Žrnovnica. Malo dalmatinsko mjesto na istoku Splita u kojem duhovi prošlosti još uvijek lutaju mjestom ne dajući miran i spokojan san. Mračna noć iz daleke 1992. i dalje je obavijena velom tajne, još je jedna godina prošla, a da dvojica sada već odraslih muškaraca nemaju odgovore na pitanja o nesretnoj sudbini koja je zadesila njihove roditelje. Upravo na današnji dan, 7. veljače, prije 29 godina u svojoj obiteljskoj kući u Žrnovnici, bračni par Gašparević poželio je sinovima laku noć ni ne sluteći da ih više neće vidjeti.
Siniša, tada 11-godišnjak i pet godina mlađi Denis, spavali su mirnim i spokojnim snom, dok im je majka Vesna, profesorica hrvatskog i engleskog jezika u osnovnoj školi u Strožancu, s ocem Đorđom, poduzetnikom, proživljavala pravu agoniju. Dok su sinovi spavali u sobi na katu, u kuću u zaseoku Aljinovići ušli su još uvijek nepoznati počinitelji, izveli Gašpareviće iz topline obiteljskog doma i u gluho doba noći brutalno ih izrešetali hicima iz dva kalašnjikova, da bi im tijela ostavili na obližnjem smetlištu uz cestu između Žrnovnice i Srinjina. U potrazi za sekundarnim sirovinama na tom su ih deponiju 8. veljače u popodnevnim satima pronašli Ante i Agata Blažević.
Đorđevo tijelo nalazilo se pored trstike, ostataka štednjaka, strojeva za pranje rublja, hladnjaka i sličnog otpada. Vesnino je nađeno desetak metara niže, u malom jarku. Kasnije će se pokazati da je desetak sati umirala u najvećim mukama i na hladnoći te je u goloj borbi za život, dozivajući upomoć, nekako uspjela stići do jarka. U kući Gašparevića policijski istražitelji nisu pronašli tragove nasilnog ulaska, tek je na zidu ostao trag ispaljenog metka, a nestali su i predmeti od zlata veće vrijednosti.
Ovaj svirepi i dotad nezapamćeni zločin potresao je stanovnike Žrnovnice. Dvojici dječaka preko noći je ukradeno djetinjstvo. Siniša i Denis odrastaju tragajući za istinom i pravdom. Nakon što su ostali bez roditelja, brigu o njima preuzeli su djed i baka s očeve strane, pa su se odmah nakon zločina preselili k njima u Split.
Obojica su, unatoč pretrpljenoj traumi izrasli u muškarce kojima bi se svaki roditelj ponosio. S odličnim su uspjehom završili gimnazije, Denis (35) je zaposlen na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, gdje je i diplomirao, Siniša ima 39 godina i nakon diplome na Ekonomskom fakultetu bavi se menadžersko upravljačkim poslovima.
Nema dana da se ne zapitaju hoće li se istina ikad otkriti? Hoće li ubojice biti privedene pred lice pravde? Hoće li moći upaliti svijeću na grobu roditelja znajući da su egzekutori konačno uhvaćeni i kažnjeni? Imaju li te ubojice svoju djecu, sada možda i unučad, boje li se da će ih ipak dostići ruka pravde? Spavaju li mirno ili se sa svakim šumom okrenu oko sebe? Sanjaju li svoje žrtve, zvuk hitaca kojima su ih izrešetali, Vesnino zapomaganje...? Mračna noć i dalje ostaje mračna sa silnim pitanjima. Samo mjesto na kojem su pronađena tijela nedaleko od restorana Rus na cesti Vilar koja vodi prema Srinjinama danas je teško dostupno, deponija više nema.
U Žrnovnici mještani nerado govore na ovu temu. Tek nam je njih dvoje pod uvjetom anonimnosti pristalo nešto reći. Strah je u ljudima, jače je to od njih. Jedna se gospođa sjeća Đorđa i Vesne i govori nam da se ničim nisu izdvajali od drugih.
- Živjeli su skladno, radeći i odgajajući djecu. Ona je bila ugodna i veoma lijepa žena. Šokirala sam se kad sam čula što im se dogodilo. Mislim da su ubojice povezane sa Žrnovnicom i da će istina kad tad izaći na vidjelo iako je prošlo toliko godina. Sve će se tajne otkriti, kaže.
Drugi mještanin živi u blizini sada prodane obiteljske kuće Gašparevića. Poznavao je i Iliju Gašparevića, oca ubijenog Đorđa. Do zadnjeg se daha borio da se dozna istina.
