Znači, ovo nipošto ne pokušavajte sami. Ne dirajte zmije u prirodi, ne lovite ih, ne gnječite, ne zavlačite se u šipražje. Ne izigravajte superjunake, ne igrajte se životom, ne dovodite se u opasnost.
Jer ako vas zmija otrovnica – poskok, riđovka, planinski žutokrug – ugrize, a u našem zaleđu i na otocima u prirodi ih već ima ogroman broj, molite boga da brzo stignete do Hitne pomoći.
Poskoci su već izišli, od ožujka se već sunčaju, plaze i mile. Puni su otrova, a iako im mi nismo zanimljivi, ne prezaju ugristi osjete li se ugroženima.
I sve je to lijepo i krasno pojasnio i još videom pokazao splitski putopisac, fotograf i snimatelj Jurica Galić Juka.
Ovaj se put otisnuo u novi izazov, u kanjon Cetine, na jedno skriveno mjesto na kojem uvijek pronalazi poskoke.
Tu se dao u lov na njih, kako bi kroz edukativne sadržaje, videoreportaže objavljene na YouTube platformi pokazao kako izgledaju u prirodi i što učiniti ako se s njima nađete u bliskom susretu.
Za potrebe izazova "Lov na poskoka" Juka je uspio i uhvatiti jednog. No "ni dlaka" mu – poskoku, a ni Juki – s glave pala nije, a nakon lekcije i fotografiranja pustio ga je u njegovo okružje.
Savršenstvo prirode
– Poskoka je lako prepoznati, pepeljaste je do smeđe boje, dužine do maksimalno 80 centimetara, premda ima i mutanata koji narastu do jednog i pol metra.
Trokutaste je glave, ima taj mali roščić, oči s vodoravnom prugom, nalik mačjima. I ono po čemu odmah možete znati da je poskok, crnu cik-cak prugu uzduž cijelih leđa. Kada je vidite, ne idite dalje.
Ne dolazite mu u blizinu, ne dirajte ga, ne mazite ga, kao jedna strankinja prije nekoliko godina; imala je sreću da joj je pomoć brzo pristigla.
Sve sam to i sažeo u svojim videouradcima kako bih ljudima pokazao savršenstvo naše prirode. I djeliće, u ovom slučaju zmije, koji u njoj žive – veli Juka.
U kratko vrijeme dva su videouratka dosegnula veliku gledanost; jedan je pogledalo 300 tisuća, drugi 400 tisuća ljudi. Brojke se samo povećavaju. Zašto?
Pa zmije su čudna, misteriozna, neke za ljude opasna bića, oko kojih vladaju zablude, predrasude, nelagoda i uglavnom strah.
No prava je istina da vam poskok nikada neće prvi prići. Iako je, za razliku od drugih zmija tipa riđovke, crvenkrpice ili crnokrpice, i drčniji, i u isto vrijeme tromije naravi.
Dominira na Biokovu, Mosoru, Velebitu, Dinari
– Poskok je najotrovnija europska zmija. Živi u krškom području, i iako sam je nalazio i na sjeveru Srbije, u Rumunjskoj i na sjeveru naše zemlje, rekao bih da obožava mediteransko područje. Dominantan je na Biokovu, Mosoru, Velebitu, Dinari. Voli krški kraj, a voli u blizini imati ili rijeku ili izvor vode.
I, što je zanimljivo, iako ih kod nas jako puno ima, moram priznati da ih koji put teško nađem. Poskok je prvenstveno noćna životinja, tada kreće u lov. Moć lakog hvatanja plijena može zahvaliti i očima nalik mačjima, kojima sabire svjetlo.
Danju se sunča na nekoj stijeni ili u niskom raslinju. Napast će čovjeka osjeti li se ugroženim, ako, na primjer, na njega sjednete, priđete mu blizu. Ili ako, recimo, padne na vas s neke grane – veli Juka.
I to je lako moguće, zato s proljetnim izlaskom u prirodu treba biti vrlo oprezan jer se nikada ne zna što čeka iza sljedećeg grma ili na grani iznad vaše glave. Juka napominje i kako uvijek treba osobitu pažnju posvetiti kućnim ljubimcima; oni rado u prirodi zađu u raslinje.
Ljudi zmije ne vole, mnogima su odurne, hladne, izazivaju im strah. I to je jedan od najčešćih razloga zbog čega ih većina odmah želi umlatiti. Juka takav stav ne podržava i drži kako su one te koje se više boje nas nego mi njih.
Štedi svoje 'tekuće zlato'
– Zanimljivo je da poskok ne ispušta otrov svaki put kad ugrize. Po nekim pretpostavkama, svaki je treći njegov ugriz popraćen izbacivanjem opasne tekućine iz vrećice povezane sa zubima. Dovoljno je inteligentan da zna kako čovjeka ne može ni progutati, ni pojesti.
I radije štedi svoje tekuće zlato, od kojega zapravo i preživljava u prirodi. No uvijek će biti onih koji će na svojoj koži osjetiti svu snagu poskokova otrova. Dogodi li se to, hitno treba ići na Hitnu pomoć.
Serum se ne može kupiti u slobodnoj prodaji, koliko znam skup je, mi ga uvozimo. U svakom slučaju, ugrize li vas otrovnica, nipošto ne isisavajte otrov kao u filmovima s Divljeg zapada, jer riskirate da se na takav način još brže proširi po tijelu – savjetuje Juka.
Nikad bez mobitela
I, što je važno, nikada u prirodu ne odlazite bez mobitela i u japankama. Uvijek nosite dobre gležnjače, visoke čarape, duge hlače. Osim od zmija, opasnost vreba i od otrovnih pauka i opasnih krpelja, od kojih neki mogu biti prenositelji vrlo neugodnih bolesti.
I Juka pamti ugrize, na sreću nikada od poskoka. Oprezan je uvijek, sabran, ali, eto, i najboljima se ponekad dogodi pogreška. U njegovu slučaju problem je bio u malom opuštanju, trenutačnom, ali dovoljnom da ga ugrizu šara poljarica i burmanski piton.
– Šara poljarica nije pogubna za čovjeka, njezin je otrov smrtonosan za neke sitnije glodavce. Ali je zato bio bolan ugriz burmanskog pitona, koji me, na sreću, samo okrznuo svojim oštrim zubima.
Nalik su pilama, i završavaju kukicama, pa treba izvesti poseban zahvat put unutra kako biste se oslobodili. Puno sam proučavao literaturu, koristim ta saznanja na svojim putovanjima. Statistika kaže da od sto posto ljudi koje ugrize 0,4 posto smrtno strada.
Ono što mogu savjetovati svakome koga ugrize opasna zmija otrovnica jest da odmah podveže ruku poviše mjesta ugriza. Na takav ćete način usporiti cirkulaciju otrova u tijelu. To je vrlo važno.
Da, gledao sam zmiji u oči. Ima hladan pogled. U meni je izazvao divljenje, respekt. Duboko poštovanje prema neko drugom svijetu. No kako sam već rekao, ne pokušavajte to nipošto. Jer s nestručnim ponašanjem može završiti vrlo ružno – veli Juka.