije: igrice, play station, vožnju biciklom. Voli i izlaske.
- Odem navečer prošetat u Kaštela i nekad na koncert. Najviše volim klape; najdraže su mi Intrade i Rišpet.
Volim i Jolu, imam sliku s njim! Puno puta nas je posjetija u Centru Mir i ja sam njegov obožavatelj - sramežljivo odaje Petar.
Sad znamo tko će pjevati na dočeku na rivi kad Petar Šipić osvoji svjetsko zlato! Svejedno hoće li riva biti splitska ili kaštelanska, Petru je svijet pod nogama.
Pretrči ga cijeloga za nekoliko minuta, samo ako poželi.