- Kako da se dozna kad je umiješan tadašnji čitavi vojni vrh MUP-a, sam mi je znao reći. Rekao je to i za vaše novine. Svi dokazi vode u prilog tome, ali on nije odustajao. Osinje gnijezdo vam je to. Volio bih da se ta mučna priča privede kraju, prvo zbog djece da otpočinu, jer nijedan zločin ne smije proći nekažnjeno, a i jer nam je potreban mir. Vjerujem da ima mojih sumještana koji su nešto vidjeli, samo se boje reći, malo je ovo mjesto, znate, sve se prati, zaključuje gospodin i recitira nam stihove Jure Kaštelana: "Ne zaboravi da pod zvijezdama ništa ne umire. Ti koji ubijaš, mrtvac je jači za svoju smrt."
Iako se o razlozima umorstva svih ovih godina isprepleću različite teorije: od toga da je bilo riječ o pljački ili da su Gašparevići ubijeni jer je Đorđeva majka Spasenija bila podrijetlom iz Vojvodine, o pravim se motivima može samo nagađati.
U sklopu dosadašnje istrage obavljeno je više od dvjesto razgovora, u sklopu kojih su neke osobe i poligrafski testirane, no sve je bilo uzalud. Tada je načelnik Sektora kriminalističke policije u Splitu bio Ante Belak, a s te je pozicije smijenjen nakon 30 godina radnog staža u srpnju 2004.
Siniša Gašparević nam kaže kako nema nikakvih novih saznanja o počiniteljima. Prošle godine u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju rekao je da nikad neće odustati od traženja istine.
- Vjerujem da je splitska policija povezana s mogućim izvršiteljima pa tu postoji potencijalni sukob interesa s njihove strane. Mještanima Žrnovnice u interesu je da se ovo riješi jer nije dobro da jedno društvo toliko godina nosi stigmu i teret zbog određenih pojedinaca, da se sumnjiči i upire prstom u svakoga. Uvijek se vjerovalo da je to napravio netko iz Žrnovnice, ali ne mislim da su mještani direktno odgovorni, neće nitko ići raditi nered u svom dvorištu, iako je vrlo vjerojatno da netko ima potrebne informacije i sve zataškava. Siguran sam da mnogi iz tadašnjeg zapovjednog lanca Hrvatske vojske imaju spoznaje o svemu što se točno dogodilo i da svih ovih godina prikrivaju egzekutore koji su izvršavali naređenja svojih zapovjednika. Svi se oni međusobno štite, sve znaju, dok se klupko jednom ne odmota. Dovoljno je da samo jedan padne i sve će se saznati.
Siniša u sebi više ne nosi gnjev, ubojicama svojih roditelja, sve je oprostio.
- Učinio sam to jer ne želim u duši gajiti osvetoljubivost već samo želju za istinom. Poručio bih ovim putem onima koji su to učinili da sve priznaju i pokaju se.
- Šanse da se razriješi ovo teško kazneno djelo i krivci privedu pravdi sve su manje, tvrdi kriminalist Antun Novoselović, bivši načelnik zadarskog odjela krim policije.
- Mnogi istražitelji koji su radili na predmetu vjerojatno više nisu u sustavu. Ali uvijek postoji mogućnost da se slučaj riješi, zbog utjecaja novih okolnosti među počiniteljima, s pretpostavkom da ih je bilo više. Kriminalne skupine se često znaju zavaditi pa slaba karika progovori, radi narušenih odnosa ili grižnje savjesti. Zasigurno je bilo više onih koji su sudjelovali u likvidaciji supružnika i svatko je imao svoju ulogu. Možda su oni prije ili kasnije počinili ista ili slična kaznena djela. Zastrašujuća je uopće pomisao da se ubojice slobodno šeću i svakodnevno susreću članove obitelji žrtava. Još je jezivije ako postoje osobe koje su nešto vidjele ili znaju a o tome ne progovaraju, govori Novoselović koji se dobro sjeća ovih svirepih umorstava.
- Hrvatska se u to vrijeme suočila s ratnim zločinima koji su imali terorističku osnovu. Evidentirani su zločini iz mržnje i osvete prema civilima, uglavnom pripadnicima srpske nacionalnosti. Određene kriminalne skupine koristile su ratno stanje i vršile najteža kaznena djela. Na prvu bi izgledala da su motivirana nacionalnom pripadnošću žrtava, ali je zapravo prikriveni motiv koristoljublje ili osveta zbog ranijih odnosa između počinitelja i žrtava, što ne treba isključiti i u ovom slučaju. U Zadru smo imali slične slučajeve ubojstava. Treba uzeti u obzir i da su se događaji dogodili i obrađivali za vrijeme ratnih aktivnosti što je uveliko otežavalo rad na samom kaznenom djelu s ciljem pronalaska počinitelja. Realno je za pretpostaviti da je očevid na mjestu događaja i sama obrada ovog monstruoznog zločina imala dosta objektivnih improvizacija, a pogotovo ako su se miješale nadležnosti vojne i civilne policije. Istražitelji se nađu pred zidom i nemogućnosti pronalaženja novih informacija koje bi upućivale na počinitelja, zaključuje Novoselović.