Afera “kartonske kutije” ide dalje.
Jednako zabavna kao što je i bila. I tek naizgled nemoguća. Poput drvenog željeza. Ili nepotkupljivog birokrata u državi u kojoj su nakon apokalipse birokrati jedini preživjeli. Kao žohari. Mali i odvratni. Kad jednog zgnječiš, na stotine ih iz kanalizacije izjuri.
Kutije o kojima je riječ bile su se pojavile pored bračke Milne. U uvalama, naravno. Kutija zna što valja. Prvi red do mora, a vas dvojica sami. Cvrčak na čvoru crne smrče i ti, bespravni graditelj. Dalmatinski ditiramb.
Velika se frka zbog kartonskih kutija digla. Danima se o njima pisalo, a bilo je i uhapšenih. Ukratko, dosjetili se neki (imena poznata javnosti, policiji, USKOK-u i Državnom odvjetništvu) da legalizaciju bespravno izgrađenih objekata ishode tako što će u trenutku zračnog snimanja terena, obavljenog kako bi država mogla utvrditi je li na mjestu bespravnog objekta nekoć postojala kakva poljska kućica ili slična potleušica, na nikad građevinske parcele postave kartonske kutije. Da glume čvrste objekte. Na osnovi kojih će dobiti čiste papire.
I, što je najluđe, dobili su ih. I bili sretni kao mala djeca. Dok nisu raskrinkani. Svi u lancu, i vlasnik zemljišta, i državna službenica, i arhitekt, i geodeti. USKOK je proljetos protiv svih podigao optužnicu zbog makinacija u uvalama Spacamiža i Smokvina, zaključivši da je vrijednost predmetnih nekretnina na protuzakonit način povećana za više od 14 milijuna kuna.
Jednima lisičine, drugima cvrčak cvrči, a smrča piva
Što, kako i kada dalje odlučit će Sud, a dok čekamo taj potez uputili smo se opet do Milne. Do njezinih uvala s južne strane Brača. A vodič nam je bila upravo jedna od osoba iz USKOK-ove optužnice. Ne želi se, reče, braniti, taj dio s odvjetnikom rješava, nego pokazati kako kriteriji nisu za sve isti. Za isto nedjelo, veli, jednima prijeti zatvor, a drugima uživancija. Jednima lisičine, a drugima cvrčak na čvoru crne smrče.
A za to se nismo borili, dodaje novinar. Svima bi sve trebalo biti dopušteno. Kad jedan gradi bespravno, zašto ne bi i drugi. Zašto, k vragu, ne bismo svi. Zar to ne bi bilo pošteno? Ukinimo građevinske dozvole! Kao da bi itko primijetio da ih nema. Urbanizam nam je ionako favelizam.
Makadamom dolazimo do Spacamiže. Iskreno, uvala i nije tako lijepa kako bi se iz priča moglo shvatiti. Ima i ljepših. Pitomijih. Recimo, ona susjedna. U kojoj se nalazi ribogojilište. No, Spacamiža je očito bila slobodna pa je glupo žaliti se. A prvi je, još da vam i ovo kažemo, jer važno je, do nje došao Željko Širić. Otkrio je Spacamižu i u nju zabio svoju zastavu.
Željko Širić, negdašnji šef hrvatskih nogometnih sudaca, trenutačno se nalazi u zatvoru gdje služi četverogodišnju kaznu zbog sudjelovanja u namještanju utakmica. No, dobio je on još jednu kaznu, osam mjeseci uvjetno, i to baš zbog bespravne gradnje u ovoj uvali.
”Dvadesetak metara od mora sagradio je kuću od stotinjak četvornih metara, natkriveni prostor za automobil, stubište kojim se po makadamu spušta prema kući te dvorište koje je obložio kamenom. Kad smo jučer došli do kuće, jedine u toj uvali, u garaži se nalazio crni Audi osječkih registarskih tablica i pokraj njega skuter splitskih tablica. Kuća se nalazi na kraju makadamskog puta i vlasniku omogućava potpuni mir i spokoj”, napisao je novinar Jutarnjeg lista u lipnju 2013. godine.
’Sve vam je ovo bespravno’
Dakle, prije samo devet godina Širić je bio jedini bespravni graditelj u Spacamiži. Imao je “potpuni mir i spokoj”, a danas, uvjerili smo se jučer, od toga nema ništa. Spacamiža je puna malih, na očitu brzinu sklepanih nastambi. I još manjih kamp kućica. Koje čuvaju teritorij. Zapišavaju ga. Da tuđi pas ima što njušiti.
- Sve je ovo, osim jedne kuće, bespravno - govori nam osoba bez čije pomoći teško da bismo pronašli Spacamižu.
Možda je i to karta na koju bespravni graditelji igraju. Dok ih inspekcija nađe, kuća je uziđana. A poslije je sve lakše. Uostalom, odavno već po hrvatskoj obali nitko ne ruši bespravne objekte. Ono nešto davnih rušenja ionako je bilo odrađeno u marketinške svrhe. Danas su dozvole u modi.
