Vlada razmišlja o dosad neviđenom načinu za podizanje plaća svima. Jedna stvar je sigurna, ali o tome se ne govori

U najavama porezne reforme je najjasnije da Vlada želi od iduće godine povećati sve plaće, posebno one male, i da razmišlja o dosad neviđenom načinu za porast koji znači smanjivanje doprinosa i uplata od 15 posto u prvi stup mirovinske solidarnosti iz kojeg umirovljenici dobivaju kompletnu ili većinu svojih mirovina.

Dakle, razmišlja se da se smanje uplate u mirovinske fondove onih s malim plaćama u korist podizanja tih plaća. Umjesto da novac ide u mirovinski fond ići će u veće plaće, a kako su mirovine ionako tanke, tako će u budućnosti znati jesu li i koliko platili ovu reformu.

Vlada će valjda naći način da, kao što to stalno radi, začepi rupu u mirovinskom sustavu kojem stalno treba dodavati novac, samo ove godine oko 2,5 milijardi eura. Rashodi za mirovine su od 2018. do kraja prošle godine porasli za milijardu eura, s 5,2 milijarde eura na lanjskih 6,2 milijarde eura. Za ovu godinu se rashodi za isplatu mirovina i mirovinskih primanja planiraju na 6,56 milijardi eura, a na četiri milijarde eura procjenjuju se uplate mirovinskih doprinosa s plaća zaposlenih.

Velika davanja

Hrvatska udruga poslodavaca je tražila da se doprinosi u prvi mirovinski stup spuste s 15 na 13 posto jer bi onda poslodavci lakše podigli plaće, no čini se da Vlada tome nije sklona nego razmišlja o dvije opcije.

U jednoj opciji je uvođenje više stopa i razreda za plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje u prvom stupu, a u drugoj, koja je trenutačno vjerojatnija, predviđeno je smanjivanje doprinosa zaposlenih s najnižim plaćama tako da se dio tih doprinos prizna u izdatke i usmjeri u plaće.

Marko Primorac, ministar financija, izjavio je da ta opcija ne bi utjecala na iznos mirovine u budućnosti i da mirovine iz prvog stupa ne bi smjele biti manje.

Za one koji se pitaju zbog čega se dira u mirovinske doprinose vrijedi informacija da je to jedini način na koji Vlada može pomoći onima s malim plaćama, koji uopće ne plaćaju porez na dohodak i prirez pa im nijedna porezna izmjena i ne može koristiti. Istina, nitko ne brani poslodavcima da im povećaju plaće, ali im je to preskupo, kažu, upravo zbog doprinosa.

Iz Vlade poručuju da rade na novoj reformi i da ništa nije konačno odlučeno te da reforma nema veze s izborima koji su pred vratima nego je nastavak njihova sustavna rada na rasterećenju plaća. Istina je da je Vlada raznim potezima povećala plaće i mirovine. Nakon brojnih povećanja mirovina one su i danas među najnižima u EU-u, prosječna mirovina iznosi 408,57 eura, što je samo 30 eura ispod lanjskog mjesečnog praga rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo u Hrvatskoj. Značajnije su rasle prosječne plaće, a trenutno iznose 1106 eura. Problem je što manje od prosječne plaće zarađuje više od pola zaposlenih u Hrvatskoj.

Sada Vlada razmišlja o tome da potpuno ukine prirez porezu na dohodak i da mijenja stope poreza na dohodak.

Tim potezima će se okoristiti samo oni koji plaćaju porez i prirez, a još je bivši ministar financija, kada su se početkom 2021. spuštale stope poreza na dohodak s razine od 24 i 36 na sadašnjih 20 i 30 posto, isticao da u Hrvatskoj dvije trećine svih poreznih obveznika uopće ne plaća porez na dohodak jer su im plaće i mirovine premale. Od ukupno 2,8 milijuna poreznih obveznika, zaposlenih i umirovljenika, porez na dohodak plaća njih oko 900.000, a ostalih 1,9 milijuna bilo bi sretno da ga plaćaju jer bi to značilo da su im prihodi veći od osobnih odbitaka i olakšica na djecu.

