Od izvrsne ideje na papiru do opće zbrke u praksi – nerijetko su takvu sudbinu u Lijepoj našoj doživljavali brojni projekti.
Nažalost, hvalevrijedna inicijativa uvođenja besplatnih obroka u osnovne škole na račun države – osim očekivanih porođajnih muka koje izaziva činjenica da mnoge od njih nemaju vlastite kuhinje pa samim tim ne mogu učenicima osigurati kuhane obroke – stvorila je nekim školama prilično neugodne (financijske) probleme.
Umjesto da napokon svi odahnu jer je djeci za 1,33 eura (deset kuna) po učeniku po danu, koliko daje država, osiguran barem jedan besplatan obrok dok su na nastavi, zbog očito nedovoljno razrađenih odredbi pojedine je škole ovaj projekt – bacio u minuse od nekoliko desetaka do nekoliko stotina eura. I to samo za troškove prehrane nastale u siječnju, otkad je projekt počeo.
Problemi u Dalmaciji
U problemima su se našle osobito škole koje koriste usluge vanjskog dobavljača, a takvih je, barem kada je u pitanju Dalmacija, priličan broj jer mnoge osnovne škole ovdje nemaju vlastite kuhinje.
Naime, sukladno Vladinoj odluci, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) refundira novac za besplatne obroke osnivačima (županije, gradovi) koji ih potom "spuštaju" na škole. Refundiraju se troškovi obroka za svako dijete koje je taj dan na nastavi, ali iznimno, prema Vladinoj odluci, sredstva se doznačuju i za učenika koji je u kontinuitetu izostao s nastave najviše do tri dana. Za izostanke od četiri i više dana nema povrata novca. Dakle, osnivačima (a oni potom školama) novac se isplaćuje retrogradno, sukladno broju učenika za koje je u e-dnevniku do zadnjeg radnog dana u mjesecu za tekući mjesec označeno da su uključeni u prehranu.
I sad dolazi "kvaka", odnosno, kako nam govore ravnatelji,"problem četvrtog dana". Naime, škole koje obroke naručuju od vanjskog dobavljača, i to naravno unaprijed, trebale bi imati "kristalnu kuglu" i znati unaprijed točan broj učenika koji će tih dana biti na nastavi, odnosno znati hoće li se u školu vratiti i učenik kojega nije bilo na nastavi prethodna tri dana kako bi i za njega naručili obrok.
Ako riskiraju i naruče obrok, a on se ne pojavi, trošak moraju platiti same škole budući da država ne refundira novac za izostanke u kontinuitetu od četiri i više dana. Naravno, reći će svi, škola treba biti u kontaktu s roditeljima, ali to onda znači da bi i roditelj trebao biti toliko stručan ili vidovit da može procijeniti hoće li dijete moći poslati na nastavu drugi, četvrti ili neki idući dan nakon toga.
– Događa se da roditelj kaže: "Dijete sutra ili za dva dana dolazi na nastavu", a onda ne dođe. Konkretno, moja škola dobavljaču mora bar dva-tri dana ranije javiti broj djece za koju je potrebno osigurati obroke. Ministarstvo novac refundira na temelju podataka iz e-dnevnika, a ako se oni ne poklapaju s brojem naručenih obroka, onda je škola ta koja iz svojih sredstava mora podmiriti razliku – objašnjava Đuro Baloević, predsjednik splitsko-dalmatinskog ogranka Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola i ravnatelj OŠ "Vjekoslav Parać" iz Solina, koja se zbog ovih administrativnih zavrzlama u siječnju našla u minusu od 124 eura, ili više od 900 kuna.
Pa čime se mi bavimo?
– Moja škola broji 607 učenika i 30 razrednih odjela, radimo u dvije smjene. Nema šanse da se na kraju mjeseca ne stvori nekakva razlika, možda čak i u 50 do 100 obroka. Ne znam što bismo trebali, zaposliti posebnu osobu u školi samo za administrativni posao evidentiranja tko će i kada biti na nastavi i koliko obroka naručiti.
Mi smo zbog potreba u školi još krajem prosinca prošle godine tražili od Ministarstva dodatna zapošljavanja dviju spremačica i do danas nismo dobili suglasnost.
Ne mogu od svojih učitelja tražiti da se na dnevnoj bazi, uza sve poslove koje obavljaju, samo bave statistikom i marendama – ogorčen je ravnatelj Baloević, koji se pribojava da bi zbog ove zbrke koja je nastala mnoge škole mogle doći u situaciju da obustave projekt besplatne prehrane.
– Ne mogu više svjesno stvarati minuse školi. Ako u Ministarstvu misle da se ovo može lako riješiti, neka izmijene pravila za refundiranje novca. Baš me zanima što bi rekli kad bi netko od njih tražio da unaprijed kažu koliko će im zaposlenika idućih dana doći na posao – poručuje ravnatelj Baloević.
– Škola smo s gotovo tisuću učenika, 47 razrednih odjela, radimo u četiri zgrade. Svaki dan kontaktiram 47 razrednika i do 13 sati dobavljaču javljam koliko obroka trebamo za idući dan.
Imamo roditelja koji su revni pa jave hoće li im dijete doći na nastavu idući dan, neki se ne jave, nekima dijete dobije temperaturu pa se pogorša. Samo da jedan učenik po razredu izostane s nastave, to je 47 učenika po danu i mogućih 47 obroka "viška" čije troškove mora pokriti škola. Mjerodavni očito ne razumiju da se vrtimo u začaranom krugu – govori Vesna Ružić, ravnateljica OŠ kraljice Jelene iz Solina, koja se u siječnju zbog besplatnih obroka našla u minusu od čak 250 eura, ili nešto manje od 2000 kuna.
Ne uključi li se osnivač, odnosno Splitsko-dalmatinska županija, i nadoknadi taj novac, škola će, kaže, morati štedjeti na drugoj stavci ili donacije koje su dobili za druge aktivnosti preusmjeriti za pokrivanje manjka na besplatnim obrocima.
Sveopća konfuzija!
U sličnim problemima je i OŠ "Hvar", koja također ovisi o vanjskom dobavljaču, pa se zbog pokrivanja razlike u troškovima besplatnih obroka našla u minusu od oko 600 kuna.
– U veljači bi moglo biti i gore jer su neki učenici izostajali i po četiri-pet dana, neki bi se vratili na nastavu pa ih opet ne bi bilo koji dan. Sve to upratiti je luda kuća!
Ne mogu obvezati razrednike da zivkaju roditelje svaki dan. To je sveopća konfuzija. Nitko nema ništa protiv besplatnih obroka, ali sve to ljepše zvuči iz neke kancelarije, dok je na terenu problema očito dosta – upozorava Nada Jeličić, ravnateljica OŠ "Hvar".