Umjesto da ga bude sram pred kolegama sucima i pred cijelom javnošću, i da se sam povuče s funkcije predsjednika Upravnog suda u Splitu jer je partijanjem sa Željkom Kerumom osramotio (kao i ostali suci koji su bili s njim) cijelo sudstvo i doveo u sumnju njihovu nepristranost, Silvio Čović okreće pilu naopako i sa suda šalje priopćenje iz kojeg proizlazi kako su mediji zlonamjerni i insinuiraju da je nepošten.
Kako se u priopćenju koje potpisuje zamjenica glasnogovornika Upravnog suda, sutkinja Miranada Gulišija Jurišić zlonamjernost i manipulacija izravno dovode u vezu s tekstovima koje sam potpisala, red je otvoriti karte i osvrnuti se na priopćenje.
U njemu se želi stvoriti dojam da je sud transparentan, pa tako ističu da je od 1. siječnja 2012. godine, kada je sud osnovan, pred njim pokrenuto ukupno deset sporova u kojima se kao stranke pojavljuju supruga Željka Keruma, Fani Kerum, njena tvrtka Kruščica d.o.o. i Kerum d.o.o.
Zna se da je Kerum imao više firmi
Informacija je, međutim, šuplja kao sir jer se zna da je Kerum imao više firmi, da se neke vode na njegovu suprugu, da je nešto vodila sestra, da su neke propale i izbrisane, da su vjerovnici preuzeli neka prava, te da Kerumov biznis i dalje egzistira.
Dakle, da je Upravni sud želio biti do kraja transparentan, onda bi dao informaciju o svim predmetima koji su vezani za samog Keruma i firme koje su vezane za njega, njegovu suprugu i sestru.
Nadalje, u priopćenju se kaže da je sudac i predsjednik suda Silvijo Čović 2016. sudio u predmetu tvrtke Kruščica radi dodjele koncesije na pomorskom dobru, pri čemu je usvojio tužbeni zahtjev Fani Kerum. Kažu da se predmet vratio na ponovni postupak, ali se ne kaže kako je završio.
Zato se obračunavaju sa mnom zbog objavljivanja informacije da se jedino na upravnim sudovima, pa tako i na Upravnom sudu u Splitu, predmeti ne dodjeljuju putem elektroničke dodjele spisa, niti postoji eSpis, te da predsjednik suda određuje koji će sudac odlučivati u kojem predmetu.
Upravni sud u Splitu tu informaciju naziva medijskom insinuacijom „da sudac Čović, koristeći položaj predsjednika suda, izravno utječe na dodjelu predmeta sucima u rad”. Kao argument da nije tako ističu da je sudac Čović dva puta, 2013. i 2017. godine od Ministarstva pravosuđa tražio elektronički sustav automatske dodjele spisa. Što dodati informaciji da je predsjednik suda prije četiri godine pitao zašto nema automatsku dodjelu spisa?! Ništa.
Jeo, pio i zabavljao se u konobi
Na navod iz priopćenja Upravnog suda u Splitu kako njihovi službeni statistički podaci „pobijaju navode i napore pojedinih novinara koji kroz medijski prostor zlonamjerno pokušavaju nametnuti dojam se gospodinu Željku Kerumu ili s njim povezanim fizičkim i pravnim osobama pogoduje u sudskim postupcima pred Upravnim sudom u Splitu” samo ću reći kako je dojam o odnosu koji Upravni sud u Splitu ima prema Kerumu stvorio predsjednik suda, a ne mediji.
Predsjednik suda Čović je jeo, pio i zabavljao se u konobi „Pršut” u vlasništvu Željka Keruma, častio se na račun Željka Keruma, a Kerum je uz osebujnu koreografiju sudačkoj sviti pjevao na uho. Bio je svjestan da samom činjenicom da se privatno druži i veseli s osobom koja pred njegovim sudom ima (a izvjesno je da će ih i ubuduće biti) sporove dovodi u sumnju nepristranost sebe osobno i svoga suda, a pritom je bio svjestan da uz sve to grubo krši zakon jer su na snazi mjere Nacionalnog stožera o zabrani rada restorana i okupljanja u kakvome je sudjelovao.
I onda njegov sud ima obraza reći da mediji zlonamjerno insinuiraju i dovode u pitanje nepristranost suda?!
Zakon prestao važiti 2013. godine
Na kraju priopćenja Upravni sud u Splitu se osvrće na moj upit od 5. veljače o postupcima koje vodi firma Kruščica. Odgovorili su da će mi dati podatke u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, što sam protumačila da ih skoro nećemo vidjeti. Upravo me ovim priopćenjem nastoje demantirati govoreći kako su podaci dani u primjerenom roku.
A kad smo već kod toga, red je do kraja objaviti što mi je u petak odgovorila zamjenica glasnogovornika, sutkinja Miranda Gulišija Jurišić čiji je osnovni posao primjenjivati zakone i dijeliti pravdu.
Kazala je da moj upit predstavlja zahtjev za dostavu podataka o informacijama kojima sud raspolaže temeljem odredbe članka 3. stavak 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 172/03, 144/10, 37/11, 77/11).
Sutkinja je rekla da će mi odgovoriti po slovu zakona koji više ne postoji. Ili je bila bezobrazna i citiranjem nepostojećeg zakona htjela poručiti da odgovor neću vidjeti nikad, ili pak imamo posla sa sutkinjom koja nema pojma da koristi propis kojeg više nema. U oba slučaja – katastrofa!
Zakon o pravu na pristup informacijama koji citira prestao je važiti 2013. godine kada je usvojen novi. Za informaciju sutkinji Gulišija Jurišić i predsjedniku suda Čoviću, važeći Zakon o pravu na pristup informacijama objavljen je u Narodnim novinama broj 25/2013, a izmjene i dopune toga zakona objavljene su u Narodnim novinama broj 85/2015.