Romansa Belgijca i Hrvatice u Kričkama: on uzgaja ptice, a ona vas vodi na lokalitete za koje niste nikad ni znali

Ono što ne možete vidjeti nigdje u Europi, možete vidjeti u selu Kričkama ako navratite do Belgijca Paula Puesa i njegove velike ljubavi Jasminke Mešin.

Kos je, svi znamo, ptica crne boje sa žutim kljunom, čvorku su pera crnkaste boje s metalično zelenim do purpurnim sjajem, a vrhovi su bijeli do bež boje. Sve to već znamo, ali sve što znamo ne vrijedi kada vas Paul pusti u svoje carstvo odmah iza kuće u Kričkama. U volijeri on uzgaja ptice – mutante kojih u prirodi nema. Tako se u jednoj velikoj volijeri, koja je napravljena po najvećim standardima, i dvama manjim kavezima mirno igraju, pjevaju, kupaju i ljube bijeli kos, grizli kos, satinet kos, satinet čvorak, pheo čvorak, bijeli čvorak s bijelim očima i sve ptice nebeske kojih u prirodi ne možete vidjeti iz jednostavnog razloga što ih nema.

Jasminka je magistrica ekonomije i turistički vodič koji će vratiti stari sjaj i značaj drniškom kraju, a u njezinoj ponudi bi se moglo naći i razgledavanje Paulova carstva, a koje je za sada samo njegov hobi i dostupan je samo onima koji ih posjete.

Oaza mira

Ona i Paul su se nastanili u Kričkama prije tri godine, kada su kupili kuću od dragih ljudi – Šibenčana, a koji su se odselili živjeti na tamošnju rivijeru. U toj oazi mira i ljubavi ona i Paul uživaju u svakom zajedničkom trenutku.

– Znamo sjesti na bicikle i onda opaliti turu od 20-ak kilometara oko Petrova polja, a na putu znamo sjesti popiti kavu, nešto pojesti. Uživamo punim plućima u ovome miru. Paul je Flamanac iz okoline Antwerpena i zbog mene je došao živjeti ovdje otkad je u mirovini. Radio je privatno i kao državni službenik, te se sad posvetio meni (kao i ja njemu) i svom hobiju. Sretan je, jedino ga je bila nervirala njegova belgijska nogometna reprezentacija s ovim igrama na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ja ga previše ne zezam jer vidim da mu to teško pada – smješka se ova simpatična žena čiji su preci iz susjednog sela Umljanovića, a dio obitelji je nastanjen u Kljacima, gdje je provodila praznike, a naročito su joj živa sjećanja na sretno djetinjstvo uz baku i dida.

Eto sada Mešina ima i u Kričkama.

Paul nam kaže da njegov hobi zahtijeva svakodnevni angažman i brigu.

– Ja sam imao svoje ptice u Belgiji, pa i mutante koje sam poklonio prijatelju. Kada sam odlazio iz Belgije, te sam ptice, došavši u Kričke, od njega uzeo, te skupim transportom i velikim naporom (sve mora biti u jednom danu) dopremio u Kričke kad je volijera bila spremna. I parenjem ptica dobio sam ovaj ptičji raj kojeg u prirodi nema. Ne znam je li znate, ali i one ptice koje izgledaju kao mutanti imaju prirodne gene kao ptice iz prirode. Te su ptice jako skupe, zato što su rijetke, ali ja ih ne prodajem. Za prodati ovakvu pticu imate jedan dan vremena, uključujući put i transport, a to je teško izvedivo. Ove ptice mutantni ne bi se snašle u prirodi, nego im je potrebna svakodnevna briga i pažnja. Jedu prirodnu, organsku hranu, donosimo im čistu izvorsku vodu, brinemo se o njima kao da su djeca – kaže nam Paul.

On nam je poslao i video koji je snimio pošto su ptice bile jako uznemirene kada smo došli do njihovih kaveza jer su vidjele njima nepoznate osobe u liku i djelu potpisnika teksta i njegova fotoreportera. Za ljubitelje ptica Paul se potrudio snimiti i zvučni zapis bijelog kosa pa čitatelji na portalu imaju priliku zažmiriti i čuti taj divni pjev.

