Za točno dva mjeseca istječe zatvorska kazna Ivanu Bulju (61) iz Sinja, ubojici Anđele Bešlić (16) i on izlazi na slobodu. Pravomoćno je osuđen na 22 godine zatvora, a na odsluženju zadnjeg dijela kazne nalazi se u Kaznionici u Turopolju. Radi se o kaznionici poluotvorenog tipa u koju je premješten u siječnju prošle godine iz kaznionice zatvorenog tipa u Glini.
Ivan Bulj je na prijevaru ukrcao u vozilo Anđelu Bešlić, govoreći joj kako će je odvesti kući oko 3 sata u noći početkom ožujka 2002. Djevojka se pješice vraćala kući s koncerta, a tijekom vožnje je unatoč njezinu protivljenju, skrenuo s ceste i odvezao je na nepristupačan predio Vidovo kod Suhača.
S namjerom da je liši života, udarao ju je tupim predmetom kojim joj je nanio više ozljeda po glavi i drugim vitalnim dijelovima tijela. Tijelo je odvukao preko žičane ograde i bacio u nepristupačnu jamu te prekrio suhim granjem gdje je i pronađena mjesec dana kasnije.
U prvobitnoj optužnici je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu teretilo Ivana Bulja i za silovanje. Zbog promjena koje su nastale na tijelu tijekom razdoblja dok nesretna Anđela nije pronađena nije bilo dokaza za taj dio optužnog akta te je oslobođen krivnje za seksualno nasilje.
Tijelo je bilo u toliko lošem stanju da su djevojku identificirali s pomoću otiska prsta. Na Županijskom sudu u Splitu je osuđen za teško ubojstvo maloljetne osobe na 27 godina zatvora. Vrhovni sud je kaznu smanjio s 27 na 22 godine uz obrazloženje kako kazna ne smije biti odmazda društva i zbog olakotne okolnosti da je optuženik Ivan Bulj roditelj.
Sam slučaj je od početka pratio niz kontroverzi pa tako i u samom startu kada se tvrdilo da policija nije poduzela sve što je mogla u sklopu potrage za djevojkom dok se vodila kao nestala. Kada je nakon mjesec dana slučajni prolaznik našao tijelo u jami 500-tinjak metara od njene kuće još više su se pojačali prigovori na nedostatke u policijskom angažmanu.
Govorilo se kako se sinjska policija vodila pretpostavkom da je djevojka pobjegla od kuće, kako se najčešće i nagađa kada su u pitanju tinejdžeri, te nisu dovoljno ozbiljno pristupili njenom traženju. Još poraznije je bilo što se Ivan Bulj sam predao, znači njegovo uhićenje nije bilo rezultat rada istražitelja zločina.
Tada je bio je direktor Radio Sinja i član sinjske Hrvatske kršćanske demokratske unije te u jednom razdoblju i čovjek zadužen za promidžbu Alke. Smatralo se kako policija nije dovoljno pažnje posvetila dokazima koji su ukazivali na njega zbog ugleda koji je uživao prije mučkog zločina.
Kada je pritvoren zbog ubojstva Radio Sinj mu je dao otkaz, a isključen je iz podružnice HKDU-a i Viteškoga alkarskog društva. Na sve se te odluke Ivan Bulj se žalio te je tražio isplatu četiri zadnje plaće, Radio Sinj je odgvoorio protutužbom tražeći od njega 26.605 kuna za koje su tvrdili da je ukrao od njih.
Zatim je tijekom policijske istrage osim njega bio prijavljen, a kasnije i optužen njegov rođak, sada pokojni, za kojeg se tek nakon dva suđenja dokazalo kako je zbog noge u longeti fizički bilo nemoguće da sudjeluje u zločinu. Osim toga je u njegovu korist svjedočio i sam Ivan Bulj nakon što je već bio pravomoćno osuđen te je njegov iskaz imao odlučujući značaj za oslobađanje, naveo je sud u presudi.
Za samog Ivana Bulja do osuđujuće presude je došlo na temelju zatvorenog kruga indicija jer materijalnih dokaza nije ni bilo ili su bili neupotrebljivi kao temelj presude. Radilo se o majici koju je Ivanu Bulju oprala rođakinja, ali se naknadno pokazalo da je uprljana u tučnjavi dva tjedna nakon nestanka Anđele Bešlić.
Zatim je tu bio pokrivač iz osobnog automobila Renault 4 od ubojice koji je izuzet tek mjesecima kasnije, nakon što je opran više puta, te vlas kose koja se nije mogla povezati sa žrtvom jer nije imala korijen. S druge strane, Ivan Bulj se sam predao te u izjavi u policiji sve priznao, do u detalje, čak i seksualno nasilje.
Problem je što nakon privođenja istražnom sucu nije ponovio priznanje, a iskazi iz policije ne mogu se koristiti kao dokaz u sudskom postupku. Zatim je lagao oko svog alibija tvrdeći kako je bio u posjetu prijateljima sa suprugom, ali ona je svjedočila kako je lagao te da je bila sama s djecom.
Odmah nakon otkrivanja zločina supruga ga je napustila i s djecom se odselila na drugo područje. Na prvom suđenju su obojica proglašeni krivima za silovanje i ubojstvo da bi na drugom 2005. godine Ivan Bulj bio oslobođen optužbe za silovanje, a osuđen na 27 godine zatvora za ubojstvo.
Tada je njegov rođak oslobođen obje optužbe. Vrhovni sud je potvrdio osuđujuću presudu za Ivana Bulja, ali je smanjio kaznu na 22 godine dok je za njegova rođaka ukinuo i vratio na ponovo suđenje. Rođak je ponovno oslobođen 2007. godine i ta odluka je postala pravomoćna. U međuvremenu je Ivan Bulj bio na odsluženju u zatvoru u Lepoglavi odakle je dovođen na suđenje svom rođaku kao svjedok.
U istom zatvoru je predvodio i štrajk glađu zatvorenika nezadovoljnih prehranom pošto je kao obrazovaniji među njima pisanim putem mogao najbolje izraziti razloge nezadovoljstva. Kasnije je prebačen u Glinu pa u Turopolje.
Tijekom izdržavanja kazne je nakon odsluženja polovine kazne više puta tražio uvjetni otpust, ali mu nikada nije odobren. Prijedlog za uvjetnim otpustom mogu podnijeti zatvorenik, njegov opunomoćenik, članovi obitelji zatvorenika i državni odvjetnik. U njegovu slučaju uvjetni otpust bi tražio on ili njegova obitelj.
