Pola sata prije ponoći u utorak 3. lipnja 2003. godine na vrata gostionice u Križnoj luci u Hvaru netko kuca. Unutra sjede voditeljica lokala i njezina prijateljica i kroz staklo vide da se radi o mlađemu muškarcu. U prvi trenutak ne otvaraju jer su pomislile da je riječ o gostu koji želi nešto naručiti, a gostionica je malo prije toga bila zatvorena.
Kako se kucanje uporno nastavilo, otključavaju vrata i mladi Mađar, koji je pred njima, pokušava objasniti zašto je došao. Kako mladić ne govori engleski, otežano se sporazumijevaju.
Uspio je na lošemu njemačkom objasniti da je na šetnici uz more naišao na ženu kako leži u lokvi krvi te da treba pozvati policiju i Hitnu pomoć. Nakon poziva hitnim službama, kreću svi troje prema šetnici, a putem nailaze na mladog mještanina na skuteru.
Uspaničeni prolaznici
– Vidio sam dvije žene i jednog Mađara i rekli su mi uspaničeno da ne idem dalje jer je netko stradao. Nisam ih poslušao, već sam ubrzao vožnju, upalio duga svjetla na skuteru i produžio prema šetnici.
Vidio sam da ispred franjevačkog samostana netko leži na tlu. Zaustavio sam motor i digao ga na “nogare”, ali ostavio sam svjetlo da gori.
Na tlu je ležala meni nepoznata ženska osoba. Prišao sam i vidio da oko nje ima mnogo krvi. Bila je još živa, ali je jako teško disala – prepričao je mladi mještanin.
U međuvremenu su došla dva policajca koja su odmaknula okupljene od teško ozlijeđene žene. Dolazi Hitna pomoć s liječnicom. Odmah prilaze ženi te je liječnica okreće na leđa i skalpelom reže majicu i grudnjak.
Počinje s masažom srca i davanjem umjetnog disanja. Kada je odmaknula odjeću, ukazale su se brojne ubodne rane po prsima i trbuhu. Dok liječnica pokušava reanimirati ženu, policajci s baterijskim svjetiljkama u ruci kreću u obilazak područja.
Jedan od njih prati tragove krvi koji se vide u manjim lokvama na oko dva metra od južnog ruba šetnice, preko užeg zemljanog pojasa, te se nastavljaju u mrljama do i preko kamenoga grebena. Čuje hroptanje te se spušta na hridine uz more.
U mraku vidi muškarca u polusjedećem položaju naslonjenog na zidić koji dijeli jedriličarski klub od šetnice, krvave majice. Na stijeni kraj koljena jedne noge vidi nož prekriven krvlju. Policajac vikne: “Ej, alo!”, muškarac mu ne odgovara.
Dotrčao je i drugi policajac. Čuju da muškarac stenje pa zovu liječnicu. Ona je neko vrijeme pokušavala oživiti ženu, ali, nažalost, nije uspjela.
Stoga dolazi do policajaca i ozlijeđenog muškarca, za kojeg je odmah utvrdila da je u teškom, po život opasnom stanju zbog više ubodnih rana po trbuhu i prsnom košu. Odnose ga u sanitetski prijevoz i napuštaju krvavu šetnicu.
Čekaju ekipu za očevid dok se Hvarom širi vijest o strašnom događaju. Ubijena žena je Svetlana Stojčevski (41), zvana Lana, ranjeni muškarac je njezin suprug Vjekoslav Stojčevski (45), s kojim nije živjela već godinu i pol dana.
Nakon pružene prve pomoći u Domu zdravlja Hvar, muškarac je hitno transportiran u KBC Split policijskim gliserom u pratnji liječnice. U 5.30 počeo je očevid kojim rukovodi istražni sudac Županijskog suda u Splitu.
Ispod tijela je nađena torbica natopljena krvlju i na njoj se vide probodi nekog oštrog sredstva. U torbici je nađena knjižica “Novi zavjet”, kutija cigareta, novčanik, naočale, ključ, neseser sa šminkom i nekoliko kovanica.
Pregledan je i izmjeren nož nađen na stijenama: marka Zepter s tragovima krvi na oštrici i dršci, ukupne duljine 22,5 centimetara, drška duga 11 cm, a oštrica duljine 11,5 cm te dva centimetra širine uz samu dršku.
Svjedoci su kazali da je te večeri Svetlana šetala psa te je viđena oko 22.50 kako sjedi na klupi s bivšim suprugom.
– U Hvar je Lana došla par dana prije negoli je trebala početi raditi da se upozna s voditeljicom posla i poslom koji je trebala obavljati. Jedne večeri, nakon posla s kojim sam je upoznavala, sjele smo u kafić gdje nas je vidio Vjeko.
Istu večer kada smo krenule kući, u mraku nas je sačekao kraj borove šume. Iznenadila sam se i preplašila, a on je rekao da samo želi razmijeniti par riječi s Lanom. Ušla sam u kuću i ostavila ih da razgovaraju, a ona je došla za pola sata.
Živjela je kod mene jer nije imala smještaj kad je tek došla. Sutradan ju je opet sačekao te mi je rekla da ju je “tlačio”, a te večeri kada je ubijena, bilo mi je čudno što je nema kući do 22.35 sati.
