Kad smo mislili da gore ne može, stvarnost nas je opet na najokrutniji mogući način demantirala. Da, prošla 2020., obilježena strašnom pandemijom, zaraženima, bolesnima, mrtvima, distanciranima... bila je grozna. Toliko grozna da smo svi nekako, iako je to bilo posve iracionalno, očekivali da nam iza 1. siječnja mogu svanuti samo sretniji dani.
Onaj stravični potres u Petrinji trebao je biti, nadali smo se, završni bolni udarac te grozne godine, nakon koje smo očekivali sretniju novu. I onda šok! Na novogodišnje jutro osmero mladih ljudi iz okolice Posušja, praktički djeca u dobio od 18 do 20 godina, pronađeni su mrtvi u vikendici u blizini svoga mjesta, otrovani plinom iz agregata. Strašno. Tragedija za njihove obitelji, prijatelje, cijelo to malo mjesto, Rakitno, odakle većina dolazi, i Posušje, ali i tragedija koja je odjeknula puno dalje od njihovog zavičaja.
Jutros su sa Splitskog sveučilišta javili kako je troje od osmero studenata studiralo u Splitu i svi su redom, od rektora Dragana Ljutića do njihovih kolega studenata, izrazili sućut obiteljima.
Mirela Rezo studirala je na PMF-u, a Marija Pavković i Stipe Romić na FESB-u.
Najveća je tuga među članovima njihove zavičajne Udruge studenata Herceg-Bosne, čiji su članovi bili i preminuli Marija, Mirela i Stipe. Igor Grgić, predsjednik Udruge, taman se spremao na spremao na odlazak u Posušje kako bi odao počast tragično svojim nastradalim prijateljima u trenutku kad smo ga kontaktirali.
- Teško mi je sada bilo što razumno kazati... Shvatite me, nikad nisam bio u ovakvoj situaciji, Boga molim da nitko nikad ne bude. S obzirom na koronu, nismo mogli organizirati više zajedničkih druženja kako bih pobliže upoznao sve kolege, ali po pričanju ostalih kolega iz udruge, radi se uistinu o anđelima, o predivnim mladim osobama, punima snova, koji su se dobro snašli u Splitu- potresen je Igor, kao i svi koji su ih poznavali. Ma i oni koji nisu. Ovakvo nešto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Umjesto slanja novogodišnjih čestitki, njihove misli su sada, kaže Igor, pune boli i usmjerene na preminule prijatelje i njihove obitelji. Kad prilike budu dozvolile, organizirat će im i misu zadušnicu u kapelici na sveučilišnom Kampusu.
Igor je, od svih tragično preminulih, najbolje poznavao Mariju Pavković jer je sestra njegovog prijatelja Josipa, jednoga od osnivača udruge. Živjela je u Studentskom domu dr. Franjo Tuđman, uredno izvršavala svoje studentske obveze...
Po dobru je poznaje, baš kao i njezinog starijeg brata i sestru koji su već diplomirali na Splitskom sveučilištu, i Marijan Bašić, voditelj Studentskog Doma i savjetnik rektora Dragana Ljutića. I njemu srce puca od tuge.
- Krasna je to obitelj, jedna sestra joj je još tu kod nas u Domu. Nemam riječi - govori Bašić.
Velika tuga i na FESB-u, koji je ostao bez dvoje svojih brucoša. Dekan Srdjan Podrug je jako potresen.
- Novu 2021. godinu započinjemo na najgori mogući način: viješću kako je u užasnoj tragediji, koja se u novogodišnjoj noći dogodila u Posušju, živote izgubilo dvoje naših studenata Marija Pavković i Stipe Romić. Marija i Stipe tako, na žalost, nikad neće dobiti priliku završiti preddiplomski sveučilišni studij Elektrotehnike i informacijske tehnologije, koji su na našem fakultetu započeli u rujnu.
Ne postoje riječi kojima možemo opisati neizmjernu bol i tugu koju osjećamo te ovim putem upućujemo izraze najdublje sućuti obiteljima, prijateljima i kolegama preminulih studenata, čiji su životi i snovi prerano ugašeni - poručio je njihovim najbližima.
- Užas, užas, ne mogu ovu tragediju ni s čim usporediti - komentira i Nikola Koceić-Bilan, dekan splitskog PMF-a na kojem je studirala Mirela Rezo.
- Cijeli naš fakultet je potresla strašna vijest koja je došla u prvim satima nove godine. Napustilo nas je dijete naše akademske zajednice koje još nije stiglo niti izaći na prvi ispit, veseliti se studentskom životu i planirati budućnost nakon stečenog obrazovanja - pretužan je Koceić-Bilan.
Mirela je bila brucošica studijske grupe Biologija, a u znak pijeteta prema preminuloj kolegici, sva nastava za ponedjeljak je odgođena.
- Dostojno ćemo se oprostiti od naše studentice, a njezinoj obitelji u ime svih djelatnika i studenata PMF.a izražavam duboku sućut i spremnost za bilo kakvu pomoć u ovim preteškim trenutcima zajedničke tuge - poručio je dekan PMF-a.
Ne ponovilo se. Nikada. I nikome.