Zoltan nema svoju kuću!, odrješito nas je s vrata otpravila žena srednje dobi za koju smo poslije doznali da je majka Zoltana K., (42) iz Grebaštice, točnije naselja Šparadići, uhvaćenog na Kanarskim otocima s "prstima u bijelom".
Na drugo pitanje: "Je li Zolatnu što u rodu?", gospođa se povukla u kuću s riječima da ne želi odgovarati na naša pitanja.
Očito, zasad osumnjičenik, za kojeg bi se na kraju moglo utvrditi da je kolovođa tročlane grupe Šibenčana iz sastava sve prisutnijeg balkanskog narkokartela, u svome vlasništvu nema vrjednije imovine, kao da je htjela poručiti majka.
Zajedno s još dvojicom mlađih sugrađana, Markom M.B. (27) i Filipom Š., španjolska policija u suradnji s hrvatskim kolegama i međunarodnim policijskim organizacijama uhitila je njezina sina Zoltana na 15-metarskoj jahti "Majic" pod hrvatskom zastavom s gotovo tonom kokaina, ulične vrijednosti oko 40 milijuna eura.
Splitski PNUSKOK, kako je Slobodna Dalmacija već pisala, pratio je krijumčarske aktivnosti krimalnog trojca, "dilera iz susjedstva", zadnjih šest mjeseci, a akcija u kojoj je uhićenje prepušteno Španjolcima izvedena je pod kodnim imenom "Falkuša".
Do kuće Zoltana K., na osami između predjela Laz i Šparadića, smještene uz uređenu obalu, gdje je privezao dva-tri betonska pontona koji čine malenu, gotovo sigurno ilegalnu "marinu", naputio nas je aktivist Mjesnog odbora, dakako pod uvjetom da mu ne spominjemo ime.
I drugi s kojima smo porazgovarali, razumljivo, bili su dosta škrti u izjavama.
Ni jedna ničim ne tereti toga doseljenika iz Splita u Grebašticu, ni po čemu upadljivog ponašanja, izuzmemo li grijeh da je izgradnjom uz obalu onemogućio spoj uz more s obližnjim Šparadićima ili da su mu jedini prekršaji iz prošlosti prekoračenje brzine na cesti i jednom vožnja automobilom koji nije prošao tehnički pregled – barem koliko je poznato našem informatoru.
No, u posvemašnjoj uzurpaciji obale mulićima i privatizaciji starih putova uz more Zoltan K. ni po čemu nije poseban i nije napravio ništa što neki prije njega nisu i što neće neki budući prisvajači obalne crte.
Bavio se turizmom, ugostiteljstvom, imao je malo pontonsko privezište za brodove, uglavnom jedrilice i manje jahte, autokamp, ugostiteljski objekt. Zoltan je, priča se, nevjerojatno sposoban čovjek, razumio se u sve i svašta, vrstan skiper, navodno je studirao i malu brodogradnju, iznimno strpljiv čovjek, čeličnih živaca.
Svi se slažu oko jednog: bio je osebujan lik, naoko prilično introvertan, ali ako ste s njim bili duže ili ga poznavali bolje, otkrili biste da je zapravo vrlo druželjubiv.
O njegovoj se obitelji ne zna puno. Teren na kojemu je kuća u kojoj su živjeli kupio je davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća još Zoltanov djed, navodno oficir u bivšoj jugovojsci, koji je odlučio tu i ostati. Zoltanovi su roditelji, kažu, razvedeni, otac je navodno otišao u Crnu Goru.
U djedovoj kući živjela je šira obitelj, nisu se puno miješaili s drugima, bili su prilično izolirani, jer u njihovoj vali i nije bilo drugih kuća. Ponekad bi otišao u Grebašticu na kavu, a iz današnje perspektive, kaže jedan Grebaštićanin, "sve ono što nam je onda pričao danas nam se čini sumnjivo. Dolazio mu je navodno neki prijatelj iz Australije zbog broda i tada to nikome nije bilo čudno, a sad se svi pitaju otkud bi netko iz Australije zbog broda dolazio u Šparadiće, i kako je uopće znao za to misto".
Jedrilica na kojoj je šibenski trojac uhvaćen s kokainom Zoltanova je i, kako tvrde mještani, bila je privezana pred njegovom kućom negdje do Nove godine. Živio je na idealnome mjestu, pa je vjerojatno, uz svoje vještine plovidbe i poznavanje ćudi mora, zato i odabran, kako se pretpostavlja, za ovaj posao.
U njegovu okruženju nije bilo nikoga pa nije mogao ni pobuditi zanimanje susjeda, a kakvi su domicilni stanovnici, govore u Grebaštici, oni bi susjeda prijavili policiji i zbog "pivca koji ujutro prerano kukuriče i budi ih"…
Susjed u Šparadićima koji ga poznaje od malih nogu začuđen je onim što mu se stavlja na teret, kao i svi s kojima smo uspjeli izmijeniti riječ-dvije. U usnuloj Grebaštici, oslobođenoj od ipak nekakve turističke vreve minule sezone, jasno je ko dan kako ljudi misle da se povezanost s krijumčarenjem droge uvijek događa nekom drugome, a nikako u njihovu dvorištu gdje se svi poznaju makar i po čuvenju, ako već zajedno ne ispijaju kave.
- Poznajem ga od djetinjstva - kazuje razgovorljivi Zoltanov susjed iz Šparadića, uvjeren da je tome "vrijednom mladom čovjeku uvijek svima spremnom priskočiti u pomoć" voda došla do grla zbog kredita koje je podigao da uredi prizemnu kuću od djeda, koji je tu dolazio ljetovati iz Splita, a u Šparadiće su se preselili prije Domovinskog rata.
- Zoltan je podigao još dvije etaže i mislim da je ta kuća u kojoj živi s majkom, ujakom, te suprugom i dvoje djece pod nekakvom hipotekom. Kako mi je pričao još godinama prije, čini mi se da mu je omču oko vrata stavila ona austrijska stambena štedionica - ispričao nam je taj stanovnik Šparadića.
- Netko se u teškim životnim situacijama pomoli Bogu i osloni na obitelj kao najvrjednije što ima, a drugi posegne za nečim takvim. Ne znam što je učinio; žao mi ga je kao uistinu vrijednog čovjeka zlatnih ruku s kojim bih rado popričao, a opet, s druge strane, to je njegov, i to loš izbor koji se ne da opravdati i nema mu druge nego preuzeti odgovornost - zaključuje naš sugovornik.
Kaže da je Zoltan bio tražen i dobar meštar: imao je vlastitu radionicu za servisiranje brodskih motora, u prizemlju kuće držao je ugostiteljski objekt, bio je zaposlen u nekim marinama... Zadnje što mu je Zoltan K. kazao kada se nedavno vratio s Kanara zbog bakine smrti bilo je da tamo ima firmu, jer mu nije bilo druge nego otići preko oceana...
No, to je zanimljiv podatak, jer je krijumčarska trojka, prema policijskim podacima, otplovila početkom godine i više se nije vraćala u Hrvatsku, a Zoltanova baka umrla je prije dva mjeseca.
Ako je to točno, onda je barem Zoltan u međuvremenu posjetio kuću...