Ima samo 18 godina, a već je višestruki svjetski, europski i državni prvak u obaranju ruku! On je Rino Mašić, visok 187 cm, težak 115 kg, i što bi moglo razveseliti naše čitateljice – slobodan je.
Iako mu ponuda ne fali, Rino je prije svega zaljubljenik u ovaj sport još otkad je imao samo 13 godina pa i nema puno slobodnog vremena. Obaranje ruku je obiteljska tradicija, nije ni čudo što se odlučio baš za ovaj sport.
Ove je godine na državnom prvenstvu u Sinju osvojio tri zlatne medalje, a treneri i kolege ga nazivaju čudom od djeteta, čudom od sportaša i čudom od obarača.
Iza njegovih rezultata stoji mukotrpan rad i svakodnevni trening, na bol je, kaže, navikao. Presretan je jer mu se trud isplatio.
U ovom je sportu najvažnija snaga, kaže, fizička, ali i snaga uma.
"Postaneš ovisan i pohlepan za snagom, stalno želiš biti jači" - priznaje nam Rino, kojeg smo uhvatili u Sinju nakon državnog natjecanja.
Kako se osjećaš s tri zlatne medalje osvojene na državnom prvenstvu?
Osjećam se fantastično, sad znam da se sav trud isplatio, prošlo je sve kako sam i očekivao i sad nastavljam pripreme za europsko prvenstvo u lipnju. Očekivao sam da ću pobijediti, iako je bilo teško, ali eto, najjači se ipak istaknuo najviše.
Počeo si jako mlad, još prije pet godina, i već si došao do ovih rezultata. Kako si se odlučio baš za ovaj sport?
- Počeo sam tako da sam prvo probao razne timske sportove, nogomet, košarku, rukomet i jednostavno se nisam mogao naći, jer se nisam volio oslanjati na tuđi trud. Znam da se ja trudim, ali ne znači da ću uspjeti i ostvariti neki dobar rezultat, jer se drugi ne trude kao ja..., to je takvo razmišljanje.
Onda sam se iskušao u obaranju, jer je obiteljska tradicija i obiteljski sport, otac me uveo u to, zainteresirao sam se i nastavio sam trenirati. Svi s tatine strane su se bavili ovim sportom - stric, tata, djed, čak i baka. Ona je bila prvakinja ličko-senjske županije, tj. dosta prvih mjesta je i ona osvojila, ne znam sve njene titule.
Ja sam s 13 godina krenuo, a ozbiljnije sam počeo kad sam imao 14, kad je došao moj mentor Andrija Šimić i pokazao mi kako se treba trenirati.
Kakvi su treninzi i što je najvažnije u ovom sportu?
- Treninzi su iznimno teški, puno teži nego bilo koje natjecanje na kojem sam ikad bio, zato sam uvijek dobro spreman. Treniram tri do četiri sata na dan.U ovom je sportu najvažnija snaga, ali ako nemate tehniku i brzinu, teže je biti uspješan. Tako da te su tri stvari najvažnije: snaga, pa tehnika i brzina.
Jedeš li neku posebnu prehranu?
- Ne, od prehrane jedem sve što vidim, jedino koristim neke suplemente za tetive jer sam mlad pa mi se slabije razvijaju, tj. manje su mi razvijene nego kod nekog starijeg čovjeka.
Svi kažu da si ‘čudo od djeteta’, osjećaš li se kao dijete?
- Svi to govore, ali se ja osjećam dosta starije nego što jesam, jer se družim sa starijima od sebe oduvijek. Uvijek kada odem u juniore osjećam se kao da nisam tamo gdje bih trebao biti, tj. da pripadam seniorima.
Čega se sve treba odreći za ovakve rezultate?
- Svačega se treba odreći da se dođe do ovih rezultata. U trening i samog sebe treba uložiti puno vremena, i u usavršavanje tehnike. Ja sam morao žrtvovati puno izlazaka s društvom. Ne bih to zvao žrtvom nego samodisciplinom. Treba imati disciplinu.
Vrijeme s prijateljima nadoknađujem tako da uzmem iza svakog natjecanja malo odmora, nađem ja uvijek malo vremena da se s ekipom nađem. Osim toga, većinu vremena se fokusiram na trening.
Što kažu obitelj i prijatelji na ove rezultate?
- Obitelj i prijatelji su prezadovoljni i ponosni na moje rezultate, svako natjecanje se čude sve više i više. I jako me podržavaju, što mi puno znači.
Cure ti puno upadaju, ali si još slobodan...
- Cure mi upadaju preko društvenih mreža, ali ja se jednostavno fokusiram na sport trenutno, tako da nemam vremena za cure. Svašta pišu. Bude zanimljivo. Bilo je i nekih nemoralnih ponuda, to samo ignoram. Ima tu i računa sa ženskim imenom, ali bez slika, tako da tko zna tko su.
Što ćeš upisati i koji su daljnji planovi?
- Upisat ću KIF u Zagrebu, imam osiguran dom i dodatne bodove jer sam sportaš. Daljnji ciljevi su mi i dalje se baviti ovim sportom, otići na "East vs. west", najpopularniji i najveći vrhunac ovog sporta.
