Koncesija za kakvu nitko nikad nije čuo nedavno je dodijeljena mladiću iz Segeta. Srećom, za tog ste mladića čuli, kao i za njegova oca, saborskog zastupnika HDZ-a, tako da ovaj članak neće ostati sav u upitnicima.
Mladiću je ime Marin Zulim, a ocu Vinko Zulim. Mladić je bio perspektivni nogometaš, igrao je praktički za sve mlade uzraste hrvatske reprezentacije, bio je i na Svjetskom prvenstvu U20 u Kolumbiji, imao je tek problem što kao napadač nikako ne može zabiti gol, a otac je bio segetski načelnik u čak sedam mandata – od 1993. do 2021. godine – a sada je predstavnik najveće hrvatske stranke u nacionalnom parlamentu, član njezina Središnjeg odbora kojemu niti jedna afera, a Google ih je pun, nije mogla nauditi, te jedan od najbližih suradnika predsjednika županijskog ogranka stranke Ante Sanadera.
A koncesija? Koncesija se odnosi na ispust za oborinske vode. Točnije, riječ je o "koncesiji na pomorskom dobru za posebnu upotrebu Marinu Zulimu iz Segeta Donjeg, Hrvatskih žrtava 22, na rok od 20 godina, za izgradnju oborinskog ispusta", koju je na svojoj posljednjoj sjednici donijelo segetsko Općinsko vijeće.
Sukladno toj odluci, Marin Zulim Općini će plaćati godišnju naknadu od 1000 kuna.
Bilo je to 10. rujna i do danas nikome u Segetu nije jasno o kakvoj se koncesiji radi i čemu ona zapravo služi. Ni nama, iskreno, nije jasno. Nekoliko smo dana proveli pokušavajući dokučiti njezinu tajnu, no nismo uspjeli. Koncesija za "izgradnju oborinskog ispusta" ostala je misterij i stručnjacima. Od svih osoba koje smo kontaktirali, a kontaktirali smo i pravnike i građevinare i lokalne političare i djelatnike vodovoda, nitko nikad za takvu koncesiju nije čuo. Pa čak ni onaj koji ju je dodijelio. Stoga je najbolje da baš od njega krenemo.
Uznemirujući sadržaj
Razgovaramo, dakle, s Ivom Sorićem, novim načelnikom Segeta, partijskim kolegom i nasljednikom Vinka Zulima te njegovom dugogodišnjom desnom rukom koji je do pobjede na svibanjskim izborima bio pročelnik općinskog Jedinstvenog upravnog odjela.
Neiskusnije čitatelje upozoravamo da je riječ o uznemirujućem sadržaju.
Gospodine Soriću, zašto ste se i u koju svrhu odlučili na dodjelu koncesije za izgradnju oborinskog ispusta?
– A mislin... kako sad to... Mogli ste se vi i malo bolje informirat.
Informirao sam se pa vas zato i zovem.
– Najlakše je mene zvat, a ne znat ništa o zakonima.
Na koji se zakon pozivate?
– Ništa ovde sumnjivo nema, baš ništa, u postupku je to bilo uvjetovano i mi smo tako napravili.
O kakvom postupku govorite?
– Ja govorin o zakonu
Spomenuli ste i postupak...
– Šta mene pitate, nisan ja stručnjak.
Načelnik ste, valjda znadete o kakvom je postupku riječ kad se već na njega pozivate?
– A šta ja znan, nisan sveznajući ako san načelnik. Ima taj neki postupak i mi smo to tako napravili.
Po zakonu?
– Aha.
A zašto koncesija, i to na 20 godina, a ne, recimo, jednostavna suglasnost da se taj ispust napravi preko pomorskog dobra?
– Ne znan... eto... Pitajte ured.
Koji ured?
– Pa taj... neki... koji se time bavi.
Općinski, županijski, čiji?
– Nama je Županija to prepustila jer je od lokalnog značaja, nemaju se tu oni šta mišat, dali su nam svoje mišljenje.
Što je od lokalnog značaja, ispust za slivne vode s privatnog građevinskog zemljišta?
– To se zove ispust za oborinske vode.
Ispričavam se, što je od lokalnog značaja, ispust za oborinske vode s privatnog građevinskog zemljišta?
– Uh... ja vama jedno, vi meni drugo.
Što gospodin kojemu ste dali koncesiju namjerava graditi pa mu treba ispust?
– Šta to mene pitate, pitajte njega.
Vi u odluci navodite kako mu dajete koncesiju u svrhu dobivanja građevinske dozvole?!
– E? I? Šta tu ima protiv zakona?
Ne znate, dakle, što će se graditi?
– Njegova je zemlja, neka radi šta oće.
Što Prostorni plan na tim parcelama predviđa?
– Uh... baš ste me se uvatili...
Je li moguće da ne znate?!
– Ne mogu ni ja sve znat.
Meni se čini da vi malo toga znate.
– Baš krasno s menon razgovarate.
