Zlatka Fabrisa (41) susreli smo u njegovu hotelu zadubljenog u brojke i tablice. Primio nas je srdačno iako šepajući, kaže nam kako je ozlijedio nogu cijepajući drva za grijanje, mora na operaciju, ali nema kad!
Kad počne sezona, nema vremena ni za zdravlje, kaže Zlatko, samo posao! Prošla su vremena kad su vlasnici hotela i restorana gledali druge kako rade.
S tom je filozofijom Zlatko došao iz Južnoafričke Republike u Korčulu prije točno 15 godina. Rođen na jugu Afrike, Zlatko je oduvijek sanjao vratiti se korijenima, vuklo ga je starokorčulansko, škojarsko prezime Fabris. Ipak, odlučiti se na dolazak u Hrvatsku, bez znanja jezika i poznavanja svakodnevne kulture življenja nije bilo lako, otkriva nam Fabris.
Njegova obitelj bavila se građevinom i turizmom, ali suživot crnaca i bijelaca je bio u najmanju ruku turbulentan. Tamo će vam bez problema prisloniti pištolj u glavu radi novca, priznaje nam Zlatko, pa je odlučio doći u Korčulu, nadajući se da će tu pronaći svoj mir i mjesto na kojem život vrijedi više od valute. I nije se prevario. Prvo se svim silama potrudio naučiti hrvatski jezik, jer kako jedan Zlatko može ne govoriti hrvatski, to je jednostavno nemoguće! A, onda se primio onoga što mu najbolje ide, biznisa.
Poznati po veseloj atmosferi
Početnim je kapitalom kupio kuću na Plokati, glavnom gradskom trgu u središtu Korčule. Kuću je kupio od Grada Korčule koji je s tim novcima kupio rodnu kuću Marka Pola. Kuća je uskoro postala poznati hostel "Happy House" u kojem je danonoćno boravilo na desetke backpackera. U "Happy House" je uvijek bila glasna i vesela atmosfera, Zlatko priznaje kako su se dobro zabavljali uz alkohol, pjesmu i smijeh, ali to je dosadilo ljudima koji su živjeli u blizini.
– Imali su potpuno pravo i ja sam ih razumio sto posto, počeo sam razmišljati kako promijeniti koncept. Moram reći, svaka čast ekipi iz hotela "Lešić Dimitri" i hotela "Korsal", oni su prvi započeli s pričom "boutique" hotela, imali su hrabrosti napraviti to prvi. Kad jedan krene, i drugi se ohrabre, a i 2015. jedan od njih sam bio i ja. "The Fabris" je otvorio svoja vrata – govori nam Zlatko o svom "boutique" hotelu s četiri zvjezdice, koji zapravo nije hotel jer nema lift. Naime, da bi svoj objekt registrirao kao hotel, za četiri kata koja nudi mora imati lift, a konzervatori mu ne daju ugraditi lift pa svoj objekt naziva jednostavno "The Fabris".
No, "The Fabris" je po svemu "boutique" hotelčić s četiri zvjezdice.
U Hrvatskoj se sve češće može čuti pojam "boutique" hotela kao idealne destinacije za one koji osim odmora, žele doživjeti i znati nešto više o destinaciji koju posjećuju. "Boutique" ili "lifestyle" hoteli novi su trend turističke ponude, star tek nekoliko desetaka godina. Kapacitetno su manji, ali su dizajnirani u luksuznom i autohtonom stilu, oslanjajući se na vrijednosti, kulturu i običaje kraja u kojem se nalaze.
Upravo je to bio koncept kojim se Zlatko vodio uređujući interijer svog objekta, pa je sve što je mogao ostavo u izvornom obliku kad ga je renovirao. Unutrašnji zidovi, kao i vanjski, od starinskog su kamena s novim fugama, a stepenice, podovi, kreveti i otvori su od pune hrastovine. U svim je kupaonicama kombinacija kamena i stakla, podove krase skupocjeni tepisi koje je Zlatko donio s različitih krajeva svijeta, dok su na zidovima postavljene stare fotografije obitelji Fabris, koje pričaju o nekadašnjim svjetski poznatim korčulanskim brodograditeljima, među kojima je i Zlatkov pradjed.
"The Fabris" je atraktivni, ali i opušteni spoj tradicije i modernog, minimalističkog pristupa hladnih, čistih ploha u kojima se izmjenjuje progresivnost stakla, čvrstina kamena i izvornost hrasta. Početni uspjeh Zlatko nije uzimao zdravo za gotovo, pa se prošle godine odlučio na još jednu investiciju. Na desetak metara od hotela, kupio je još jednu zapuštenu ruševinu u samom središtu Korčule.
Uz investiciju od milijun eura te danonoćnim predanim radom, ruševina se ove sezone pretvorila u "The Fabris 2", s luksuznih 11 soba uređenih u istom tonu kao i prvi hotel, a koji na vrhu umjesto krova ima veliku terasu s kamenim roštiljem i pogledom na srednjovjekovni grad. Kapacitet "The Fabrisa" je trenutno 21 soba, a na booking.com imaju zavidnu ocjenu 9,4. Gosti su, kaže, oduševljeni, ne žele industrijsko okruženje već uživaju u našoj povijesti, arhitekturi i kulturi. Većina Zlatkovih gostiju su engleskoga govornog područja, njih čak 80 posto.
Novac motivira ljude
No, ne preuzima sam sve pohvale za svoj uspjeh.
– U sezoni zapošljavam 11 ljudi na 6 mjeseci, a pola njih i duže od toga. Odrađuju fantastičan posao i bitno mi je da imaju dobre plaće. Novac motivira ljude i ako želiš lojalnost i kvalitetu, moraš i platiti. Osim toga, želja mi je da ljudi na otoku dobro žive svih 12 mjeseci u godini, želim da svake godine mogu negdje otputovati da bi upoznali druge zemlje i kulture kako bi i sami bili dobri domaćini. Da, sezona je 30 posto slabija, ali to je privremeno, dogodine će biti još i gora, pa će se opet ponoviti 2015. ili 2016. Moraš jednostavno uvijek davati sve od sebe – objasnio je Fabris.
Zlatko sa svojom curom Mateom živi na lumbarajsko Defora, na južnom dijelu otoka, na osami, pije kišnicu iz gustirne, struju dobiva od sunca, preko solarnih ploča. Trenutno ne planira veće projekte, kaže, osim održavanja i sadnje vinograda i maslinika za svoj gušt. Otkriva nam kako će sljedeći veliki projekt biti širenje obitelji, beba Fabris, a ne krije ni svoju zaljubljenost u Korčulu. Naime, investirao je, kupio i pripremio sav materijal za novu kamenu fontanu na glavnom gradskom trgu Plokati, koja će biti postavljena za sljedeću turističku sezonu. Ipak, više od grada, voli ljude.
– Vjerujem u Hrvatsku i u našu budućnost. Nismo mi bilo kakva zemlja ni bilo kakav grad, imamo stoljetnu kulturu i povijest i to je naš najjači adut. Međusobno se svađamo, ali kad je neki ozbiljni problem, kao jedan smo. Mislim da se ugostitelji s otoka moraju nalaziti jedanput mjesečno, moramo imati zajednički plan i strategiju, držati se skupa i pomagati jedan drugome. Od prvog dana Korčulani su me prihvatili kao sebi ravnoga, zahvalan sam što mogu tu živjeti i raditi – poručio je Zlatko.