Prije koji tjedan objavljena informacija da bi danas 60-godišnji Ivan Bulj iz Suhača kod Sinja, koji se već više od dvadeset godina nalazi iza zatvorskih rešetaka zbog teškog ubojstva 17-godišnje učenice Anđele Bešlić u ožujku 2002. godine, mogao ubrzo naći na slobodi nije nimalo ugodno primljena među mještanima tog naselja u kojem živi 600-tinjak duša.
Bivši direktor Radio Sinja i svojedobno član danas ugašene sinjske podružnice Hrvatske kršćanske demokratske unije bio je na splitskom Županijskom sudu osuđen na 27 godina zatvora zbog teškog ubojstva mlade djevojke, no Vrhovni sud mu je sredinom prosinca 2005. godine pravomoćno smanjio kaznu na 22 godine robije. Ako bi odslužio punu kaznu, Bulj bi “po sili zakona” na slobodu izišao u travnju iduće godine.
Bulj je već nekoliko puta, pisalo se, pokušavao isposlovati uvjetno puštanje na slobodu i imao je pravo to tražiti nakon pola izdržane kazne, no svaki put do sada sud je to odbijao, a posljednji put je to bilo u svibnju 2021. godine.
Dok je bio u kaznionici u Glini o tome je odlučivao Županijski sud u Sisku, a kako je krajem siječnja ove godine iz Gline premješten u kaznionicu poluotvorenog tipa u Turopolju za odluku o njegovom eventualnom prijevremenom uvjetnom otpustu zadužen je Županijski sud u Velikoj Gorici. Da bi odlučilo o zahtjevu za raniji izlazak na slobodu, koji je prema medijskim napisima podnijela Buljeva kći, Sudsko vijeće treba dobiti i proučiti mišljenje Probacijskog ureda Kaznionice u Turopolju i onda održati sjednicu, no nismo uspjeli do zaključenja ovog teksta dobiti od njih informaciju je li sjednica održana i je li donesena odluka.
Rupe, šikara, pustoš...
- Ajme, neće ga valjda pustiti ranije vani? Oće li se vratiti ode? - iznenađeno nas je upitala jedna od tri žene koje smo zatekli kako piju jutarnju kavu u stakleniku u Suhaču, vrlo blizu kuće osuđenog ubojice. Niti jedna od njih nije, a niti bilo tko drugi od nekoliko susretljivih mještana s kojima smo razgovarali, želio niti u ludilu da mu se ime spominje u novinama ili da slučajno ne ostanu zabilježeni u fotografskom aparatu našeg reportera.
- Znan ga od kad san dite bila, ne mogu virovati da će ga stvarno pustiti - komentira mlada žena. Upućuje nas na zapuštenu jednokatnicu na kojoj više nema prozorskih okna već samo zjape rupe u fasadi. Dvorište i prilazni put zarasli su u šikaru i žbunje.
- Nitko tamo nije bija od kad je on završija u zatvoru, u kući je sve isto ka šta je bilo kad je otiša - govori nam jedna mještanka koju smo zatekli dok smo tražili kuću Buljeva brata.
- Pitajte ga oće li mu se brat vratiti, baš me zanima šta će reć - pomalo zajedljivo odgovorio nam je muškarac u četrdesetim godinama kad smo ga pitali za uputu kako doći do kuće.
Ni on nije htio ništa detaljnije govoriti pravdajući se da radi u državnoj službi i da ne bi bilo zgodno da ga imenujemo.
Nakon kraće potrage, shodno dobivenim naputcima mještana, dolazimo do dvokatnice na kojoj se vidi friško obnovljena fasada. Ispred je parkiran motocikl i automobil. Ulazna vrata bila su otvorena, ali na naše kucanje nitko nije odgovarao, a poslije smo doznali da ubojičin brat vjerojatno spava i ne čuje nas.
- A ne znan šta bi van on moga i reći, nema koristi da ga budite - kaže nam mještanka. Dobacuje kako Buljeva djeca koja su s njegovom bivšom suprugom, još u ono vrijeme kad je otkriveno da je on ubojica odnosno kad se on sam prijavio policiji, otišli u Slavoniju ponekad svrate u selo i kaže kako “nisu dica kriva ništa, šta će oni znati, bili su mali...”.