Načelnik ste, godinama ste bili pročelnik, desna ruka bivšem načelniku, i tvrdite da ne znate što predviđa Prostorni plan u vašoj maloj općini?!
– Znan da je to građevinska zona.
Ali što je predviđeno za gradnju? Je li to stambena zona, turistička, mješovita, kolika je dopuštena katnost...?
– Uh... opet vi s toliko pitanja... Ne bi da ću se ja time bavit, struka se time bavi.
Znate li barem kojom je bojom u Planu obojeno to područje?
– Žutom.
Zašto Općina sama ne izgradi ispust kad je već proglašeno da je riječ o infrastrukturnom zahvatu od lokalnog značaja?
– Marin je podnio zahtjev, mi smo mu odobrili koncesiju jer mu je to bio uvjet za građevinsku dozvolu.
To znamo, nego zašto on gradi na pomorskom dobru, a ne vi?
– Ovo je samo privremeno, imamo mi plan za cilu obalu.
A do tada?
– Do tada svaki privatnik mora sam sebi izgradit ispust.
Koliko vam se privatnika još javilo sa sličnim zahtjevom?
– Uh... niko, Marin je prvi.
Znači, on će sam izgraditi objekt od značaja za cijelu općinu?
– E.
I još će vam svake godine za to plaćati?
– E.
Tko je odredio cijenu od 1000 kuna godišnje?
– Mi smo odredili.
Kako ste došli do tog iznosa, na osnovi kojih parametara?
– Uh... sad kako... Stvarno pitate svašta. Ne valja kad naplatimo, ne valja kad ne naplatimo.
Zašto koncesija nije, recimo, 10.000 kuna godišnje, ili zašto nije besplatna, kad već privatnik radi u korist cijeloga mjesta, i zašto je na samo 20 godina, što će biti kad istekne?
– Znate šta... stvarno nije u redu da ovako s menon razgovarate. Mi smo sve šta su od nas tražili napravili.
Tko je od vas i što tražio?
– Opet vi... Zakon jasno kaže kako se u ovome postupku radi.
Kako će izgledati taj ispust, u odluci piše da ide i u more?
– Mili Bože, šta vi sve pitate! Valjda će bit postavljene neke cijevi, ne bi da san ja stručnjak. Najvažnije je da na pomorskome dobru nikakve gospodarske namjene ne smi bit i da je neće bit.
Pa zašto mu onda naplaćujete?!
– Zašto, zašto, šta ja znan zašto!
Gdje su dosad išle oborinske vode s tih parcela?
– Napokon jedno pravo pitanje, to se i ja pitan.
Lokalni značaj
Toliko od načelnika. Zakon kojega se nije mogao sjetiti zove se Zakon o prostornom uređenju i upravo je prema njemu trogirska ispostava Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije Marinu Zulimu izdala u ožujku ove godine lokacijsku dozvolu za "zahvat u prostoru infrastrukturne namjene vodnogospodarskog sustava". Ispust će, prema toj dozvoli, biti dug 65 metara, od čega će 49 metara biti pod morem.
Načelnik nije znao reći ni što će Zulim graditi na parcelama za koje mu je potreban ispust oborinskih voda, no iz lokacijske dozvole doznajemo kako je riječ o "hotelu s pratećim sadržajem".
Nakon lokacijske dozvole Marinu Zulimu, isti županijski ured, kojim upravlja voditeljica pododsjeka Saša Šegvić, u kolovozu je Općini Seget izdala mišljenje prema kojemu je riječ o zahvatu "od značaja za lokalnu zajednicu". Obrazložila je to čistom logikom: "Uredbom o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja propisani su zahvati u prostoru i površine od državnog i regionalnog značaja, a predmetni zahvat se ne navodi – što također upućuje na njegov lokalni značaj."
I mišljenje i lokacijsku dozvolu dobili smo na uvid posredstvom Marija Radevenjića, županijskog pročelnika za graditeljstvo i prostorno uređenje, koji je u pismenom odgovoru na upit "Slobodne" potvrdio kako ovakav slučaj još nisu imali. Preciznije, naveo je kako izuzev Marina Zulima "još nitko nije podnio zahtjev za lokacijsku dozvolu" te kako će "nakon prikupljanja svih potrebnih suglasnosti odgovoriti i na takve zahtjeve".
Kad smo već u Županiji, obratili smo se i Stipi Čogelji, zamjeniku župana i bivšem pročelniku Upravnog odjela za turizam i pomorstvo. Ako tko zna, Čogelja – kao dokazani stručnjak za pitanje pomorskoga dobra – zna. I on nam je poslao pisani odgovor.
"Kolege iz Segeta postavili su upit vezano za predmetni slučaj te smo provjerom lokacijske informacije utvrdili kako se radi o građevini lokalnog karaktera. Uputili smo ih na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te uredbe o postupku davanja koncesije, a koje govore o koncesiji za posebnu upotrebu i ovlasti jls (pretpostavljamo da se radi o jedinici lokalne samouprave, nap. a.). Kasnije nismo pratili", naveo je Čogelja.