Gazimo od kuće do kuće i ne vjerujemo. Ne u bespravnu gradnju, Bože sačuvaj, ako smo se ičega nagledali nje smo se nagledali, nego u nestvarnu ružnoću izgrađenog. Nikakvi novinski članci, nikakve novčane kazne i zatvori, uvjetni ili bezuvjetni, nego samo bager, dobar bager jedino je što Spacamiži može pomoći.
- Slažem se! - dočekuje nas općinski načelnik Frane Lozić.
Za njega nema dileme, sve što golim okom u Spacamiži vidimo, i ne samo tamo, a nije legalizirano, treba sravniti sa zemljom.
- Prema mojim saznanjima, brojna su rješenja o uklanjanju izdana, no s rušenjima se čeka. Zašto, ne znam, to morate pitati državne institucije. Općina, da se zna, s rušenjima nema ništa, na nama je samo da prijavimo nelegalnu gradnju - kaže načelnik.
U slučaju “kartonske kutije” upravo je on podnio kaznene prijave. Nije to tajna. Pitamo ga je li to učinio i za novoiznikle kuće u Spacamiži. Kaže da nije.
- Samo bi lud čovjek ponovno napravio tako nešto te se opet izložio svemu onome što sam već jednom proživio - objašnjava.
Strašne je prijetnje u doba afere s kutijama dobivao. Govorili su mu da je “na nišanu” i da ga “raka hrvatske zemlje čeka”. Ako još jednom progovori, rečeno mu je, “zakopat će i sebe i dijete u crnu rupu”. S kutijama se nije šaliti.
- U mene nema odstupanja kad je kriminal u pitanju, ali ovaj put idem redom, prvo komunalni redar iziđe na teren pa onda on podnosi prijavu građevinskoj inspekciji pa onda inspektori dalje čine ono što im zakon nalaže - tumači Lozić.
Mito mu, tvrdi, nitko nikad nije ponudio. Da zatvori oči. Ili barem da ušuti.
Načelnik, državo, ruši!
- Nisu pokušavali kad znaju da to kod mene ne može proći. Općina Milna, dok sam ja načelnik, nikad neće legalizirati ničiju bespravnu gradnju. To, molim vas, napišite masnim slovima. Od države pak očekujemo da sve ilegalne objekte poruše, do zadnjega kvadrata, i da pri tome ne bude selektivna kao nekoć u uvali Osibova, kad je nelegalna kuća, zna se čija, blizu mora ostala čitava, dok je ona udaljena više od sto metara od obale srušena - podsjeća Lozić.
Problem je, dodaje, i u objektima koji su legalizirani da bi potom nanovo bili bespravno dograđivani.
- I njih treba rušiti, i to do temelja, jer se njihovi vlasnici rugaju s nama - naglašava načelnik.
”Investitorima” se ne čudi, jasno mu je zašto se ničega ne boje i zašto je još 2013. godine bespravni Širić bio sam u Spacamiži dok je danas oko njega sve puno bespravnih širića. Strah od progona nepoznat je hrvatskim junacima. Poput jedne ugledne splitske liječničke obitelji koja je u Spacamiži izgradila tri kućice. Tri! Šteta je bilo stati, kad ih je već tako dobro krenulo. S donje bande čuva ih more, a s gornje ograda od kovana željeza.
A pravi čuvar je tko zna gdje. U Supetru, Splitu, Zagrebu... Možda baš sad umire od smijeha dok ovo čita. I zove odvjetnika da pripremi tužbu protiv novinara, jer takve tužbe na sudovima dokazano brzo i dobro prolaze.
- Sudovi su jedan od glavnih razloga zašto se bespravni graditelji ne boje. Ne boje se jer sudski postupci predugo traju, desetinama godina, a i što su ove kuće naspram svih milijardi koje iz zemlje nestaju i čija će krađa tko zna kada dobiti sudski epilog - zaključuje Lozić.
Građevinska inspekcija Državnog inspektorata proljetos je obavila nadzor nad dvije čestice u Spacamiži, tamo gdje su kamene kućice ugledne splitske liječničke obitelji. I za obje utvrdila je isto: “investitor je radove izveo bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole te je slijedom navedenoga doneseno rješenje o uklanjanju građevine.”
U dopisu koji smo dobili kao odgovor na naš upit navodi se da je “kontrolnim inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako investitor u zadanom roku nije postupio po rješenju te je doneseno rješenje o prvoj novčanoj kazni kojom se investitor prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.” I tako dvaput.
Rokova rušenja nema. U zaključku tek stoji “inspekcijski postupci su u tijeku.” Ne piše ni kolike su novčane kazne. Kolike god, to se lako plati s nekoliko tjedana iznajmljivanja. Bitno da je kuća nikla. A u Spacamiži niču kao gljive poslije kiše. Doslovno. A država gleda. Kao da je od kartona.