- Ajme majko, ko bi sad živija ode da se on vrati. Al’ sve mi se nekako čini da za to nema šanse, šta će ode raditi - zaključuje naša sredovječna sugovornica.
Nikad ne znate...
Pokušali smo doći i do Ivana Bešlića, oca pokojne djevojke, no nismo ga našli kod kuće, a Anđelina majka nije ništa htjela govoriti bez svog supruga. No, njegov stav nije teško pretpostaviti, a početkom ovog mjeseca Večernji list je prenio njegove riječi kako Buljevo puštanje na slobodu nikako nije dobra stvar.
- To je vrlo nezgodna situacija. Vrlo nezgodna. Još ako se odluči vratiti u Sinj, to nikako neće biti dobro. Ne želim ga susresti i ne želim da mi se pojavi na oči. To bi bila vrlo nezgodna situacija, nikad ne znate kako će čovjek reagirati - rekao je Bešlić.
Za komentar mogućeg prijevremenog izlaska ubojice iz zatvora i što bi njegov eventualni povratak u Suhač značio za mještane kako tog naselja tako i cijelog Sinja pitali smo i aktualnog sinjskog gradonačelnika Mira Bulja.
- To je bio i ostao zločin koji je ostavio ogroman trag u svim stanovnicima Cetinske krajine, tako nešto bilo je nezamislivo i tada, ali i danas kad čovjek o tome razmišlja. Teško mi je govoriti o eventualnom povratku Ivana Bulja u Sinj, ne znam što bih o tome rekao. Tuga koju je prouzročio obitelji pokojne Anđele i svima nama iz tog kraja će zauvijek biti prisutna u nama - kazao nam je sinjski gradonačelnik dodavši, na naše pitanje, kako on i osuđeni ubojica nisu rodbinski povezani osim što su iz istog mjesta i imaju isto prezime.
Podsjetimo, te je noći, 3. ožujka 2002. godine djevojka poslije koncerta u kasnim satima pješačila državnom cestom D-1 prema svojoj kući u Suhaču, a oko tri sata ujutro, par stotina metara od kuće presreo ju je automobilom Renault 4 Ivan Bulj. Prema presudi, ušla je u njegovo vozilo vjerujući da će je odvesti kući kako joj je rekao da bi potom, iako se ona protivila, skrenuo s ceste i odvezao je na nepristupačan predio Vidovo kod Suhača s namjerom da je ubije. Usmrtio ju je udarcima tupim predmetom.
Njezino tijelo je odvukao preko žičane ograde i bacio u jamu samo 500-tinjak metara od djevojčine kuće i prekrio suhim granjem, a mjesec dana kasnije pronašao ju je prolaznik koji je šetao psa. Bila je naga, a njena odjeća nikad nije pronađena. Optužba je Bulja teretila i da ju je silovao, no za to nije osuđen zbog nedostatka dokaza.
Uz njega se sudilo i njegovom danas pokojnom rođaku Pavlu Bulju, ali je on oslobođen optužbe za ubojstvo te je osuđen za zloupotrebu droge.
Jedini materijalni dokaz koji je pronađen mjesecima nakon ubojstva jest dlaka izuzeta iz Buljeva automobila. On se, pak, predao sam policiji i to poprilično pijan kada je shvatio da privatna istraga djevojčinog oca vodi do njega.
Milijun pitanja bez odgovora
- Ma da mi je rođeni brat ili sin, moj bi stav bio isti, a to je da je taj zločin bio toliko brutalan i stravičan da ubojica zauvijek zaslužuje svaku osudu. Cijeli je taj žalostan i tragičan slučaj imao od početka pa i tokom istrage puno nejasnoća, čudnih situacija, postavljalo se milijun pitanja koja su ostala neodgovorena. No, pravosuđe je svoje reklo presudom - zaključio je sinjski gradonačelnik.
Kako bilo, najkasnije u travnju 2024. godine Bulj će izići na slobodu nakon što je svoje odslužio, a pitanja koja su se tada postavljala oko ove tragedije i dalje će ostati neodgovorena. Nitko osim njega ne može znati hoće li se vratiti u Suhač, no jedno je sigurno - sama pomisao na tako nešto izaziva “tihu jezu” među mještanima.