I, zaista, provjerili smo: svi ti zakoni i sve uredbe spominju mogućnost da općina izda koncesiju na pomorskome dobru ako je riječ o zahvatu lokalnoga značaja. Isto tako, nigdje, ni u jednom zakonu i ni u jednoj uredbi ne spominju se ispusti oborinskih voda. Zakonodavac naprosto na takvu mogućnost nije mislio. Što, naravno, ne znači da je izgradnja takvog ispusta automatski protuzakonita. Dapače, segetski primjer zorno pokazuje da nije. A pokazuje i kako se formulacija "lokalni značaj" može rastegnuti sve do privatnih parcela. U konkretnom slučaju, do parcela u vlasništvu obitelji saborskog zastupnika stranke koja vlada i u Segetu i u zemlji.
Oporbeni segetski vijećnici groze se načina na koji vladajući provode svoje odluke. Najglasnija je Nezavisna lista Vrime sa svoja četiri zastupnika. A priklonio im se i zastupnik SDP-a te čak i jedan HDZ-ovac. No, to je još uvijek nedovoljnih šest ruku naspram HDZ-ovih sedam.
– Na sjednici Općinskoga vijeća pitali smo načelnika da objasni odluku o dodjeli koncesije Marinu Zulimu, ali on to naprosto nije bio u stanju – kaže nam Luka Jadrić, nositelj Nezavisne listre Vrime i Sorićev protukandidat na izborima za načelnika.
Uvjeren je da je HDZ u Segetu načet, nikad manje glasova nisu dobili, većina im je sve tanja.
– Nemamo namjeru četiri godine u Vijeću sjediti skrštenih ruku. Naša kampanja za iduće lokalne izbore već je počela jer za Seget jednostavno više nema vremena, ne smijemo dopustiti da nam Vinko Zulim i njegova ekipa, a novi načelnik je tu broj jedan, unište i zadnju nadu da i naša općina ima pravo na prosperitet, da će doći vrijeme kad nas neće biti sram reći odakle dolazimo – kaže Jadrić.
Kako i tko vlada
Mlad je, ima 27 godina, magistar je muzike, profesor violine, na zamjeni radi u Makarskoj i nije mu teško voziti se s jednog na drugi kraj županije.
– Kad imaš cilj, ništa ti nije teško – smije se.
A u politici mu je cilj "srušiti HDZ i napokon Seget staviti na popis transparentnih općina, općina u kojima se za svaku kunu zna gdje odlazi".
– Svaki dan im šaljem po dva, tri maila s upitima, izluđujem ih, nisu oni na ovo navikli, a uveli smo i snimanje sjednica, da građani vide kako se vlada i tko zapravo vlada – objašnjava Jadrić.
O Vinku Zulimu bi se, veli, roman mogao napisati. Bio bi to bestseler. Samo kad ne bi bilo cenzure.
– Je li vi znate da samo ispred moje kuće ne radi vanjska rasvjeta? Svi kandelabri su u funkciji osim jednog, a to je sve zbog Zulimove osvete mojoj obitelji jer je i moj otac svojedobno bio nezavisni vijećnik. On se zakleo da će tako biti i nitko ne smije suprotno napraviti – govori Jadrić.
Na posljednjoj sjednici Općinskoga vijeća s kolegama je postavio brojna pitanja vezano uz koncesiju Zulimovu sinu. Nije im bilo jasno gdje se tu krije lokalni značaj, čemu koncesija na 20 godina, zašto fizička osoba gradi općinsku infrastrukturu...
– Niti jedan razuman odgovor nismo dobili, što samo pojačava naše čuđenje, da budem blag u dojmu – kaže Jadrić.
Potrudili su se nabaviti i mišljenje pravnika, koji im je naširoko i napismeno obrazložio što je sve u općinskoj odluci sporno.
– Kao prvo, odluka nema sve elemente koje upravni akt treba imati po Zakonu o općem upravnom postupku. Nadalje, Općina se poziva na članka Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru koji govori o potpuno drugoj stvari, dok Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama po pitanju koncesija na zahtjev spominje koncesije za posebnu upotrebu te navodi primjere te posebne upotrebe od državnog, županijskog i lokalnog značaja, pri čemu nije jasno od kakvog bi lokalnog značaja trebala biti izgradnja oborinskog ispusta za privatnu građevinu – navodi Jadrić.
Naš sugovornik zaključuje kako je razvidno da je odluka o dodjeli koncesije Marinu Zulimu nezakonita, a podsjeća i na to da je ona imala svoj uvod na zadnjoj sjednici prošlog saziva Općinskoga vijeća, kad je donesena odluka o proširenju puta koji se nalazi neposredno uz čestice u vlasništvu Zulimovih.
– Javna je tajna da Zulimovi namjeravaju graditi hotel na mjestu gdje su imali kuću koju su nedavno srušili i da im širi put treba kao okretište za autobuse – tvrdi Luka Jadrić.