Zbog svega što sam ispričala, osjećala sam nekakav strah te sam je pozvala na mobitel. Rekla mi je da je sve u redu i da je na putu kući, nije mi kazala da je s Vjekom, vjerojatno da me ne bi dodatno uznemirila.
Kada sam čula da je na šetnici žena izbodena nožem, bila sam sigurna da je to Lana i samo sam željela da je još živa. Sve ovo jako mi je teško, izgubila sam najbolju prijateljicu – izjavila je svjedokinja.
Crni križevi
Od ostalih svjedoka doznalo se kako je Svetlana napustila supruga krajem 2001. godine, nakon svađe u kojoj ju je počeo daviti, te je otišla raditi u Njemačku. Prije toga ga je nekoliko puta pokušavala napustiti, ali bi joj on prijetio kako će joj ubiti majku i očuha.
U ljeto 2002. godine vratila se u Hrvatsku te je radila u Bolu, nakon čega je opet otišla u Njemačku, ali je imala želju vratiti se u Hrvatsku. Prijateljica joj je pronašla posao u ljeto 2003. godine, kada se vratila i smjestila kod nje.
Prije toga je bila stravična situacija kada je zamolila bivšeg supruga Vjekoslava da napusti stan u Jelsi u vlasništvu njezina očuha. Prije izlaska iz stana Vjekoslav je na zidovima po stanu nacrtao crne križeve, a sa sobom je odnio i svu Svetlaninu odjeću i bacio je u otpad.
Nakon toga preselio se u Hvar, gdje se i zaposlio kod jednog obrtnika i živio kao podstanar. Hvarani su ga opisivali kao šutljivog i povučenog.
U međuvremenu je obavljena obdukcija kojom je utvrđeno da je Svetlana Stojčevski umrla nasilnom smrću zbog iskrvarenja od ubodnih rana prsnog koša i trbuha.
– Zadobila je ukupno 19 rana, od kojih četiri rezne i 15 ubodnih. Rezne su bile na nosu i objema rukama. Ubodne rane imala je na vratu, prsnom košu i trbuhu, lijevoj nadlaktici i podlaktici.
Rana na nosu ima karakteristike tzv. zalutale rane, a rane na rukama karakteristike tzv. obrambenih ozljeda. Smrtnom ishodu najviše su pridonijele dvije ubodne rane kada joj je probodena lijeva strana pluća i srce – naveo je vještak.
Također je sudski vještak pregledao i Vjekoslava Stojčevskog, koji se nalazio na liječenju u splitskoj bolnici. Utvrdio je kako ima devet ubodnih rana, od kojih tri u prsnom košu, a ostalih šest na trbuhu, od kojih su dvije osobito teške i za život opasne.
Lokalizacija rana na užem području oko lijeve bradavice i na prednjoj lijevoj strani trbuha, uz odsustvo rana na mjestima koja bi bila izvan dohvata ruku Vjekoslava Stojčevića i uz odsustvo obrambenih ozljeda na rukama, govori u prilog pokušaja samoubojstva, tj. “samoubilačkih rana”, zaključio je vještak.
’Htio sam je otpratiti’
Nad Vjekoslavom Stojčevskim provedeno je psihijatrijsko vještačenje u bolnici u Vrapču, gdje je utvrđeno da se s 19 godina liječio u psihijatrijskim ustanovama zbog problema u komunikaciji s okolinom te je pokazivao određene psihičke smetnje.
Procijenili su da su u vrijeme ubojstva njegove sposobnosti shvaćanja značenja njegova postupanja i vladanja svojom voljom bile smanjene u bitnom stupnju. Smatrali su da je opasan za okolinu te da mu je potrebno izreći obvezno psihijatrijsko liječenje.
Međutim, nije procijenjeno da je neubrojiv, tj. duševno bolestan, te je time bio raspravno sposoban za suđenje. Županijsko državno odvjetništvo ga je optužilo za teži, kvalificirani oblik ubojstva.
U svojoj obrani optuženi Stojčevski je izjavio da se ne smatra krivim.
– Prvo što mogu reći da sam zbog svega ovoga bio u jakom šoku pa se ne sjećam pojedinosti. Svetlana me napustila i mislim da je to sve bilo isplanirano. Iz kuće u Jelsi su me izbacili kao psa, a ja sam nacrtao križeve jer sam bio u šoku i depresiji i smatrao sam da je kuća puna duhova.
Ne sjećam se kako je ona izbodena i ubijena i kako sam zatečen. Prije toga smo razgovarali, nismo se svađali i htio sam je otpratiti kući. Ne sjećam se jesam li kod sebe imao nož – kazao je.
U lipnju 2015. godine osuđen je na 12 godina zatvora i obvezno ambulantno psihijatrijsko liječenje u zatvorskoj ustanovi u koju ga smjeste. Uračunato je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od lipnja 2003. godine.
Zatvorsku kaznu služio je u Zatvoru u Puli, odakle je u rujnu 2014. godine dobio uvjetni otpust s izdržavanja kazne uz obvezu javljanja policiji, probacijskom uredu i psihijatrijskog liječenja.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES