Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Groblju branitelja na Lovrincu je u organizaciji Udruge veterana Hrvatske ratne mornarice (HRM) obilježen Dan obrane Splita.
Na današnji dan, 15. studenog 1991. godine razbijena je vojnopomorska blokada Jadrana od strane agresorske Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i oslobođen je najveći dio Jadrana. Tog dana, Split se probudio pod kišom granata s razarača "Split", što je ostalo zauvijek upisano u pomorskim i povijesnim knjigama, pri čemu su živote izgubila dvojica pomoraca, Jure Kalpić, vođa stroja i Dinko Maras, upravitelja stroja "Jadrolinijina" trajekta "Vladimir Nazor" koji je bio vezan uz lukobran.
Što se događalo tog dana i kako je sve izgledalo, prisjeća se Stjepan Bernardić, tadašnji zapovjednik HRM-ova Odjela za podvodno djelovanje.
- Hrvatska ratna mornarica se od svoga osnutka, 12. rujna, pripremala za obračun s JRM-om. Nije to bio lagan zadatak s obzirom na to da nije bilo sredstava koja su se morala prikupljati, jednako kao što se trebala uređivati bojišnica.
Pred nama je bio osnovni zadatak da se riješe dužobalne i poprečne pomorske komunikacije, kako bi i Hrvatska i otočno stanovništvo moglo živjeti. Treba imati na umu da je tog ljeta još trajala i kakva-takva turistička sezona - naglašava Bernardić.
Prema njegovim riječima, konačan obračun s agresorima na moru mogao se dogoditi tek nakon što su pripadnici HRM-a uspostavili borbenu gotovost i jaku obranu.
- Prije toga se nije moglo, jer bi oni nametnuli svoju snagu. Iskoristili smo jednu priliku, napali smo patrolni čamac "Mukos" koji je bio oštećen i onda je JRM uzvratila.
U tom trenutku je HRM odgovorila topovima s ranije osvojenih otočnih bitnica na Šolti i Braču, te kasnije na Korčuli, te minama i tako je naš akvatorij oslobođen, ovog puta zauvijek.
Na pitanje kako se osjeća danas, 29 godina nakon bitke u Splitskom kanalu, Bernadić kaže kako mu se miješaju osjećaji:
- Bilo je dosta naših poginulih. Znam onaj entuzijazam s kojim smo išli u rat.
Željeli smo jednu dobru, veliku i poštenu Hrvatsku za ljude, da rade i žive. I dan danas dolazim na groblje tih ljudi, moram nešto reći, ali što da kažem roditeljima i rodbini, radi čega su ti ljudi pali kada su na vlast došli oni koji nisu bili ni blizu toga.
Sve je to uzburkalo osjećaje, ali mi se nadamo da će doći na svoje.
Tog 15. studenoga 1991. vrlo dobro se sjeća i Zoran Čulić, aktualni dopredsjednik Udruge Prve obalne topničke bitnice Kašjuni.
- Nas deset je tu večer dežuralo na bitnici Kašjuni kad smo napadnuti ujutro u šest sati. Uspjeli smo se konsolidirati, otvoriti paljbu i uvijek ću naglasiti s našim prijateljima koji su se kasnije pridružili u pucnjavi sa Šolte i Brača, smo uspjeli otjerati razarač "Split" i osloboditi grad i otoke od blokade koju su nam bili nametnuli.
Ratni put naše postrojbe je takav da nije samo djelovala na Kašjunima, mi smo 1991. i 1992. godine išli na sva ona mjesta gdje je bila potrebna podrška - ističe Čulić.
U ime Grada Splita vijenac su položili gradonačelnik Andro Krstulović Opara i Zdravko Parčina, voditelj Odsjeka za suradnju s braniteljima i braniteljskim udrugama, a u ime Županije splitsko-dalmatinske Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje.
- Došao sam se zahvaliti svima onima koji su hrabro pred 29 godina stali u obranu našega grada. Tada se dogodio jedan nevjerojatan napad, napad onih koji su ovdje imali matičnu luku.
Grad se obranio, stradalo je puno ljudi, ali i time je prestala blokada ovog dijela Jadrana. Ovo je jedna od važnijih bitaka na moru u vrijeme Domovinskog rata i dobro je da smo se prisjetili te obljetnice, dobro je da nema zaborava i da naši mladi znaju što se dogodilo te kako i što je bilo - rekao je gradonačelnik.