Jasminka je iskusni turistički vodič i u turizmu je aktivna 10-ak godina, ali bilo je logično da dolaskom u Kričke preuzme i turističke ture koje su vezane uz ovaj kraj. Na Facebooku ima svoju stranicu “Discover beauties of Drniš region”, gdje je izuzetno aktivna i na taj način uspijeva zainteresirati i strane turiste za ovaj kraj.

Tajna bosančice

Sama je i napisala znanstveni – magistarski rad na temu “Marketinške strategije valorizacije turističke ponude grada Drniša”, koji se može pronaći u arhivi Ekonomskog fakulteta u Splitu, a što govori o njezinoj zanesenosti i zaljubljenosti u svoj zavičaj.

– Priznajem, puno sam se trudila i učila. Iako sam iz ovoga kraja, neke stvari ipak nisam znala. Pismo bosančica ili, kako je nazivaju, hrvatska ćirilica, koje je izvorno bilo srednjovjekovno pismo u današnjoj Bosni i Hercegovini, ostavilo je traga i u ovom kraju. Bosančicu možemo pronaći na sarkofagu u selu Gradac na ulazu u župnu crkvu Porođenja Marije i u Kljacima na izvoru Lošovac.

U ovom našem kraju je i jedna važna ustanova, a to je “Antimalarična stanica”, izgrađena 1932. u Otavicama, preko puta česme Banovača, zalaganjem velikoga kipara Ivana Meštrovića. A upravo česma Banovača i česma na lokalitetu Ježine u Gornjim Kljacima imaju nešto zajedničko: napravljene su da se stanovništvo osvijesti o važnosti održavanja higijene i očuvanja ispravnosti vode za piće u vrijeme epidemije malarije na ovim područjima. “Institut za proučavanje i suzbijanje malarije” je radio na tome, osnovan je 1922., a bio je preteča današnjem “Higijenskom zavodu”, koji je nedavno slavio 100 godina postojanja. Tu su na Banovači (1929.) i Ježinama (1937.) spomen-ploče na to vrijeme. Jednostavno na izvoru vode bi se napravila kamena česma kako se voda ne bi zagađivala dolaskom stoke, pranjem rublja, od prljavih ruku – kaže nam Jasminka.

Ona je toliko upoznata s poviješću ovoga kraja da zna i da veliki kipar Ivan Meštrović iz susjednih Otavica nikada nije volio da se njegovo predivno zdanje – posljednje počivalište obitelji Meštrović – zove Mauzolej, nego crkva Presvetog Otkupitelja.

– I crkva nije u Otavicama, nego u Ružiću, a do Otavica je samo dijeli mali most preko rijeke Čikole koji spaja ta dva mjesta, također napravljen zalaganjem samog Meštrovića, čime su poboljšani životni uvjeti stanovnika Petrova polja.

Tu je i rimski logor Magnum, koji je gotovo potpuno neistražen (poslije je postao municipalno središte, te kao urbani antički grad opstao gotovo 400 godina), a nalazi se u Umljanovićima na Balinoj glavici, kao i prijašnja delmatska utvrda Sinotij koju je spalio car Oktavijan.

Pročelje prema istoku

Evo i u Kričkama imamo katoličku crkvu Kraljica Mira čije je pročelje okrenuto prema istoku; to je jedina katolička crkva, koliko ja znam, koja je tako izgrađena. U mjestu je i pravoslavna crkva Sveti Georgije i grkokatolička crkva Pokrova Presvete Bogorodice, u kojoj je nakon desetogodišnje obnove nedavno prvi put održana liturgija. Osim te postoje još samo dvije grkokatoličke crkve, i to u Baljcima i Vrlici – održa nam Jasmina predavanje i posrami jer i autor je iz ne tako udaljenog sela Crivaca, a o svemu ovome što ona govori pojma nije imao.

Jasminka i Paul jedno drugome ništa ne nameću, ali bilo bi lijepo da objedine svoju profesiju i svoj hobi u jednu priču jer bi tek onda turistička tura po ovom kraju bila kompletna.