Stope poreza i prireza

Jedna od opcija o kojoj se razmišlja je potpuno ukidanje prireza porezu na dohodak, s mogućnošću da se gradovima i općinama o čijim se prihodima radi, ostavi da sami određuju visinu stopa poreza na dohodak. Vjerojatno bi u tom slučaju dobili neki okvir za razrezivanje stopa, a ne potpunu slobodu, jer i za prirez imaju granice i ne mogu ga razrezati koliko žele nego koliko im je određeno.

Najveći prirez u Hrvatskoj ima Zagreb i to je jedini grad koji može imati stopu prireza od 18 posto, a slijedi ga Split sa stopom od 15 posto. Prirez porezu na dohodak je opcionalni porez, gradovi i općine ga mogu uvesti, a i ne moraju, općine smiju uzeti maksimalno do 10 posto prireza, gradovi s manje od 30.000 stanovnika do 12 posto, a veći gradovi do 15 posto prireza.

Detaljan izračun po gradovima: evo koliko će vam se plaća povećati od 1. siječnja

Ta su pravila davno smišljena, jednako kao i prirez koji je bio osmišljen kao dodatni izvor prihoda od poreza na dohodak u vremenu kada je država dio tog poreza zadržavala za sebe, a dio prepuštala gradovima i općinama na čijem području žive ljudi koji plaćaju porez na dohodak.

Država se još 2018. godine odrekla poreza na dohodak i prepustila ga lokalnim vlastima, neki su ga ukinuli ili smanjili, a drugi povećavali. Tada je i prirez izgubio smisao.

Građani velike koristi od ukidanja prireza i neće imati. Zaposleni samac s prosječnom plaćom od 1106 eura koji plaća splitski prirez od 15 posto, plaća ukupno 22,41 euro prireza, a da živi u Zagrebu platio bi 27,10 eura prireza od 18 posto. Oni s 2000 eura plaće plaćaju 57,24 eura prireza u Splitu, a u Zagrebu 69,22 eura. I to je sve što će građani dobiti ukidanjem prireza, a hoće li im taj "dobitak" ostati ovisi o stopama poreza na dohodak koje bi mogli propisivati njihovi gradovi i općine.

Zaposleni samac s neto plaćom manjom od 530 eura ne plaća ni porez na dohodak ni prirez. Za plaće od 531 euro do 3569 eura porez se plaća 20 posto, a sve preko tog iznosa oporezuje se stopom od 30 posto, a na ukupni iznos poreza obračunava se prirez porezu na dohodak.

Sve ćemo to mi platiti

Umjesto da su nam predstavili gotov i osmišljen model iz kojeg bi bilo jasno što će se reformirati i kako će se to odraziti na plaće, prihode gradova i općina i čime će se ti nedostajući prihodi nadomjestiti, za sada su nam iz Vlade plasirali nekoliko modela za povećanje plaća. Na nama je da sami mućkamo, mjerimo i važemo. Čini se da se planiraju velike promjene koje se neće značajno odraziti na plaće i standard usprkos svim lijepim željama.

Još je jedno sigurno, ali o tome ne govore iz Vlade, kad na jednoj strani popustiš, na drugoj moraš pojačati teret, netko mora platiti omekšavanje poreznog tereta. Taj netko uvijek su građani, oni račune plaćaju na ovaj ili na onaj način, jer ih i nema tko drugi podmiriti. Moglo bi se omekšavanje tereta podmiriti gospodarskim rastom, većim brojem zaposlenih i brojnijim uplatama, kvalitetnim radnim mjestima, djelatnostima koje stvaraju veće dodatne vrijednosti od trgovine i turizma, ali to su priče za neke druge uspavanke.