Mara Gabelica najstarija je Zmijavčanka i najstarija osoba u Dalmaciji, a vjerojatno i u Hrvatskoj! Jučer, na blagdan Male Gospe, proslavila je svoj 108. rođendan!
- Bila mi je velika čast i zadovoljstvo čestitati našoj mještanki 108. rođendan. Ovaj veliki broj rijetkost je nadaleko. Mara Gabelica rođena je davne 1914. godine i danas, više od stoljeća kasnije, uživa u svojoj starosti. Vedra, zdrava, vesela i nasmijana pričom nas je provela kroz svoj život i otkrila nam tajnu dugovječnosti – skromnost, umjerenost i puno rada. Upravo nam svima po tome baka Mara može biti primjer. Baki Mari veliko hvala na gostoprimstvu i lijepim riječima i želimo joj puno sretnih rođendana! – istaknuo je Mijo Šuto, načelnik općine Zmijavci Mijo Šuto koji je posjetio baku Maru na njen rođendan.
Čestitkama se i mi pridružujemo.
O baki Mari već smo pisali, izvijestili smo kada je, na pragu 107. godine, primila cjepivo protiv koronavirusa.
- Jesam, prvi put i jedva čekam sada u petom misecu primit i drugu dozu da i to skinem s glave! Ja ti se inače uvik cipin protiv gripe. Sada su me cipili s onom Astrom za ovu bolest, koronu, i evo me živa sam i zdrava! - kazala nam je lani.
Rođena je na početku Prvog svjetskog rata, u Ivanbegovini u zaseoku Kujundžići. Sa svojih 17 godina udala se 1932. u zaseok Gabelice u Podbablju za svoju prvu i jedinu ljubav, svoga Antu koji je od nje bio stariji 12 godina. Onda su 1953. prešli živjeti u Zmijavce.
Ante je, na Marinu veliku žalost, umro samo dvije godine kasnije 1955. te je ostala udovica s četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Jedan sin je, na njezinu najveću žalost, preminuo.
Lani smo je pitali i za recept njezine dugovječnosti.
– Nema ti, sine moj, tu neke velike pameti nego se moraš držati samo one pametne – triba malo isti, triba malo piti, triba puno raditi, triba puno plakati. Sve sam ja to prošla. Unda, puno sam radila, puno, svašta sam volila radit i manila grm, sadila duvan, šušanj kupila, dvi krave, ovce i koze uzgajala, okopavala vinograd i kumpire, loze vezala, brimenja nosila na leđima, gojila četvero svoje dice, uputila ih poštene u svit. Unda sam i klačinu palila, kupila stine, čuvala vatru tri dana, sve sam ti ja to sama, moj sine, radila... Nikad se nisam pridala!.
A što je s prehranom?
– A šta sam ila! Pa malo juhe, ko će dati svaki dan juhe i manistre, nego grzdulje, divljeg zelja, kapule, kruva, pure. A imala san i dobrog čovika, moga muža i to ti je rana, moj sine. Nikada me đavlu nije prida, uvik mi je dobar bio te 23 godine koliko smo živili zajedno, pokoj mu duši, sto puta. On bi mi pomaga i bio je dobar. Eto, koliko sam udovica, nikad krivim putem pošla nisan - kazala nam je baka Mara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....